What do you think?
Rate this book
Suze sina razmetnoga
Religiozna poema " Suze sina razmetnoga" Ivana Gundulića, objavljena u Veneciji 1622. godine, djelo je pobožne tematike, obrada je biblijske parabole o razmetnom sinu (Evanđelje po Luki). U trima plačevima (Sagrješenje, Spoznanje, Skrušenje) prikazan je put grješnika od grijeha do obraćenja. Djelo je ispjevano u osmercima i sestinama s ababcc rimom.
64 pages, Unknown Binding
First published January 1, 1622
About the author
Ivan Gundulić
39 books2 followersIvan Gundulić (Giovanni Gondola; nadimak Mačica; Dubrovnik, 8. siječnja 1589. - Dubrovnik, 8. prosinca 1638.) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.
Rođen je kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Karla Borromea. Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator[1], a 1638. član Maloga vijeća.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrv. pjesnik.
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Za Dijanu (obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u lijepoga mladića Endimiona) i Armidu (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok Milan Rešetar nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su osmercem, uz mjestimičnu upotrebu dvostruko rimovanoga dvanaesterca.
Dakle, te su Gundulićeve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela, obrađivale su poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Na njima se temelji tradicija dubrovačke barokne drame oslonjene na libreto rane talijanske opere (takva drama doseže vrhunac u djelima Junija Palmotića). U Gundulićevu sačuvanom dramskom opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta – pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi.
Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. Od pjesama „taštijeh i ispraznijeh“, za koje Gundulić u već spomenutom predgovoru tvrdi da ih je pisao u mladosti, ništa nije sačuvano. O njegovim svjetovnim nadahnućima svjedoči samo Ljubovnik sramežljiv (prijevod pjesme Amante timido talijanskoga pjesnika Girolama Pretija) te dvije prigodne pjesme: panegirik Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane i elegija Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandrice.
Godine 1622. u Veneciji izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a
Rođen je kao najstariji sin Frana Gundulića i Džive Gradić. Obitelj Gundulić bila je poznata još u 13. stoljeću, a njezini su članovi, kao pripadnici aristokracije, obavljali različite državno-administrativne poslove u Dubrovniku i okolici.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, učitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov Oslobođeni Jeruzalem te svećenik Petar Palikuća, koji je na hrvatski preveo Život Karla Borromea. Nakon završetka školovanja, 1608. postaje član Velikoga vijeća. Nastavljajući obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici; dva je puta bio knez u Konavlima (1615. i 1619.), a u Dubrovniku je uglavnom obavljao pravničke poslove. Godine 1634. postaje senator[1], a 1638. član Maloga vijeća.
Živio je mirno i povučeno, zbog čega su mu suvremenici dali nadimak Mačica (značenje: Mačkica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkočević s kojom je imao tri sina: poznat je Fran Gundulić, koji je kasnije postao austrijski general te Šiško, hrv. pjesnik.
Umro je u Dubrovniku nakon dvotjedne bolesti; pretpostavlja se da je uzrok smrti bila upala porebrice. Budući da je umro u 49. godini, nije imao priliku biti izabran za kneza Dubrovačke Republike (knez nije smio biti mlađi od 50 godina).
Književni rad Gundulić je započeo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige Pjesni pokorne kralja Davida (Rim, 1621.) svoja mladenačka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sačuvane su Arijadna, Prozerpina ugrabljena od Plutona, Dijana i Armida, dok su Galatea, Posvetilište ljuveno, Čerera, Kleopatra, Adon i Koraljka od Šira izgubljene. Za Dijanu (obrađuje mit o božici Dijani zaljubljenoj u lijepoga mladića Endimiona) i Armidu (tematizira epizodu o Armidi i Rinaldu iz dvadesetoga pjevanja Oslobođenoga Jeruzalema Torquata Tassa) vjerovalo se, zbog kratkoće (svaka ima tek oko 90 stihova), da su samo odlomci, dok Milan Rešetar nije dokazao da je riječ o cjelovitim tekstovima – dramskim prizorima. Ispjevane su osmercem, uz mjestimičnu upotrebu dvostruko rimovanoga dvanaesterca.
Dakle, te su Gundulićeve drame većinom bili prijevodi s talijanskoga ili scenske adaptacije pripovjednih djela, obrađivale su poznate mitološke i književne teme, a uključivale su glazbu, balet i bogatu scenografiju. Na njima se temelji tradicija dubrovačke barokne drame oslonjene na libreto rane talijanske opere (takva drama doseže vrhunac u djelima Junija Palmotića). U Gundulićevu sačuvanom dramskom opusu odražava se promjena tematike talijanskoga libreta – pastoralne teme zamjenjuju junačko-epski motivi.
Pjesni pokorne kralja Davida djelo je kojim se Gundulić okreće drugačijem shvaćanju književnosti te se afirmira kao kršćanski autor. Ta zbirka sadrži slobodne prepjeve sedam pokornih psalama i teološko-meditativnu pjesmu Od veličanstva Božjijeh, koja se danas smatra Gundulićevom najboljom kraćom pjesmom. Od pjesama „taštijeh i ispraznijeh“, za koje Gundulić u već spomenutom predgovoru tvrdi da ih je pisao u mladosti, ništa nije sačuvano. O njegovim svjetovnim nadahnućima svjedoči samo Ljubovnik sramežljiv (prijevod pjesme Amante timido talijanskoga pjesnika Girolama Pretija) te dvije prigodne pjesme: panegirik Visini privedroj Ferdinanda II. velikoga kneza od Toskane i elegija Žalosno cviljenje u smrt gospođe Marije Kalandrice.
Godine 1622. u Veneciji izlazi prvo izdanje religiozne poeme/baroknog plača Suze sina razmetnoga, koja predstavlja inovaciju u vrstovnom sastavu starije hrvatske književnosti i uzor mlađim pjesnicima poput Ivana Bunića, Ignjata Đurđevića, a
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 16 of 16 reviews
September 13, 2016
Osim što je jedan od najvećih hrvatskih književnika i krasi novčanicu od pedeset kuna, Gundulić je ujedno i jedan od najvećih (hrvatskih) ženomrzaca i običan šovinist. Također i snob. Sram te bilo, Ivane. Trojka samo zato jer si imao sreće stvarat u baroku pa si opsjednut smrću i životnom patnjom.
June 29, 2019
CRO/ENG
Ovo je jedno o književnih djela za koje imam dojam da sam ga čitao premlad, da bih ga razumio, uzevši u obzir kako je napisan. Poput Marulića, i Gundulić uzima biblijsku, ali i životnu tematiku o iskupljenju za pogrešku koju smo počinili. Sjećam se da sam imao jedan primjerak knjige u kojemu su bili taj naslov i Dubravka, pa sam odlučio dati priliku, ali me se, nažalost, nije osobito dojmilo, koliko je tekst bio teško razumljiv, a ni pokajanje nije bilo toliko predstavljeno kao izazov. Kao i sa Davidijadom, trebala mi je pomoć sažetka ili vodiča za lektire, što je knjigu učinilo još šupljom. Danas je drugačije jer jako volim temu iskupljenja kao mogućnost povratka na pravi put. Zapravo, fascinira me sve što tjera protagonista da otkrije svoje najskrivenije osjećaje i unutarnje demone koji ga tište, jer za njega to znači osjećati se živ. I danas je tako, premda je jasno da je priznati svoju pogrešku rizik koji može rezultirati sa štetnim posljedicama (na kocki mogu biti financijska sigurnost, imovina, ugled), pa makar bila i samo prema sebi. Iako mi nije ostala u pozitivnom sjećanju, ne znači da ju ne bih nekome preporučio ili obezvrijedio piščev trud. Pogotovo kada se zna kakva je sjajna djela napisao kasnije.
This is one the works for which I consider that I've read it too young, to understand, giving the fact how it's written. Like with Marulich, Gundulich takes the biblical, as well as life thematic of redemption for the mistake that we've made. I remember having a copy of the book in which was also ''Dubravka'', so I wanted to give it a try, but, unfortunately, it didn't impress me much, due to the difficult understanding and repent which hasn't been presented as challenging. As well with the poem ''Davidiad'', I needed the help from a synopsis or a literature guide, which made the book shallower. Today is different because I love the theme of redemption as a way of return on a right path. In fact, it fascinates me what pushes the protagonist to reveal it's deepest feelings and inner demons that torment him, because that's what it means to feel alive. It's like that even today, although it's clear that confessing own mistake is to risk it with damaging consequences (financial security, property, reputation), even towards yourself. Although it didn't remain in my positive recollection, it doesn't mean that I wouldn't recommend it to someone or to diminish the author's effort. Especially considering what a wonderful works he has written later.
Ovo je jedno o književnih djela za koje imam dojam da sam ga čitao premlad, da bih ga razumio, uzevši u obzir kako je napisan. Poput Marulića, i Gundulić uzima biblijsku, ali i životnu tematiku o iskupljenju za pogrešku koju smo počinili. Sjećam se da sam imao jedan primjerak knjige u kojemu su bili taj naslov i Dubravka, pa sam odlučio dati priliku, ali me se, nažalost, nije osobito dojmilo, koliko je tekst bio teško razumljiv, a ni pokajanje nije bilo toliko predstavljeno kao izazov. Kao i sa Davidijadom, trebala mi je pomoć sažetka ili vodiča za lektire, što je knjigu učinilo još šupljom. Danas je drugačije jer jako volim temu iskupljenja kao mogućnost povratka na pravi put. Zapravo, fascinira me sve što tjera protagonista da otkrije svoje najskrivenije osjećaje i unutarnje demone koji ga tište, jer za njega to znači osjećati se živ. I danas je tako, premda je jasno da je priznati svoju pogrešku rizik koji može rezultirati sa štetnim posljedicama (na kocki mogu biti financijska sigurnost, imovina, ugled), pa makar bila i samo prema sebi. Iako mi nije ostala u pozitivnom sjećanju, ne znači da ju ne bih nekome preporučio ili obezvrijedio piščev trud. Pogotovo kada se zna kakva je sjajna djela napisao kasnije.
This is one the works for which I consider that I've read it too young, to understand, giving the fact how it's written. Like with Marulich, Gundulich takes the biblical, as well as life thematic of redemption for the mistake that we've made. I remember having a copy of the book in which was also ''Dubravka'', so I wanted to give it a try, but, unfortunately, it didn't impress me much, due to the difficult understanding and repent which hasn't been presented as challenging. As well with the poem ''Davidiad'', I needed the help from a synopsis or a literature guide, which made the book shallower. Today is different because I love the theme of redemption as a way of return on a right path. In fact, it fascinates me what pushes the protagonist to reveal it's deepest feelings and inner demons that torment him, because that's what it means to feel alive. It's like that even today, although it's clear that confessing own mistake is to risk it with damaging consequences (financial security, property, reputation), even towards yourself. Although it didn't remain in my positive recollection, it doesn't mean that I wouldn't recommend it to someone or to diminish the author's effort. Especially considering what a wonderful works he has written later.
September 13, 2022
"Suze sina razmetnoga"
Ideja ovog dijela je jedna: Spoznaj da si sagriješio te se pokraj za svoje grijehe i traži oprost.
Čitao sam ovo dijelo za lektiru, ali sumnjam da bi mi se više svidjela da sam ju sam izabrao... Ne znam jesam li premlad čitao ovo dijelo pa ju zato nisam shvatio kao ostali ili ne. Ideja i tema ovog dijela su preuzete iz Biblije "Izgubljeni sin", a takve teme su oduvijek i uvijek će bit aktivne, no ako je ideja dijela dobra ne znači i da će knjiga. I. Gundulić nam govori o griješniku koji nakon što je potrošio sve što je imao i nakon što je sagriješio, spoznaje svoje grijehe te se vraća doma tražeći Oca za oprost. Dio koji je mene naljutio bio je sa Zavodnicom koja je opisana kao prelijepa žena, prekrasne duge kose i osmijeha koji osvaja sva srca... No nije sve tako lijepo kao što se čini. Sin shvaća da ga je Zavodnica iskoristila za svoje potrebe i na kraju kad je ostao bez ičega odbacila. Sin shvaća da je upravo ona razlog što ga je povelo da počini iste te grijehe. Koliko sam ja shvatio ona je simbol vraga i ono što ga je natjeralo da sagriješi. Ono što ja ne shvaćam je zašto je to trebala biti žena?! Zašto Gundulić ženu okrivljuje i stvara od nje najvećeg zlikovca... To samo govori kako se on odnosio prema svojoj ženi i kćerima. Druga stvar je kraj... Nakon što je sin shvatio da je pogriješio traži oprost i da ga Otac prima natrag ka sebi. Čitali smo dva ipo plača o tome kako je grijeh ogroman da bi ga Otac na kraju primio ka sebi i oprostio mu. Ne kažem da je to u krivu, no nemaju sve priče lijep kraj. Ako je već htio napisati realističnu priču trebamo i realističan kraj... Kraj sa posljedicama i onaj gdje život nije tako lagan
Ovo djelo me naučilo dvije stvari: žene su krive za sve i uvijek sve lijepo završi. Ne. Gunduliću drži se ti politike.
Ideja ovog dijela je jedna: Spoznaj da si sagriješio te se pokraj za svoje grijehe i traži oprost.
Čitao sam ovo dijelo za lektiru, ali sumnjam da bi mi se više svidjela da sam ju sam izabrao... Ne znam jesam li premlad čitao ovo dijelo pa ju zato nisam shvatio kao ostali ili ne. Ideja i tema ovog dijela su preuzete iz Biblije "Izgubljeni sin", a takve teme su oduvijek i uvijek će bit aktivne, no ako je ideja dijela dobra ne znači i da će knjiga. I. Gundulić nam govori o griješniku koji nakon što je potrošio sve što je imao i nakon što je sagriješio, spoznaje svoje grijehe te se vraća doma tražeći Oca za oprost. Dio koji je mene naljutio bio je sa Zavodnicom koja je opisana kao prelijepa žena, prekrasne duge kose i osmijeha koji osvaja sva srca... No nije sve tako lijepo kao što se čini. Sin shvaća da ga je Zavodnica iskoristila za svoje potrebe i na kraju kad je ostao bez ičega odbacila. Sin shvaća da je upravo ona razlog što ga je povelo da počini iste te grijehe. Koliko sam ja shvatio ona je simbol vraga i ono što ga je natjeralo da sagriješi. Ono što ja ne shvaćam je zašto je to trebala biti žena?! Zašto Gundulić ženu okrivljuje i stvara od nje najvećeg zlikovca... To samo govori kako se on odnosio prema svojoj ženi i kćerima. Druga stvar je kraj... Nakon što je sin shvatio da je pogriješio traži oprost i da ga Otac prima natrag ka sebi. Čitali smo dva ipo plača o tome kako je grijeh ogroman da bi ga Otac na kraju primio ka sebi i oprostio mu. Ne kažem da je to u krivu, no nemaju sve priče lijep kraj. Ako je već htio napisati realističnu priču trebamo i realističan kraj... Kraj sa posljedicama i onaj gdje život nije tako lagan
Ovo djelo me naučilo dvije stvari: žene su krive za sve i uvijek sve lijepo završi. Ne. Gunduliću drži se ti politike.
This entire review has been hidden because of spoilers.
August 8, 2025
"Mru kraljevstva, mru gradovi, // I njih plemstvo trava krije; // A jer je umrli život ovi, // Čoek u srcu miran nije; // A svaki dan vidi očito, // Da nije ništar vjekovito. " (II. plač, Spoznanje)
"Zgrade ohole, kê visješe // Njekada se do nebesa, // Sad hrvane po tleh leže, // Gnjusnom stopom stado ih splesa; // A od unuk se carskijeh hrane // Kosti gore ne ukopane." (II. plač, Spoznanje)
ovi su me stihovi posebno oduševili tijekom čitanja i jasno izražavaju barokni svjetonazor koji je itekako prisutan u Gundulićevu stvaralaštvu. sama slika bregova od kostiju plemića koje nije imao tko pokopati nakon boja pa nad njima brsti stado običnog pučanina vele je intenzivna! tko je čitao i Osmana lako će povezati ova dva djela i temu koja se provlači njihovim versima -- čovječe, sjeti se da si smrtan!
"Zgrade ohole, kê visješe // Njekada se do nebesa, // Sad hrvane po tleh leže, // Gnjusnom stopom stado ih splesa; // A od unuk se carskijeh hrane // Kosti gore ne ukopane." (II. plač, Spoznanje)
ovi su me stihovi posebno oduševili tijekom čitanja i jasno izražavaju barokni svjetonazor koji je itekako prisutan u Gundulićevu stvaralaštvu. sama slika bregova od kostiju plemića koje nije imao tko pokopati nakon boja pa nad njima brsti stado običnog pučanina vele je intenzivna! tko je čitao i Osmana lako će povezati ova dva djela i temu koja se provlači njihovim versima -- čovječe, sjeti se da si smrtan!
March 29, 2015
žali bože vremena
April 6, 2020
"Ah, nije život ljudski drugo,
Neg smućeno jedno more,
Neg plav jedna, koju dugo
Biju vali kao gore:
I sred ovih netom tmina
Čoek se rodi, mrijet počina."
Kakvi savršeni osmerci, gospodine Gundulić!
Bilo je vrlo teško razumjeti ovaj stil i jezik, no tu je tumač. Ovdje je biblijska parabola razrađena na takav način da svaki stih nosi određenu muku. Ako smijem reći, u ovoj poemi nalazi se Biblija u malom.
Neg smućeno jedno more,
Neg plav jedna, koju dugo
Biju vali kao gore:
I sred ovih netom tmina
Čoek se rodi, mrijet počina."
Kakvi savršeni osmerci, gospodine Gundulić!
Bilo je vrlo teško razumjeti ovaj stil i jezik, no tu je tumač. Ovdje je biblijska parabola razrađena na takav način da svaki stih nosi određenu muku. Ako smijem reći, u ovoj poemi nalazi se Biblija u malom.
January 11, 2020
Knjiga tj. religiozna poema nema više od 20-30 stranica, ali je sam tjednima sjedila i razbijala glavu nad tim morem nerazumljivih riječi i pretencioznih rečenica. I da stvar bude bolja, da poema ne prati odlomak iz Biblije koji mi je bio poznat, ni dan danas ne bih znala što to učini sin razmetni da i mene baci u takve probleme!
March 28, 2024
3 stars just because of the religious theme
March 27, 2015
obozavam ovo
October 5, 2019
Retelling one story from the bible in form of a poem.
In this version it is a womans blame for the sins of men (the writer hates women for some reason ).It makes me angry and I should give it 1 star but I agree the poem is good in some way so I will give it its rightful 3 stars.
In this version it is a womans blame for the sins of men (the writer hates women for some reason ).It makes me angry and I should give it 1 star but I agree the poem is good in some way so I will give it its rightful 3 stars.
February 1, 2022
Mišljenje o djelu: Ako se iskreno pokajemo za svoje grijehe, bit će nam oprošteno.
Knjiga mi se svidjela zbog sinova pokajanja za njegove grijehe.
Knjiga mi se svidjela zbog sinova pokajanja za njegove grijehe.
March 20, 2026
mizogeno
March 23, 2026
"O grešniče, u zlu tvomu
K vječnomu se dobru uteci,
U izgledu viđ ovomu
Sebe istoga, kaj se i reci,
Veće božje da je smiljenje,
Neg sve ljudsko sagriješenje."
K vječnomu se dobru uteci,
U izgledu viđ ovomu
Sebe istoga, kaj se i reci,
Veće božje da je smiljenje,
Neg sve ljudsko sagriješenje."
October 23, 2025
Nisam imala visoka očekivanja, ali na kraju sam mnogo uživala u ovom delu, mnogo više no kad sam čitala Osmana. U odnosu na Osmana, Suze sina razmetnoga nema toliko digresija, a taj odnos između intradijegetičkog pripovedača tj. sina i ekstradijegetičkog pripovedača je jako zanimljiv i rekla bih da ga čini bližim današnjem senzibilitetu.
May 6, 2019
Nije nešto što ću opet čitati, ali nije toliko ni loše. Gundulić je sasvim dobar u manjim dozama.
Displaying 1 - 16 of 16 reviews