Planet Friedman

by Josip Mlakić

U bliskoj budućnosti svijet se sasvim izmijenio, ne postoje ni države ni vlade, svijetom su zavladale korporacije, a naš se planet zove Friedman. Ljudi žive u zonama sukladno svojem statusu – zona A rezervirana je za elitu, zona B za one koji se još možda i mogu nadati, a u zoni C nalaze se odbačeni. Pohlepa i novac pokreću svijet, one su apsolutne vrline, emocije su beskoristan balast, roditelji i djeca žive odvojeno, a ekološka katastrofa ne brine nikoga.

Liječnik Gerhard Schmidt savršeni je pripadnik elite. Zaposlenik je moćne farmaceutske kompanije zadužen za razvoj dopinga i atletičarsku zvijezdu Paulu Bolt. Stimulansi sportašima uobičajeni su i poželjni, a sportske su igre uz reality showove najomiljenija zabava pučanstva. Paula Bolt donijela je iz zone B, u kojoj je odrasla, knjige, kojih na planetu više nema. Shakespeare i Yeats izmijenit će Schmidta i on će pomoći Pauli u potrazi za tajanstvenim vođom revolucije.

Planet Friedman jednoga od najboljih suvremenih pisaca Josipa Mlakića prepun je aluzija na velike kompanije i našu stvarnost. Ova antiutopija snažno progovara o svijetu danas, o ispraznosti, reklamnoj buci i stvarnim vladarima našeg planeta. Mlakićevi junaci u okrutnom svijetu lišenom emocija polako pronalaze zrnca ljubavi i pružaju nadu, no je li nada dovoljna da se svijet promijeni?

256 pages, Hardcover

First published January 1, 2012

About the author

Josip Mlakić suvremeni je bosanskohercegovački pisac. Rođen je 1964. u Bugojnu. Diplomirao je na Strojarskom fakultetu u Sarajevu. Živi u Gornjem Vakufu te se bavi književnošću i pisanjem scenarija. Objavio je romane: Kad magle stanu, 2002., Živi i mrtvi, 2002., Psi i klaunovi, 2006., Tragom zmijske košuljice, 2007., Čuva­ri mostova, 2007., Ljudi koji su sadili drveće, 2010., Planet Fried­man, 2012., Svježe obojeno, 2014., Božji gnjev, 2014., Majstorović i Margarita, 2016., Bezdan, 2016., Crni gavran i bijele vrane, 2018., Skica u ledu, 2018., Evanđelje po Barabi, 2019., O zlatu, ljudima i psima, 2020., Na Vrbasu tekija, 2021., Druga Noina arka, 2022., Izgaranje, 2023., zbirke priča: Puževa kućica, 1997., Odraz u vodi, 2002., Obiteljska slika, 2002., i Ponoćno sivo, 2004. Roman Živi i mrtvi donio mu je 2002. V. B. Z.-ovu nagradu za najbolji neobjavljeni roman. Istoimeni film u režiji Kristijana Milića osvojio je osam Zlatnih arena na Pulskom festivalu i mnoštvo drugih filmskih nagrada. Nagradu Vladimir Nazor 2014. dobio je za roman Svježe obojeno, a nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman dobio je dva puta: za Božji gnjev 2014. i za Crni gavran i bijele vrane 2018. Za roman Skica u ledu dobio je Nagradu Mirko Kovač 2018., te Nagradu fra Martin Nedić 2019. godine. Film Kristijana Milića Božji gnjev, snimljen prema istoimenom romanu, premijerno je prikazan 2024. na Pulskom filmskom festivalu.

Reviews

[Entazis · Rating 1 out of 5]

Planet Friedman je jedan tako užasan roman koji vrijeđa inteligenciju čitatelja. On bi trebao biti alegorija na suvremeno društvo, ponovno zli kapitalizam i konzumerizam, ali društvo koje je prikazano u ovome romanu nema apsolutno nikakve zajedničke crte sa suvremenim životom da bi se mogla postići alegoričnost. Društvo koje je ovdje prikazano izgleda kao da je autor ostao otprilike u osamdesetima i da od tada nije niti pratio vijesti niti čitao ništa novije. Čitav roman se bazira na worldbuildingu koji je toliko krnj da jednostavno ne bi opstao tjedan dana, jer nema nikakve unutarnje logike, a ni pragmatičnosti zbog koje bi uopće bio uveden, a kamoli opstao onoliko dugo koliko nas autor uvjerava.
Također, postoji čitav dio u kojem se uvodi analogija romana s Dickovim Sanjaju li androidi električne ovce u kojem autor izravno daje potpuno izvrnutu (da ne kažem krivu) interpretaciju što pokazuje da ili nije shvatio roman ili ga uopće nije čitao nego je samo prošao sažetak na poleđini knjige. Da je samo otišao na Wikipediju znao bi bolje od gluposti koju je napisao.
I stil, ajme stil od kojih si želite iskopati oči. Na početku paragrafa uvodi se ključni pojam i onda sve rečenice su samo varijacija na taj ključni pojam koji se mora ponavljati u svakoj, jebenoj, rečenici, jer valjda, zajedno s razumom, ovom romanu ne trebaju ni zamjenice.

Da nisam morala žirirati ovaj roman odustala bih nakon prvog poglavlja i poštedila si psihu.

Mlakić je jako hvaljen i ne ulazim u kvalitetu njegovih ostalih djela, ali jedino što možete napraviti s ovim romanom jest "zakopat ga u đubre" kako bi neki rekli.