Linearna algebra jedna je od tradicionalnih matematičkih disciplina, a izvorište joj je u nalaženju rješenja linearnih jednadžbi. Problem rješavanja sustava takvih jednadžbi iznimno je važan zbog svekolikih primjena u ostalim granama matematike, pa i u drugim znanostima, danas posebno u numeričkoj matematici i računarstvu.
Ovaj je udžbenik napisan na temelju dugogodišnjeg iskustva stečenog predavanjem kolegija “Linearna algebra” studentima prve godine na Matematičkom odjelu PMF-a u Zagrebu. Posljednje, osmo izdanje objavljeno je 1999. u tri sveska.
Prof. Krešimir (Krešo) Horvatić, matematičar, sveučilišni profesor. Rođen je u Zagrebu u građanskoj službeničkoj obitelji Marka i Anke r. Smrečki, i cijeli je svoj život proveo u Zagrebu. Maturirao je 1949. u Petoj muškoj gimnaziji i iste je godine upisao matematiku na Prirodoslovnomatematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je Teorijsku matematiku u ožujku 1954. i akademske godine 1960/61. upisao je postdiplomski studij iz matematike. Pod voditeljstvom Sibe Mardešića magistrirao je 1965. obranivši rad Schönfliesov problem. Dvije akademske godine, 1966/67. i 1967/68, proveo je na doktorskom studiju na University of Georgia, Athens, SAD, radeći na problemima geometrijske i po dijelovima linearne (PL) topologije. Doktorsku disertaciju Embedding of polyhedra in Euclidean space, koju je izradio pod vodstvom Henryja Edwardsa, Jr., obranio je u kolovozu 1968. U dva je navrata, u lipnju 1973. i u studenom 1975, proveo kraće vrijeme u Varšavi, kao gost Sveučilišta i Matematičkog instituta Poljske akademije nauka. Akademsku godinu 1976/77. proveo je na studijskom boravku na University of Utah, Salt Lake City, SAD, a u ljetu 1986. boravio je dva tjedna na International Banach Centre u Varšavi, gdje je sudjelovao u radu škole The Topology Semester.
Krešo Horvatić cijeli je svoj radni vijek proveo na Matematičkom odjelu. Kao odličan i nadaren student, već je 1. srpnja 1954, nedugo po diplomiranju, postavljen za asistenta u Geometrijskom institutu, kasnije zavodu, Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, a u lipnju 1969. izabran je za docenta. Od 1978. član je Zavoda za topologiju Matematičkog odjela, a od 1982.–1986. bio je predstojnik Zavoda. U zvanje izvanrednog profesora u Matematičkom odjelu izabran je 1982, u zvanje redovnog profesora 1991, a u trajno zvanje redovitog profesora 1999. Umirovljen je 1. listopada 2001. godine.