Roman Zagrepčanka objavljen je davne 1974. i od tada je doživio čak 12 izdanja. Vrlo brzo stekao je status kultnog romana koji je obilježio jedno doba. Čitale su ga mnoge generacije, a aktualan je i danas.
Branislav Glumac hrvatski je književnik (pjesnik, prozaik, dramski pisac i likovni kritičar). Objavio je tridesetak knjiga. Prvim pjesmama javio se 1953. godine u Virovitičkom listu. Zastupljen je u antologijama proze i poezije. S Petrom Kepeskim preveo je prvu antologiju makedonske poezije na hrvatski jezik. Sačinio je i antologiju Moja prva ljubavna pjesma (od Krleže do Babića). Sav svoj radni vijek proveo je (i provodi) kao profesionalni književnik. Statusna knjiga unutar Glumčevog opusa i kultna knjiga recentne hrvatske proze je roman Zagrepčanka iz 1974. godine. Nevezanost za radni odnos omogućila mu je da se kreće u raznovrsnim umjetničkim društvima i sredinama: od svijeta glume, teatra i filma do važnih susreta i prijateljevanja sa slikarima i kiparima. Tako su nastale knjige Razgovori sa slikarima koje je vodio u ateljeima tematski vezani za procese likovnog stvaranja u vremenskom rasponu od najstarijih do mlađih generacija (Tartaglia, K. Hegedušić, Veža, Lovrenčić, Šebalj, Vaništa, Murtić, Reiser, Dogan, Seder, Koydl, Biffel, Hoti, Šiško, Lončar) i Sjećanja na ljude (dvije knjige) književnike od Krleže, Cesarića, Tadijanovića, Krkleca, Božića, Šegedina, Matkovića, Kaleba, Desnicu, Dizdara, Slamniga, Šoljana, V. Parun, Kuzmanovića, Pupačića do Severa, glumce i redatelje od Gavelle, Radojevića, Spajića, Golika, D. i J. Marušića, Grkovića, Cilića, Kutijara, Šovagovića, Ličine, Dracha pa do Kojadinovića, Oreškovića, Krnjajića, Buljana i mnogih drugih. Pojedina djela i tekstovi prevedena su mu na francuski, engleski, njemački, talijanski, ruski, slovenski, bugarski, slovački i albanski jezik. Svom zavičajnom gradu, Virovitici, poklonio je 100 umjetničkih djela hrvatskih slikara i 20 skulptura koje su sada izložene kao stalni postav u dvorcu Pejačević. Živi i radi u Zagrebu.
Izvrstan roman koji je neopravdano zapostavljen u danasnjoj citalackoj kulturi. Odsustvo interpunkcijskih znakova (koji inace daje slobodu citaocu da donekle sam dinimizira tok price) i siromasan opsceni pocetak nagovijestili bi da je cilj pisca da se kao ekstravaganda izdvoji iz mase. Na svu srecu takav utisak, iako mozda i nije neosnovan, svakako je nebitan. Pisac ne predstavlja blud i nemoral sa jedne, te cestitost i postenje sa druge strane, kao dvije razlicite zivotne filizofije. To se prvenstveno vidi u predrasudama koje gaje nize klase ka visim (Cvare) i obratno (Marijanin otac). Kako je visina neba i dubina mora sastavni dio jednog istog svijeta, tako se i kroz roman smjenjuju razliciti stilovi pisanja, od prostih, cak i vulgarnih scena, pa do romanticarskih monologa i opisa. Marijanina i Vanjina veza je kritika ljubavi i mrznji, mladima i starima, sirotinji i bogatasima, socijalistickoj jednakosti i licemjerju. Raznovrsnost pitanja i tema koje se namecu u datom djelu, te razbijanje klisea odsustvom happy ending-a, preporucuju ovaj roman svima.
This “cult novel” no Croat actually seems to have heard about, is simply awful. The story of an inter-class romance between a rich girl and a blue-collar worker might have been subversive when the book was published in 1974, but the immature writing, outrageously lyrical, without any ponctuation sign, turns it into an extremely painful read.
Jedna popularna zagrebačka knjižica druge polovice dvaesetog vijeka, poznata po svojem nekomformizmu, modernističkom duhu i apsolutnom zanemarivanju interpunkcije. "Zagrepčanka" je bunt materijaliziran na stotinjak stranica vođenih anti-moralističkom, destruktivnom naracijom, oplemenjen seksualnom dekadencijom i traumatičnom psiho-socijalnom slikom izgubljene omladine jednog vremena. Sem ukupne ideje koja je zanimljiva i par efektnijih pasusa (poglavice pri kraju romana), "Zagrepčanka" je nered, uzbudljivi da, ali još uvijek nered.
Nabacani nacrti nekih dojmova i bilježaka koje trenutno ne želim usustavljivati, ali, zna se- neka budu ovdje na okupu: bez obzira na, za moj ukus, ovakva ili onakva možebitna svjetonazorska odskakanja (leaps), da ne kažem predrasude itd, po mojem skromnom sudu, ovo je roman čiji autor, nedvojbeno, zaslužuje pravo zvati se romanopiscem (za razliku od mnogih 'pretendenata' na tu 'titulu'). (ta odskakanja irelevantna su, zapravo, eventualno bi se moglo govoriti o probavljivosti romana, važnosti tematike, dubini problematike itd). Izraženo slobodoumlje, otvorenost. Ne znam baš za Šoljana, ali, slažem se s kolegom Dinom: ovo je roman kojeg bi Slamnig volio da je napisao (vjerojatno). Razina svježine- forma bez rečeničnih znakova Visokoestetiziran roman, modernizam, postmodernizam Izopačenost stila, poetika ružnoga na mahove u jukstapoziciji s povremenim ekstazama Značajne (tabu) teme Usp. srž Bjesova Riječ je o nedvojbeno impresivnom ostvarenju (što dokazuje, izm ost, i tiraža) utjecaj na „Čitav internet“. 1. polovica daleko teže prohodna, prevladava i dojam neke tendencioznosti, da ne kažem pretencioznosti i glumatanja, ali... 2. dio, ukratko, uvelike popravlja dojam. Asocira na Mesnerova Novovjekog dječaka, Soba za razbijanje (ali puno zakučastije) izmjena različitih perspektiva Na mahove forma napreskokce kao FFWD, premotavanje videokazete Preporuka T.F. na Potjeri usputno (kao i Lives of others jednom drugom prilikom) Na mahove negativitet na n-tu, usp. Kamov 61 62 kritika religije, licemjerja 70 usp. Sam čovjek dakle, 2. polovica romana- forma se mjestimično, na moje oduševljenje, smiruje. (čitanje/ prohodnost ponekad je bilo priličan problem, da ne kažem mučenje 78 nadvladavanje/kroz prizmu trauma Poetski naboj na tragu Baudelairea Neologizmi 96 Blaževa perspektiva gr88 Mjestimične blasfemije (pri profilaciji likova) 100 antologijski opisi ženske ekstaze, naivnosti, usp. Pjesma nad pjesmama Superiorna, da ne kažem transcedentalna forma, na mahove 111 hah, ref. na Ros.baby i Miji Farrow kojeg sam upravo, slučajno, prvi puta pogledao dan prije (koja slučajnost!!) 112 o abortusu 109 Suštinski o odnosu roditelji- dijete 117 nadcinizam površna usporedba s Nabokovom, jasno, izm. ost. o tome i u ovom intervjuu: http://www.dailymotion.com/video/x29q... Emisija Nu2 s B. Glumcem koji me se dojmio kao vrlo zanimljiva osoba/intelektualac (o susretima s Krležom izm. ost.), hah- dijelimo mišljenje o Tadijanovićevim stihovima. Govori protiv Stamaća, Zidića, čak i Držića.. protiv Mihalića kao čovjeka, ne pjesnika.. usp. Pound, Heiddeger..odvajanje umjetnika/mislioca od privatne osobe.. Kvaliteta nad kvantitetom.. o vlastitoj dužnosti u ulozi oca.. o monogamiji.. hah ovo se sjećam na 2/2 o vezi FMD i melankolije.. i na kraju još neke reference na FMD, usporedbe B. Glavaševića s A.F.K hah