"Pelin je biljka čudnovata. Njegova gorčina je lek za svekolike ljudske nedaće..."
🌾 "Kastigulja" zaokružuje sagu o četiri generacije žena jedne crnogorske porodice. Prati priču s kraja devetnaestog veka pa sve do kapitulacije Italije u Drugom svetskom ratu. Donosi sliku života i borbe žena koje se suočavaju s društvenim očekivanjima i ulogama koje su im nametnute od trenutka rođenja.
🌾 U ovom hrabrom romanu u kom je junakinja sve samo ne kastig, ali je taj žig iznela dostojanstveno pronalazeći na kraju i mir u usudu koje joj je život namenio.
Anđelika je ponela žig lake osude, izopštavanja, odricanja. To je žena kastigulja, a da se kastiga nije takla.
Ona dostojanstveno iznosi teret nepravde, tako što se posle lutanja, traženja odgovora za tu nepravdu, vraća na mesto od kojih su muški iz njene porodice odustali. Iako krhka, pokazuje snagu koju oni nisu imali. Baš tamo pronalazi mnoge odgovore za kojima je tragala, za razliku od drugih, njenih bližnjih, koji su ih tražili negde drugo, verujući da će ih pronaći tako što će se odricati sebe, priklanjati ideologijama, odricati od ’nazadnosti’ tradicije.
"Čeljade brzo pregazi sve ono što je ostavlja za neko vrijeme koje će doć. Život je škrtica. Ne nudi te mnogo. Ponekad moraš sam pružiti ruku da bi ti se dalo. Ako se snebivaš, lako će te preskočit i preć nekome drugom u šake. Tada je pozno da se premišljaš i kaješ."
🌾 Crnogorski krš predstavlja uzak prostor na kome se svet podelio na istok i zapad. Tu su se sudarala carstva, preplitale kulture i tradicije, mešali jezici.
Tako i kastigulja, ta reč neobične morfologije i zvuka, pežorativnog značenja- „ona koja je obrukala." Međutim, ona defakto to nije.
Pre bih rekao da ona predstavlja ženu koja se drznula da iskorači i bude malo više svoja. U svakoj ženi je po jedna kastigulja koja je budi, daje snagu i čini živom.
"Jesam li grešna samo zato što mi je duša zatreperila osjećajem? Jesam li postala loša zarad tuđih oči koje su me opoganile ne onim što su mogle viđet, no što su šćele da vide? Koga sam to iznevjerila? Famelju? Narod? Treba li da pazim više na njiov obraz, no na ono što mi je na dušu? Pita li se iko kolko će meni ostat kad svako prisvoji svoj dio moje čestitosti? Kolko pretekne kad se svakome da ono što misli da mu od mene pripada?"