Beograd- SCG 2005 godina. Marija čeka svoju najbolju drugaricu Jovanu koja sada živi u Londonu. Međutim, Marija ni ne sluti da Jovana sa sobom nosi njenu tajnu koja može da je uništi. Jovana više nije ona ista mala, naivna devojčica koja je bila podsmeh svojih drugara. Sada je spremna na sve kako bi svoj pakleni plan osvete sprovela u delo.
1997. godine sve je naizgled delovalo bajkovito. Njih dve bile su samo dve devojčice, dve drugarice iz unutrašnjošti koje su krenule za Beograd kako bi upisale srednju školu.
Jovana je ono dete iz bogate porodice koja naizgled ima sve što poželi. Međutim, ima i višak kilograma, neugledna je i zovu je štreberkom. Jovana sanja da jednoga dana napusti Srbiju. Dok je Marija lepa, zgodna, provokativna, ali i površna. Dete prosvetnih radnika kojoj su roditelji pružili onoliko koliko su mogli, ali je Mariji to sve uvek bivalo malo. Ona želi više od svog života, želi luksuz, skupe stvari, stan, auto...
Zato uvek bira pogrešne.
Denisa kao prvi zanos, prvu mladalačku ljubav. Luku kao drugu strast, čulno sagrešenje- pogrešnu ljubav.
Luku na samom početku srećemo na prvim linijama kao demonstranta koji se sa svojim najboljim prijateljem iz detinjstva Viktorom iz dana u dan bori protiv vlasti i režima. Njih dvojica se bore protiv "komunjara" koji su mnogim ljudima uništili mladost. Zbog toga su svaki dan na prvim linijama fronta gde su uvereni da se bore za jednu drugačiju Srbiju. I kako to naš narod voli da kaže- "Dok nekom ne smrkne, drugome ne svane."
Petooktobarska promena vlasti mu menja život, otac dobija važnu funkciju, što i Luki donosi novi stan, novi automobil, mnogo novca i naravno Mariju.
Istu onu Mariju koja nekoliko godina pre toga nije bilo zainteresovana za njega, jer nije imao sve o čemu onda žudi.
Sada je Marija konačno dobila sve što je oduvek želela. Naizgled je srećna, ali kad malo zagrebemo po površini vidimo da to baš i nije tako. Marija prema sebi nema ni trunke samopoštovanja, jer pristaje da ostane u toksičnoj vezi zarad privilegija koji joj takav život donosi. On se prema njoj odnosi kao da je njegov trofej, lična svojina.
Nakon svih poniženja, uvreda, prevara (Luki i Viktoru nije strano da s vremena na vreme podele i poneku devojku), batina koje dobija, svaki put mu se vrati na kolenima. I sve to traje do određenog trenutka dok preko noći ne izgube sve.
Luka pokreće novi hobi koji će mu preokrenuti život. Noćne trke beogradskim ulicama gde je najvažnije uhvatiti "crveni talas."
Nakon što sam pročitao roman moralo je da prođe malo vremena pre nego što sednem i napišem svoj utisak. Kod mene je roman izazvao pravi rolerkoster emocija. U meni je doslovno sve gorelo. Na trenutke sam bio toliko besan da sam poželeo da knjigu pocepam u sitne komadiće. Već sledećeg trenutka oči su mi bile pune suza. Osećao sam nemoć, bol, tugu. Ipak, koliko god sam se trudio, nisam uspeo da zavolim nijednog lika. Svi su mi bili površni, izopačeni, prevrtljivi, tako jebeno prokleti. U njihovim međusobnim odnosima sve počinje i završava se na brzom seksu i trpljenju zarad neke sigurnosti.
Sam naslov se može tumačiti na više načina. Da li je to zbog Lukinih noćnih trka po beogradskim ulicama i žargonski rečeno- hvatanja "crvenog talasa?" Da li je zbog rečenice koje 97. izgovara Lukin stric, a koji je jedini shvatio suštinu života? Meni je najzanimljivije treće tumačenje, onako kako sam ja to doživeo. Promena režima, kao i promena ideologije koja naizgled ništa suštinski nije promenila. Ostali smo na razvalinama jednog trulog sistema, preuzeli smo institucije bivšeg režima. I dalje svi oni jašu na tom "crvenom talasu." Stranke su promenila imena, i svoje ključne igrače. Oni koji su nekada bili crveni postali su žuti. I dalje se na ulici ljudi bore za bolje sutra. Uzalud. Jer nakon svega, i dalje će neki novi Luka smeniti nekog starog Denisa. A zatim će neki novi Denis zameniti nekog starog Luku. I sve tako u krug. Devojke će mahom i dalje birati takve muškarce. Jer, devojke poput Marije traže one koji su danas nažalost na ceni. One koji ih tretiraju samo kao seksualni objekat. Traže one na čijem volanu mogu da slikaju nokte. Devojke poput Marije se zaljubljuju u muškarčev novčanik, a ne u njega. Nema veze kakav je čovek, da li je kulturan, načitan, obrazovan. Da li poseduje neke druge vrednosti i kvalitete. Ako kojim slučajem i naiđe na normalnog lika, odjebaće ga navodima kako nije njen tip, kako je život sa njim monoton.
Koliko je Aleksandar dobar pisac, toliko me je sramota što ovaj roman nisam pročitao ranije. Potpisujem da je ovo jedan od najboljih romana za mlade na našoj književnoj sceni. Ukoliko neko površno prelista roman uvideće gomilu seksa, nasilja, psovki, žargona koji upotrebljavaju mladi. Međutim, ukoliko bolje pogledaju, unesu se u priču, i dopuste da ih "crveni talas" zapljusne, shvatiće da ovaj roman sa sobom nosi mnogo dublje poruke. Ovo je hronika jednog vremena koje u svom punom zamahu dostiže vrhunac. Sukob dve naizgled suprotstavljene ideologije. Prezir prema onima koji imaju sve. Uzbudljiva priča sa mnogo preokreta- o odrastanju mladih, njihovom sazrevanju, htenjima, nadanjima, i na kraju totalnom sunovratu. Koliko god da me je knjiga povredila (kraj sam preplakao) želim da je pročitam opet! I opet! I opet! I opet! ...