Sanatorij

by Goran Tribuson

I život je multimedijalna pojava, rekao je u jednom od svojih intervjua Goran Tribuson. A kada taj život, u vremenima što će se pamtiti po zlu, počinje gubiti obrise realnosti, onda ga se mora opisati najprikladnijim riječima, jezikom što svojom atmosferom podsjeća na šutnju. Tribuson je u priču smještenu u prostor Istočne Slavonije, ugradio iskustva rada na premijernoj fantastici. Neki putnički vlak koji, na samom početku rata, klizi prema prostoru na kojem su crne arabeske rasprostrte po snijegu, neki luzer s čije povijesti bolesti blijedi dijagnoza, neka zemlja koja se pretvorila u pravi raj za trgovce starim željezom, neke pjesme u kojima dominiraju riječi kao što su konji, ratnici, krv, smrt, barut i blato, sve to iscrtava pravu kafkijansku atmosferu. A u nju se, ionako, zvukovi i boje još dodatno sami upisuju.
Priča je to o danima u kojima se s jednog prozora mogao vidjeti kaos i besmisao, a s drugog smislen oblik božanske patnje.
Tribusonov se Sanatorij tek danas, kada je ratna priča temeljena na dokumentima iza nas - a šesnaest godina od prvoga izdanja - može primati u bogatstvu ponuđenih značenja.

164 pages, Paperback

First published January 1, 1993

About the author

Diplomirao je i magistrirao (filmolgija) na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kratke priče počinje objavljivati početkom 1970-ih godina 20. stoljeća u prvom valu tzv. fantastičara (Zavjera kartografa i Praška smrt), da bi se postupno opredijelio za žanrovsku prozu. Kritika je odmah uočila Tribusona kao najtipičnijeg predstavnika hrvatskih borgesovaca koji prvi među brojnima u toj struji postiže punu autorsku zrelost. Postupno napušta fantastiku, ali zadržava interes za srednjoeuropsku ikonografiju i težnju prema okultnome, što se očituje u njegovim romanima Snijeg u Heidelbergu, Čuješ li nas, Frido Štern (u cjelokupnom autorovom opusu jednom od najboljih njegovih djela), te Ruskom ruletu. Daljnji i brojni Tribusonovi romani dijele se na autobiografske i generacijski obilježene, mahom s temom iz zavičajnoga Bjelovara te analizom popkulturne mitologije svakidašnjice sedamdesetih godina (Polagana predaja, Povijest pornografije). U tu skupinu spadaju i dvije knjige autobiografskih eseja Rani dani (1977.) i Trava i korov (1999.). Drugi ciklus čine brojni Tribusonovi kriminalistički romani Zavirivanje , Siva zona, Noćna smjena i drugi, kojih je glavni junak bivši policajac Nikola Banić. Tim je romanima, uz one Pavla Pavličića, stvorio opus prihvaćen i od stručne kritike i od najšire čitateljske publike.

Dugogodišnji je urednik u Školskoj knjizi, redoviti je profesor filmskoga scenarija na Akademiji dramske umjetnosti. Od 2000. godine suradnik je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Razreda za književnost, a u lipnju 2008. godine postaje redoviti član Akademije.

Reviews

[Ivana Books Are Magic · Rating 4 out of 5]

Goran Tribuson never disappoints and this novel is no exception. Sanatorium was a very interesting novel and I enjoyed reading it. That being said, this novel with touches of fantastical is quite unusual both its its form and themes. At times its ambiguity felt a bit too much for me and I felt lost in it. However, it is still a novel I would recommend.

Tribuson me dosad još nije razočarao pa tako ni ovim romanom. Glavni lik kojeg je i više nego malo patetičan, svojevrstan antijunak u svijetu antijunaka. Sve je zbunjujuće, radnja počinje i priče se isprepleću, ali se ne razrješavaju i tako se nastavlja i nastavlja. Neobičan roman pomalo protkan fantastikom, a svakako je zanimljivo kako govori o nekim stvarima bez da govori o njima, vidjet ćete kad pročitate uostalom i sami.

Nešto je polagano u ritmu pripovijedanja ove priče ispunjene svakodnevnim, a i neobičnim zbivanjima. Pisac se koristi sa brojim metaforama i pravim kolopletom značenjima u oblikovanju svijeta i likova do te mjere da je čak zbunjujuće. Sve više i više neka pitanja poprimaju filozofski i metafizički aspekt.

Stranice kao da su natopljene tugom i melankolijom. Svidjelo mi se, ali nešto je nedostajalo da me oduševi, nešto mi se učinilo klaustofobičnim u samom djelu, možda paradoksalno baš ta otvorenost značenja ostavlja mi dojam nekakve izgubljenosti koju se ne može ispuniti (barem je ja ne mogu odgonetnuti), a samim time i skučenosti.

[Ivana · Rating 4 out of 5]

Tribuson me dosad još nije razočarao pa tako ni ovim romanom. Glavni lik kojeg je i više nego malo patetičan, svojevrstan antijunak u svijetu antijunaka. Sve je zbunjujuće, radnja počinje i priče se isprepleću, ali se ne razrješavaju i tako se nastavlja i nastavlja. Neobičan roman pomalo protkan fantastikom, a svakako je zanimljivo kako govori o nekim stvarima bez da govori o njima, vidjet ćete kad pročitate uostalom i sami.

Nešto je polagano u ritmu pripovijedanja ove priče ispunjene svakodnevnim, a i neobičnim zbivanjima. Pisac se koristi sa brojim metaforama i pravim kolopletom značenjima u oblikovanju svijeta i likova do te mjere da je čak zbunjujuće. Sve više i više neka pitanja poprimaju filozofski i metafizički aspekt.

Stranice kao da su natopljene tugom i melankolijom. Svidjelo mi se, ali nešto je nedostajalo da me oduševi, nešto mi se učinilo klaustofobičnim u samom djelu, možda paradoksalno baš ta otvorenost značenja ostavlja mi dojam nekakve izgubljenosti koju se ne može ispuniti (barem je ja ne mogu odgonetnuti), a samim time i skučenosti.

[Martina · Rating 5 out of 5]

Složeno i teško, a opet napisano laganim jezikom. I dok se naizgled ništa ne događa, atmosfera postaje ko katran, dok na kraju, nakon treće smrti, ljudi u bijelom napokon ne odvedu Valenta Livadića, čovjeka prozaičnog imena, tamo gdje je krenuo.

U 21. stoljeću, gdje je dovoljno poznavali slova da se napiše knjiga, majstor pera Tribuson ovim djelom dokazuje zašto je već desetljećima na literarnoj sceni. Šest zvjezdica.

[Marina Grgić · Rating 1 out of 5]

Totalno dosadna.

[Sonja · Rating 5 out of 5]

Odusevljena sam. Stil, atmosfera, likovi,ali bas sve mi je fantasticno.

[Ivan Damjanović · Rating 3 out of 5]

Slično npr. Pavličićevom "Kraju mandata" stvaranje napetosti i izgradnja fabule na majstorskoj je razini u ovom kafkijanskom romanu no relativno otvoreni završetak i poneke nerazrađene ideje ne "sjedaju" na željeni način.

[majstoricamagije · Rating 3 out of 5]

Like Tribuson more in this genre. It is lightweight, but suspenseful tale, easily readable and easily forgetful.