Otkup sirove kože

by Abdulah Sidran

Rodjeni pripovedac, Abdulah Sidran, glasoviti bosanski pesnik, u ovom autobiografskom delu, po mnogo cemu romanesknom, jer i zivot sam ume da bude romaneskan, govori nam o ljudima i dogadjajima, nekadasnjim i skorasnjim. To su ljudi koji su bliski piscu. To su dogadjaji koji su se odigravali oko njega, bez njega ili s njime. Tu je i njegovo secanje, bolje ili gore od stvarnosti koje se on seca. Mozemo da mu ne verujemo, i onda kada govori o cesto bolnim zbivanjima i podacima o kojima i poneki citalac ponesto zna ili da umesno ili slepo vise verujemo sebi, ali takva razmimoilazenja nisu vazna jer ovo nije neka nepobitna ovo je zivot kako ga vidi autor, njegov zivot i njegove pomisli. A taj zivot iskrsava kroz pripovedanje koje spontano izvire iz srca i zaranja u dramu kroz koju nas zaokuplja zlo u coveku. Dovoljno je zadrzati se na Sidranovom culu za ironiju koju on prepoznaje u stvarima, na njegovom poetskom nacinu saznavanja sveta, na njegovoj ljubavi prema zivotu i njegovoj osobenoj vedrini pred mrakom, i to cini ovu knjigu dragocenom.

460 pages, Paperback

First published November 1, 2011

About the author

Abdulah Sidran, often referred to by his nickname Avdo, is a Bosnian writer and poet, who is renowned for his screenplays and dramas. His opus is characterized by a soft and soothing sensibility, where tragedy, meditativity and a specific and humorous irony change sides and play tricks on each other more often than not. After spending most of his life in Sarajevo, Sidran recently moved to a small village near Tešanj where he currently lives.

Reviews

[Hana Kazazovic · Rating 4 out of 5]

Baš mi je nekako prijala. I vuče me sad da čitam sve njegovo što budem mogla naći jer mi se dopada kako piše i puno nekih rečenica koje je napisao želim utisnuti u pamćenje, zato što su baš lijepe.

[Emina Hodžić · Rating 5 out of 5]

Knjiga o porodici, Jugoslaviji, ljudima, politici, teškoj i tužnoj strani tog vremena. Meni, nejugoslavenskom djetetu, bosanskim govorom, na duhovit način pokazuje i prikazuje bivši sistem.
"U našoj kući nije postojala prošlost. Ne pamtim porodična sijela, ne pamtim večere, ručkove, prazničke dane, ne pamtim šetnju na Trebević, izlet u Faletiće kod tetke-Rabije, među Olovčiće, u koje se udala, nijednoga porodičnoga trenutka ne pamtim a da je u njemu neko govorio o prošlosti, da se išta govorilo o prošlosti. U kući Mehmeda Sidrana prošlost nije postojala."

[Dusan · Rating 4 out of 5]

Lijepo i zabavno za čitatiti. Malo više Sidranove poezije u samom tesktu ili izbor pjesama u dodatku bi napravilo ovu važnu Bosansku biografiju još ljepšom.

[Fedjablpula · Rating 3 out of 5]

Dopada mi se nacin pisanja, ovaj roman je nesto kao pisceva autobiografija, otac mu bio na golom otoku , veliki dio knjige je vezan za taj dogadjaj.
Treba procitati jos nesto od Sidrana, pokusati pronaci SJecas li se Dolly Bell.

Dok se u molitvi smjenjuju hodze, koristim trenutak kod "selama udesno" da, jednim okom, ali pouzadano, vidim kako se razilazi narod iz one treće, neusafane grupe. Ode teta Vera, ode Omer. Isao bih i ja, ali ne mogu. Stao sam isuvise upadno. Ni tamo, ni vamo, na brisanom prostoru izmedju dva safa i onih pedeset-šesdeset ateista, agnostika i meni slicni danguba koji se, eto, razilaze. To moje mjesto, ni tamo ni vamo nije ispalo slucajno, nego sam ga sasvim svjesno odabrao. Ni tamo, ni vamo. Na brisanom prostoru, kao u zivotu. I dan danas, ako me o vjerovanju pitas, bice da je sa mnom kao i tog kisnog dana, na groblju Ugorsko, juzno od Vogosce. "Vjerujes li Sidrane?" " Ne znam". "Ne moze covjek tako, vjerujes li ili ne vjerujes?" "Zivim, i sve cinim kao covjek koji vjeruje, trudim se, katkad i pretjerujem, ali u dusi, u pameti-mutež i jad. Dakle: ne znam vjerujem li ili ne vjerujem, ne znam. Mucim se. To znam"


Onda sam i ja bio bolestan pa sam otisao u bolnicu jer sam imao difteriju u nosu i mama mi nije dugo dolazila u bolnicu jer jer morala slati tati pisma i pakete i jos neke poslove oko tate raditi pa kad je onda dosla meni u bolnicu ja je nisam prepoznao kad mi je davala cokoladu nego sam se sakrio iza kreveta i plakao Necu niste vi moja mama. Necu niste vi moja mama. Onda je i ona plakala pa sam ja vidio da jeste moja mama jer ne bi plakala da nije pa sam uzeo cokoladu i poljubio je, a ona mi je rekla sram te bilo nisi poznao svoju mamu. Poslije sam prisluskivao kako mama govori teti-Milici da je ona bila puno smrsala i pocrnila od sikiracije za tatom pa da je ja nisam zbog toga prepoznao. Mama se drzala za grlo i rekla evo ovde mi je dusa stala. Mogla sam vriskat izglasa pa sam ja htio zaplakati ali sam se predomislio zbog teta-Milice, a i nisam htio da se mama sikira.

[Adela Haskovic]

Osvrt
"Otkup sirove kože" - Abdulah Sidran

"Život je jači od svake literature"

"Otkup sirove kože" je autobiografija jednog od najpoznatijih bosanskohercegovačkih književnika Abdulaha Sidrana. Tada ostarjeli pisac prisjeća se događaja iz djetinjstva i mladosti sve do starih dana. Pregledavajući stare fotografije i pisma pokušava pronaći porijeklo prezimena Sidran.
"Slažem fascikle i kartonske kutije. Kao da ću živjeti još pedeset godina. Jedan redak uspomena, jedan redak stvarnosti. Stvarnost hukti, uspomene nečujno lebde nad stolom ko jutarnja magla nad koritom Drine."

Putem društvenih mreža otkriva da širom svijeta postoji puno Sidrana. Neke od njih spominje u knjizi. Pored njih u knjizi spominje svoje prijatelje iz škole, neke komšije i profesore.
U knjizi ćete vidjeti i fotografije pisca i njegove porodice nastalih u vrijeme njegovog djetinjstva. Osim fotografija, nalaze se i pisma njegovih roditelja kao i pisma koja je Sidran dobivao od prijatelja i poznanika.
"Ko sam, šta mi je, i šta to radim, tu gdje sjedim, bdijem i naričem nad vlastitom nesanicom i životom koji, izgleda,
nije bio pa minuo, nego mi se tek prisnio."

Sidranov smisao za humor i ironiju čine ovu knjigu posebnom. Pored ove knjige čitala sam i njegovu poeziju. Ogromna preporuka za oboje.
Citati:
"Ne boli bolest, boli košmare u glavi."
"Pomozi svakom čovjeku, Bože, da izdrži sve što mu je dato!"
"Koliko ljudi, toliko misterija i tajni."
"Kad život postavi problem, onda mu je
negdje okolo sakrio i rješenje."
"Ne postoje koincidencije! Postoji samo čovjekova žalosna nemoć da, u prostoru i vremenu, poveže i razumije stvari."

[Sasa Vasiljevic · Rating 4 out of 5]

Kao da sam čitao "Oca na službenom putu".

[Jasminka · Rating 4 out of 5]

posebna naracija, čita se polako, i uživa u svkoj stranici (osobito mojem godištu hi!)