„Imam osamnaest godina, bijesna sam i morala sam sve ovo zapisati, ako ni zbog koga drugog, onda zbog onih budala iz moje škole koji kažu kako pokoja tableta ekstazija i malo marihuane još nikome nije naškodilo. A naškodilo je.” – tim riječima započinje „Zeleni pas”, roman koji govori o problemu ovisnosti o drogama i posljedicama koje ona ostavlja na cijelu obitelj.
Knjiga „Zeleni pas” dobitnica je nagrada „Anto Gardaš” „Mato Lovrak”, „Grigor Vitez” i međunarodne nagrade „Mali princ”.
Hrvatska književnica za djecu i mlade. U Zagrebu je završila gimnaziju, apsolvirala na FPN, paralelno upisala studij filozofije i indologije na FF i pohađala predavanja na pravnom fakultetu, trudeći se dobiti što šire obrazovanje, a onda je sve napustila i odlučila putovati. Dugo godina se bavila astronomijom, alpinizmom, te prodavala američke građevinsku i brodograđevnu opremu diljem Europe. Počinje pisati tek u zreloj dobi.
Ovo je djelo napokon ušlo u obveznu lektiru. Svako dijete i svaki roditelj trebali bi pročitati Zelenog psa kako bi na vrijeme i zorno osvijestili opasnost ovisnosti i na kojim sve destruktivnim razinama utječe na obitelj i sve što je okružuje. Može li se uopće itko oporaviti nakon toga?
Knjiga je vrhunska, ali u isto vrijeme i tužna. Najdraži par u knjizi su mi Robert i Marina. A najdraži lik mi je naravno Robert. U knjizi mi smetaju dvije stvari. Prva je to što nigdje u knjizi ne piše kako se zove cura koja pripovijeda cijelu tu priču. A druga stvar koja mi smeta je to što knjiga zapravo završava usred rečenice. Iako je kraj bio očit svejedno mi se svidjela knjiga jer nas može o puno toga naučiti.
Retrospektivna proza neimenovane pripovjedačice govori o sestri Vlatki koja pada u ovisnost o tableticama, prahu i još koječemu. Vlatkina obitelj bila je sretna obitelj sve do tog nemilog događaja kada Vlatka bježi od kuće, a roditelji spoznaju da se drogira. U tom trenutku započinje život u kojemu "zanemaruju" ostalu djecu nauštrb djeteta koje je pobjeglo od kuće i uvalilo čitavu obitelj u sramotu i dugove. Priča je ovo koja prikazuje zlo koje droga donosi obitelji narkomana, o dugovima, krađama, nehotičnim žrtvama te o propadanju obitelji.
Simbolika neimenovanosti pripovjedačice prikazuje nam kako sva djeca zapadaju u sjenu njihove sestre koja je, kako kaže pripovjedačica, "napravila toliko svinjarija da to više nitko nije brojao". Također, simbolika naslova pokazuje sestrinsku ljubav i u ovako teškim životnim situacijama.
Vrlo važna knjiga, vrlo poučna i zbilja se veselim dojmovima svojih učenika koji je trenutno čitaju kao obaveznu lektiru u 8. razredu.
Potresna, istinita, no najviše od svega poučna. Trebali bi je pročitati svi - djeca, tinejdžeri, adolescenti, roditelji. Bez iznimke. Svaki je život vrijedan.
The Green Dog is a novel for young adults that speaks about the greatest plague of our times: drugs.
Our narrator (unnamed) is an 18-year-old girl who lost her older sister to drugs and is, of course, marked by the whole experience, and not in a good way.
The story starts with an introduction by the author in which she decides to tell the story of how drugs ruined her life. In the next chapters she takes us back 4 or 5 years when the whole horror story started. As the third of four children, she always felt like she was living in the shadow of her older siblings (twins Vlatka and Robert) which made her act out, especially because she felt her parent gave all their attention and love the her sister Vlatka who was a problematic teen. One day, Vlatka disappears with our narrator's pocket money and the family finds out that Vlatka is doing drugs. The subsequent months will be ones of trials and tribulations that will test the relationships in the family and mark every member for good or bad.
The novel is written from first person POV and in a language familiar to young adults. It won many national as well as a prestigious international reward because of the topic and the writing style. What makes it so different from many other works on this topic, is that it's written from the perspective of the addict's member of the family, it speaks about the effect addiction has on the family while the addict is a secondary character, and it doesn't have a happy ending. The author's aim was to educate people on devastating consequences of drug addiction and to point out that more times than not, there is no happy ending in this story.
Metaforika naslova pokazuje zašto je knjiga toliko topla bez obzira što ne govori o toliko lijepoj temi.
“Nikada mi nije zahvalila niti rekla je li lijep ili ne, ali ja sam znala da joj je drag, i kada sam jednom u rano jutro vidjela kako napola prekriven njezinom kosom leži uz nju na jastuku, pobjegla sam u zahod i tamo plakala od sreće.” 🐕
Drago mi je što se s ovakvom knjigom susreću osnovnoškolci na popisu obvezne lektire.
Potresna knjiga, neminovan plač i tuga na kraju, ali divan stil pisanja...pitak, humorističan, na trenutke sam umirala od smijeha :) Dobro da je ovakva knjiga u lektiri! Iako tužna i potresna, svakako obrađuje temu koju treba nuditi učenicima kako svojevrsnu opomenu i mladima i njihovim roditeljima, ali i društvu u cjelini.
Dajem knjizi 5 zvjezdica jer realno, dirljivo i iskreno prikazuje tešku temu. Ovisnost i njen utjecaj na cijelu obitelj kroz oči djevojčice (pripovjedačice). Nada Mihelčić piše jednostavno, ali snažno, pa čitatelj lako osjeti tugu, strah i nadu likova. Knjiga potiče na razmišljanje, uči o važnosti obitelji, podrške i razumijevanja, te pokazuje da se i u najmračnijim trenucima može pronaći svjetlo.
Poistovijetila sam se s likovima, ali piše o problemima u obitelji i poprilično je po meni pestimistična i ja ne mogu uživatu u pestimističnim knjigama jer postajem brzo nervozna i ako se kužim u takve stvari. Defilintivno me slomilo zadnje poglavlje i pozdravila sam se s ovakvim načinom pisanja! Sretno!😘😘😘
Targeted audience for this book are youngsters and that's how is written. Story is showed through eyes of teenager's girl, all is on that level, worries, jokes, problems solving, naivnes... There are some oversimplifications for my point of view, so many holes in story. It's not convincing for me. I give 3 stars but youngsters will rate it higher.
4.8 Druga najbolja knjiga ove godine. Dao sam ocjenu 5 jer sam paralelno čitao "Mali princ" i ovo se čini puno bolje od toga i većine knjiga koje sam pročitao.
Izvrsna knjiga za mlade, a i starije. Vrlo lako čitljiva, topla priča koja govori o obitelji čija kćer upadne u pakao droge, a svaki član obitelji se s tim nosi na svoj način.
Inače na Goodreadsu ne označujem knjige koje sam pročitala jer sam prisiljena (zbog škole (lektira, natjecanje…)), ali ova zaslužuje i više od pet zvijezdica.
Meni se osobno knjiga nije svidila. Zašto, ne znam. Jednostavno mi je bila jedna od dosadnijih lektira. Možda zato što je napisana iz gledišta relativno sporednog lika u cijeloj radnji. Ipak, većini iz mog razreda se svidjela, pa vrijedi pročitati ako volite romane koji se bave tematikom droge i njenog utjecaja na obitelj.