Stevan J. Jakovljević, srpski pisac i botaničar po struci, profesor Univerziteta u Beogradu i rektor od 1945. do 1950. godine. Kao oficir srpske vojske, borio se u Prvom svetskom ratu, a u Drugom svetskom ratu bio je u italijanskim i nemačkim logorima.
Književno ime i popularnost stekao je romanom "Srpska trilogija" koji čine: "Devetsto četrnaesta", "Pod Krstom" i "Kapija slobode".
Njegova književna sudbina nije nimalo jednostavna. Značajna svedočanstva pruža nam u svojoj autobigrafiji, pisanoj uoči smrti i u razgovorima koje je sa njim vodio novinar i književnik Siniša Paunović. Razgovori su objavljeni u knjizi Pisci izbliza, 1958. godine. Jakovljević priča o detinjstvu, školovanju, ratovima, Srpskoj trilogiji, i redom objašnjava jednu po jednu svoju knjigu. Tekst je u celini pouzdan izvor informacija kako bismo bolje upoznali Jakovljevića kao ličnost a i njegovo književno delovanje. Kažu da je "iste stvari uvek govorio i pisao na isti način."
"Drukčijoj tradiciji srpske proze pripada Stevan Jakovljević... Njegovo glavno delo 'Srpska trilogija' (1937), u stvari romansirana istorija Srbije u prvom svetskom ratu, data iz perspektive malog čoveka, učesnika u ratu, doživela je neobičnu popularnost kod čitalaca i sve do danas nije se prestala preštampavati. Toj popularnosti nisu smetale ni sve one slabosti na koje je kritika od početka ukazivala: diletantizam, reporterska površnost, rasplinutost, faktografizam, suvoparnost, slabosti koje su još naglašenije u drugim njegovim romanima."
Dela Stevana Jakovljevića iz botanike: Studije o biljnom svetu Prespanskog jezera, Makrofitska vegetacija Ohridskog jezera, Sistematika lekovitog bilja.
Stevan Jakovljević (1890-1962), profesor, rektor Univerziteta u Beogradu, biolog, književnik i brat čuvene Mir-Jam. Kao oficir srpske vojske, borio se u Prvom svetskom ratu, a u Drugom svetskom ratu je bio u italijanskim i nemačkim zarobljeničkim logorima.
Prvi svetski rat iz ugla običnih ljudi, seljaka, koji su krenuli u rat da brane otadžbinu.