Što je muškarac bez brkova

by Ante Tomić

U svom prvom romanu "Što je muškarac bez brkova" Ante Tomić posvetio se Dalmatinskoj zagori, ljudima iz toga kraja, njihovim običajima i životima. Toplo i s puno simpatije Tomić opisuje isprepletene sudbine mlade udovice, popa, gastarbajtera s mnogo novca, seoskog redikula i ostalih živopisnih likova iz sela Smiljeva.

"Što je muškarac bez brkova" svojim je humorom unio svježinu u domaću proznu produkciju, naišao na odobravanje kritike i simpatije čitatelja te postao jedan od najvećih književnih hitova posljednjih nekoliko godina.

Genres: Humor, Fiction, Audiobook, Realistic Fiction, Novels, Book Club, Roman

191 pages, Paperback

First published January 1, 2000

About the author

Ante Tomić is Croatian writer and journalist.

A native of Split, Ante Tomić begin to write as a reporter for local daily newspaper Slobodna Dalmacija. His articles showed great literary talent that would manifest in his 2000 debut novel Što je muškarac bez brkova. Three years later he wrote novel Ništa nas ne smije iznenaditi, describing the life of recruits in Yugoslav People's Army. Both novels are adapted to screen.

Ante Tomić now writes for Jutarnji list. In 2004 he travelled across USA in order to cover presidential campaign by talking to "ordinary" people.

Reviews

[Tea Jovanović · Rating 5 out of 5]

Opći dojam 10+ :-)

[Draganf · Rating 5 out of 5]

Uvijek me je fascinirala sposobnost da se osmisli nešto ovako duhovito. Vjerovatno zbog toga što ja tu sposobnost nemam, čak ni u znatno zahtjevnijoj formi. Recimo, ni običan vic ne znam smisliti.

Pet minus. Zbog završetka. Koji ne mora biti loš, ali ne nudi onaj očekivani hepi end koji spaja pozitivne likove u doživotnu srećnu zajednicu. Poslije priče koja ima strukturu sapunice, čitalac podsvjesno očekuje srećan kraj. Onakav kakav je i na istoimenom filmu. A njega ovdje nema. Kao ni u životu. I smješno je što se pomalo ljutim na pisca jer odstupa od ustaljene norme. Mislim, ko si ti, Tomiću, pa da ovako završiš priču?! Zašto svojom parodijom onespokojavaš čitaoce tako što im iščašiš sve bajkovite i religijske narative na kojima su odgajani?! Pa valjda uvijek pobjeđuje dobro, i sunce dođe poslije kiše, i sunce se ponovo rađa, i noć je najcrnja pred zoru, i strpljen spasen, i ljubav će pobjediti sve, i milion drugih budalaština.

[Aleksandra Fatic · Rating 4 out of 5]

Veselo, lagano, ovakve likove možete i dan danas pronaći po našim selima i to je čar knjige! 4⭐️, jer iako je pisac rekao da svi dobiju svoj srećan kraj u njegovim knjigama, ovaj put nije baš tako, te me to malo rastužilo i pokvarilo mi cjelokupni utisak, inače, sveukupno, zabava na nivou 😁!

[Sanja · Rating 4 out of 5]

Nisam bolje štivo mogla izabrati za lenčarenje kraj bazena.

[Angelina · Rating 5 out of 5]

Тази книга се чете за две сутрини с кафето и три часа полет. Трите часа, прeз които най-напред се усмихваш, после се изхилваш неконтролируемо на определни места, а към шеста глава вече смехът ти оглася околностите още на заглавието на главата . И така до края. Изключително майсторски написана книга, уж някаква такава лека, като младо вино с плодов аромат и в един момент се усещаш,че трудно ставаш и погледът ти е фокусиран не върху мухата на бара, ами върху инвалида с подредени пред него стъклени водни чаши,през коняка в които до преди малко слънцето се е пречувало. Мога да залитна и да кажа,че такива книги се пишат само на Балканите, но не е така. Такива книги се пишат навсякъде, където има добри разказвачи, местни особености, чешити и пивки течности. Ако сложа героите на Томич на друго място, те пак ще ми изиграят същите сценки , ще се клатушкат по същия начин, ще подават ухо за същите клюки и ще пеят същите песни. Това за мен е добрата литература - героите и повествованието да ти говорят на всякакви езици на всякакви места и всякакви хора да ги разбират.
А преводът, преводът!! Тази книга трябва да се изучава като пример за сочност и правдивост на езика! Исках да прегърна преводачката, исках да и сипя и на нея едно вино и да си говорим, докато ни заболят езиците.
Е, аз щях да мълча, де, и да се радвам. Че имах възможност да съпреживея разказът на Томич и преводът на Русанка Ляпова.

[Vedran Mavrović · Rating 4 out of 5]

Poslušao preko Book & Zvook aplikacije u izvedbi g. Ivice Vidovića. Ne mali broj puta sam se smijao na glas. :)
Bez obzira gledali film ili ne, topla preporuka. Jer knjiga je ipak knjiga.

[Irma · Rating 4 out of 5]

Neke od najdražih knjiga su mi one koje sam uzela u ruke s niskim (ili nikakvim) očekivanjima, a koje su me onda nevjerojatno ugodno iznenadile. Ovo je jedna takva. Neću reći da je remek-djelo ili da je nezaboravno dobra (jer nije nijedno od toga), no nasmijala sam se naglas i više od nekoliko puta te sam u nekim dijelovima naprosto besramno uživala.
Teško mi je reći koliko je knjiga istinita i koliko dobro pogađa i opisuje život u oglednom primjeru sela Dalmatinske zagore, no mogu reći da igra na sve klišeje koji postoje u glavama svakoga od nas i sve ih prikazuje u jednom svježem, veselom i blesavo-smiješnom svjetlu. Rekoh "Primit ću se hrvatske književnosti!" i u kućnoj biblioteci naletjeh na ovo. Tko kaže da imamo samo čemer, jad i depresiju?

+1 za domaće :)

[Milena · Rating 4 out of 5]

Simpaticno. Mozda je vise za 3.5* ali zato sto obozavam Anta-da zaokruzimo na 4*.
Prepoznatljiv stil, nema tu filozofiranja nekog, ali se mora priznati da je beskrajno sarmantan i vickast nacin pripovedanja, tako da - big like again :)

[Srđan Vidrić]

Roman "Što je muškarac bez brkova" najbolje je opisati kao kombinaciju društvene komedije, komedije situacije i latinoameričke telenovele, s tim što ovu poslednju autor svesno izvrgava ruglu. Tomić je duhovit i zabavan čak i kada njegovi likovi izgovaraju prostote, ali šarmantan i odmeren kada doseže vrhunski humor. Poput Sterije, Sremca, Nušića ili Domanovića on je pre svega odličan poznavalac ljudskih i mentalitetskih mana i sklonosti zbog čega su njegovi junaci očovečeni čak i kada su parodirani. Svaki čitalac koji želi da se razonodi iskrenim, nenapadnim i neusiljenim smehom uživaće u ovoj knjizi.

[Tazitazitazi · Rating 5 out of 5]

Jednako zabavno kao i prvi puta!

[Ivana · Rating 5 out of 5]

moran dat 5 zvjezdica jer san iz zagore

[Nina · Rating 3 out of 5]

Oseti se da je prvenac i da su ovo bile pripreme za "Čudo".

[Marko Veljković · Rating 3 out of 5]

Prvi roman Anta Tomića, koji po mnogo čemu podseća na njegov najpoznatiji roman - Čudo u Poskokovoj Dragi. Iako u nekim momentima deluju naivno i bajkovito, njegove knjige kroz duhovite dijaloge verno oslikavaju realnost na Balkanu, posebno naš neukrotivi mentalitet koji se verovatno nikad neće promeniti bez obzira na dolazak novih trendova i neprestanog razvoja tehnologije. Neki junaci njegovih romana su još uvek zarobljeni u devedesetim godinama i čini se da im je lepo u tom skučenom prostoru jer primećujemo da oni ne žele da odškrinu izlazna vrata koja su odavno otključana, što dovodi do urnebesnih dijaloga i nezaboravnih scena koje ćete pamtiti.

Za razliku od "Poskokove Drage" gde dominiraju muškarci, Tomićev prvenac je posvećen fatalnim ženama koje će zbog neuzvraćene ljubavi biti spremne na sve. U centru pažnje su mlada udovica Tatjana, sadašnji lokalni sveštenik i bivši alkoholičar don Stipan, garstabajter i okoreli nacionalista Marinko, njegova ćerka Julija i pisac haiku poezije u pokušaju Svetislav. Tomić nas vodi u Smiljevo, malo mesto  prepuno radoznalih meštana, koji su, baš kao i meštanih drugih malih mesta, željni uvek nekog dobrog trača kako bi prekratili svoju svakodnevnu rutinu koja se neprestano vrti u krug. Svoju željenu dozu uzbuđenja će dobiti kada se sazna da je mlada udovica Tatjana izjavila ljubav lokalnom svešteniku. Don Stipan će to doživeti kao novo sotonino iskušenje, jer će na taj način biti primoran da se suoči sa jednim starim iskušenjem i porokom koji je već jednom odavno pobedio. Sa druge strane imamo garstabajtera Marinka koji po svaku cenu želi da svoju ćerku sa nemačkim mentalitetom uda za nekog čistog Hrvata. Iako mu je u početku svejedno koga će Julija izabrati za muža od lokalnih momaka, njen izbor mu se ipak nimalo neće dopasti, jer se radi o smotanom piscu haiku poezije u pokušaju, pa će pokušati da na samom početku preseče tu nedopustivu vezu. Ove ljubavne priče će se sasvim neočekivano preplesti u jednom momentu, što će dovesti do duhovitih, ali i tragičnih situacija, jer nije ljubav ako makar malo ne boli.

Tomić ponovo šalje jednu snažnu i zdravu poruku: ljubav na kraju pobeđuje sve prepreke: zabranu od strane porodice, nacionalizam, različitosti... Sve ono što u nekom momentu deluje moćno i nesavladivo, na kraju se ispostavlja da je toliko malo i nebitno nasuprot ljubavi kojoj ni ceo svemir ne može da bude granica. Čitajte knjige Anta Tomića zbog toga što su lek za dušu i razum. Kad pogledamo iskvareni svet oko sebe, deluje da je takva vrsta vitamina jedino i neophodna nama Balkancima sa gramzivim i u isto vreme cicijaškim mentalitetom: nesebično prihvatamo ljubav, ali kada treba da je uzvratimo, neretko pristupamo štedljivo. Nije ni čudo što smo uvek u minusu, kad neki od nas ni sa brkovima ne mogu nikad da postanu muškarci.

[Ty-Orion · Rating 2 out of 5]

Село в Хърватия, селски чукундури, местни клюки, Мунчовци и чудаци, малко сексуална пикантерия и разговори за боб и пръдни. Да ти стане уютно и родно...

"Какво е мъж без мустаци?" доста наподобява на книгите на Михаил Вешим, които съм чела ("Английският съсед", "Руският съсед"), така че комуто допада този тип хумор а ла "Комиците", ще хареса и това. На мен ми хареса само преводът, браво на госпожа Ляпова, заради нея слагам втората звезда.

[Lila · Rating 4 out of 5]

Ne znam zašto, možda jer sam odrasla gledajući film, ali nekako mi se on čini ipak bolji.

[Dubravka · Rating 5 out of 5]

Kad ne znam šta bih čitala, vratim se Tomiću. Uvek mi prija. Uvek me nasmeje.

[kp_readss · Rating 4 out of 5]

samo mi je u glavi onaj tiktok sound “sorry for being so balkanic’

[Marko Mravunac · Rating 3 out of 5]

A beach read if I’ve ever seen one.

[Božana · Rating 3 out of 5]

✨ "Selo je bilo zakunjalo u vrelim ljetnim popodnevima, još su samo babe zvijerale po kužinama sa mlatilicama za muhe, a zrele crne dudinje bezglasno padale u prašinu. "
✨ "što je muškarac bez žene? Muškarac bez žene je kao govno na kiši", zaključi on filozofski. "
✨
✨
✨ Ne znam kako, al u zadnje vrijeme sam se dočepala knjiga domaćih autora. Tako je došla na red i ova komedija Ante Tomića.
✨"Što je muškarac bez brkova" je roman izdan još davne 2000.te godine (da, prije 20 godina), i prema njemu je odrađen istoimeni film.
Ovdje imamo mladu udovicu, povratnika hrvatinu iz Njemačke, njegovu kćerku koja ne zna dobro hrvatski, svećenika, generala, haiku pjesnika, i još mnoge likove čije životne priče su isprepletene i prepričane na jako neobičan način. Kod nekih likova su njihove osobine tako iskarikirane da djeluju nestvarno, a opet će nas svaki lik podsjetiti na nekoga iz stvarnog života.
✨
Roman koji će vas nasmijati do suza i pokazati kako prava ljubav čeka kad se najmanje nadate. 😍
✨
✨
✨
✨ Iskreno, prvo sam ekranizaciju pogledala, i oduševila me. Uvodna špica mi je neko vrijeme bila ring tone na mobitelu "Pišem pismo, tinta mi se proli..." i tada (prije 15 godina) sam ostala oduševljena kako i domaći filmovi znaju iznenaditi i nasmijati. Tada sam imala 20god i baš mi je razbijanje tabu tema bilo ono što mi se najviše svidjelo u filmu.

[Magdalena Jelec · Rating 5 out of 5]

4.5 ⭐️

Moj prvi (i long overdue) susret s Tomicem, ali ne i posljednji.

Knjiga mi je bas godila, pogotovo jer sam je citala u Dalmaciji na ljetovanju. S obzirom da se radnja dogada u dalmatinskom selu Smiljevu u proljece i ljeto, to je bio bas odlican tajming.

Sto je muskarac bez brkova kritika je hrvatskog (dalmatinskog ponajprije) drustva i satira na sve sto cini jednog pravog Hrvata. Ni zene nisu bolje prosle jer se poprilicno kritizira i jedna tipicna Hrvatica (tracerica koja uvijek gura nos gdje joj nije mjesto).

Velika preporuka za sve kojima je do malo humora i kritike!

[Dominique Gamache · Rating 4 out of 5]

Un livre plaisant à lire. La chronique d'un village perdu de Croatie peuplé de personnages hauts en couleur qui dessinent une société d'anti héros attachants Il y a un curé ivrogne, un vieux garçon poète neu neu qui écrit des haïkus, un émigré vantard, une veuve jalouse, un jeune fille idéaliste, un épicier excédé, un général charmant etc...les commérages, les malentendus, les situations rocambolesques s'enchaînent. L'auteur décrit cette micro société avec beaucoup d'humour en se moquant des travers de chacun. Les titres des chapitres sont loufoques. Ca rappelle certains livres de Louis de Bernieres. Plusieurs scènes sont drôles et truculentes. C'est parfois un peu décousu et ça manque un peu d'ampleur mais ça m'a beaucoup plu quand même.

[Христо Блажев · Rating 4 out of 5]

“Какво е мъж без мустаци”, абсурд по хърватски: http://knigolandia.info/book-review/k...
Смехът е умението на едно общество да се вглежда в себе си и да се развива. Балканските народи имат дефицит на умение за развитие, но поне умеят да се смеят щедро над недъзите си. “Какво е мъж без мустаци” е чудесен пример за това, малка книжка, която си заслужава, защото зад смеха и абсурда има много, много повече. И не е изненадващо, че филмът по нея става най-гледаният хърватски филм на десетилетието.
Издателство "Алтера"
http://knigolandia.info/book-review/k...

[Iva · Rating 4 out of 5]

Не е препоръчително да се чете на обществени места, защото честите изблици на кикот, които провокира, предизвикват почуда, а понякога и раздразнение, сред околните. Без да знам сърбохърватски,твърдя, че преводът е великолепен. Впрочем, стилово е много близък до говора ни в Хасково. И историите, и хуморът са типично балкански и следователно много близки до нас, българите, или както казват в Ново село, Видинско -- "Ми смо си ми".Всяка страница е удоволствие.

[Donka Doycheva-Popova · Rating 4 out of 5]

Едно от заглавията, които препоръчвам най-често вапоследък. Чудомировски истории в съвремието на Хърватско. Прекрасен!

[Belma Simić · Rating 5 out of 5]

Valjala sam se od smijeha po krevetu. Odličan humor,dosta satire,likovi koji se pamte jer podsjećaju na one koje susrećemo svakodnevno.

[Desislava Mihaylova · Rating 3 out of 5]

Това не беше моята книга. Разбирам измъчената ни балканска реалност изпълнена с всезнайковци, далавери, псувни, култови герои, смях и небивалици, но писателят не ме докосна. Текстът не се лееше, имаше места, които бяха напълно ненужни (преразкази на статии от вестници), а героите ми бяха по-скоро антипатични. Може би е по-подходяща за друг читател, а може и да не съм я прочела в точния момент, важното е, че се запознах с нов за мене автор.

[Girlwglasses1 · Rating 2 out of 5]

Fora je počelo, bilo je istinski smiješnih trenutaka, ali nekako su mi likovi previše iskarikirani. Pola se humora bazira na baš hc psovanju i lošim prljavim šalama što i nije neki uspjeh. Ima i dosta seksističkog "humora" koji se ne ismijava kao takav kao što je to slučaj u Čudo u Poskokovoj Dragi. Nije mi sjela i malo sam razočarana jer sam imala relativno visoka očekivanja. Ali eto, to mu je prvi roman, često je tako kad se ide unatrag u piščevu opusu.

[Aneta Batakchieva · Rating 3 out of 5]

Нищо чак толкова смешно.

[Korina Ja · Rating 4 out of 5]

Ante Tomić na duhovit, sebi svojstven način oslikava život u selu Dalmatinske zagore.

[Сања Перић · Rating 4 out of 5]

Sasvim korektna knjiga.