Pregledavajući neki novinski članak, tridesetdvogodišnja lektorica Sara Lukas slučajno je, na drugom dijelu stranice, primijetila oglas u kojem producentska kuća raspisuje natječaj za sinopsis televizijske serije. Iako se nikada nije zamišljala u tom poslu i zna da nitko ne bi naručio scenarij od anonimne lektorice, Sara se upusta u avanturu koja joj, možda, neće promijeniti život, ali bi čitateljice i čitatelje mogla prikovati uz Tuđi život. Lijepo napisan, ironičan, a istodobno zabavan i pametan roman, prepun referenci na stvarne osobe i hrvatsku svakidašnjicu, debitantsko je djelo Marine Vujčić. Poput glavne junakinje i ona je lektorica, a sve je drugo u ovome romanu mozda izmišljeno.
Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirala je kroatistiku. U nakladi izdavačke kuće Profil 2010. godine objavljuje roman "Tuđi život", a 2014. u izdanju Hena coma knjigu drama "Umri ženski" i roman "A onda je Božo krenuo ispočetka" koji je 2015. godine ušao u uži izbor od četiri hrvatska naslova nominirana za Europsku nagradu za književnost. Za dramu "Umri ženski" 2014. godine dobila je nagradu Marin Držić, a za dramu "Podmornica" istu nagradu 2017. godine. 2015. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Mogla sam to biti ja". Iste godine na natječaju V. B. Z.-a i Tisak medije romanom „Susjed“ osvaja nagradu za najbolji neobjavljeni roman 2015., koji objavljuje izdavačka kuća V. B. Z. U koautorstvu s Ivicom Ivaniševićem 2016. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Otpusno pismo". 2017. godine u izdanju Hena coma objavljuje roman "Pitanje anatomije". 2019. godine u izdanju Frakture izlazi joj roman "Pedeset cigareta za Elenu". Živi na selu, na brdu iznad Trogira.
Ma meni je ova priča bila super! Na svim razinama! Vrckava, zabavna, malo i naivna, ali svjesna sebe i „tuđeg života“. Odličnih likova, divnih prijateljstava, zanimljivog prikaza novog načina upoznavanja mogućeg partnera, realnosti koja to nije, ljubavi koja nam svima treba...
„Volim voljeti. Ljubav je motor koji me pokreće. Tek kad je osjetim, shvatim koliko mi je nedostajala dok je nije bilo.“
Stilski prpošno i ugodno, čitljivo toliko da druženje sa Sarom može proteći kroz jedno popodne, ali onda će vam biti žao da je tako kratko trajalo. ;-)
S ovim romanom sam pročitala sve autoričine izdane uratke (jedva čekam nove) i kako je ovaj nastao prije trinaest godina, priznajem da mi je baš odgovaralo doznati kako nas ne mora uvući u melankoliju kako bi na pokazala svoje spisateljsko umijeće. Ja bih još!
"Zapitala sam se kako bismo mogli definirati mjernu jedinicu za nesretnost i kolika nam vrijednost te jedinice daje za pravo potražiti sreću izvan braka."
Koliko smo zapravo nesretni da pokušavamo na sve načine potražiti sreću živeći tuđe živote jer nam je tako lakše, sakrivati se iza virtualnih razgovora, ne otkrivajući svoje prave identitete.
U virtualnom svijetu zamišljamo ljude po svom nahođenju, a onda se razočaramo. Možemo mi razglabati nadugačko i naširoko o onom "prava ljepota je ona iznutra, nije važan izgled osobe", blablabla... onda vidiš čovjeka uživo, čije tjelesne predispozicije nisu po tvom guštu i sve pada u vodu. I to je prava istina, htjeli mi to priznati ili ne.
"Odjednom sam se osjećala pretjerano lijepom, kao osoba koja samom svojom pojavom bezobzirno podsjeća druge na njihovo nesavršenstvo." Eto ti na, Marina zna.
Često nismo svjesni da nam je ono najbolje zapravo nadohvat ruke. Najbolji opis za to nudi nam lik Lucije: "A čuj, da postoji neki test za zaljubljenost kao za trudnoću, ja bih ti se sad popišala na njega. I budi sigurna da bi poplavio." Genijalnooooo!
Oni koji imaju sreće doći će do spoznaje da živjeti tuđi život nije vrijedno. Treba ga ostaviti u fikciji nekog romana ili serije, kakav sadržaj upravo stvara glavni lik Sare Lukas (poput Georgea, samo što ovo nisu Ratovi zvijezda).
Hoće li Sara uspjeti ostaviti fikciju po strani i okrenuti se vlastitom životu, otkrijte sami. Ja samo mogu dodati da mi je završetak bio baš po guštu.
Već sam se uvjerila u Marininu spisateljsku darovitost i kreativnost, a već je ovim prvijencem pokazala da će čitatelji uživati u njenim romanima, odličnog stila pisanja i isto takvom karakterizacijom likova.
Nakon svih do sada pročitanih knjiga prvi sam put u životu promislio "jesam li konačno naletio na - ženski roman? je li to to? je li ga zato ne razumijem?". Ovo je Marinin prvijenac i ne znam kako bi ona danas, 10 godina poslije, kao već etablirani autor i još poznatija urednica reagirala na taj svoj rukopis, bi li ga odbila, bi li ga preradila, što danas misli o njemu. Da sam u njenom opusu prvo pročitao ovih stotinjak stranica "Tuđeg života" nakon kojih sam rekao "Dosta. Ne mogu više." ne bih nikad došao do meni dragog "Pitanja anatomije", a kamoli fantastičnog joj "Susjeda." Razvučen i monoton "Tuđi život" je na mene djelovao kao kad osobi koja sluša pop-rock glazbu uvalite album nekog freestyle soula, a možda je to doista to - možda ja to ne razumijem i jednostavno se žanrovski nismo našli ili sam postao sve tanjih živaca. Sva sreća da je ovo bio moj treći a ne prvi susret s njenim djelima. Ovako mi je bilo čak zabavno zamišljati Marinu poput naših legendarnih nogometnih golmana koji na prvoj utakmici popiju 5 golova bezveze, a u narednim godinama se prometnu u nezamjenjive igrače.
Sorry Marina, da sam ga hvalio, sve ono lijepo što sam napisao o "Pitanju anatomije" i "Susjedu" bi palo u vodu.
Iako Tuđe živote, živimo više nego ikada prije, čini se da smo svi nekada u svom životu živjeli Tuđi život. Čini mi se i da je Marinin prvi roman zapravo hrvatski chick-lit. 2010. kada je napisan, sviđao bi mi se sigurno više. Jer, tada sam bila neka druga ja, kao što je bila i neka druga Marina. “Obrnuto čitanje Marine Vujčić”, stvara određena očekivanja. Krenula sam od onih najrafiniranijih i vanžanrovskih djela, Stolareve kćeri, Sigurne kuće, luckastih Susjeda i Pitanja anatomije, da bi mi Tuđi život ponudio hm, mesni narezak i nescafe s mlakom vodom iz pipe. Da. No, uz stilski lijepe rečenice, elegantnog stapanja virtualnog i stvarnog života, sigurno ćete se odmoriti i opustiti - kao uz telenovelu (što je i podnaslov ovog romana). I to treba, ponekad.
O, kako sam dvoumila za ocjenu, sve je naginjalo nekoj tananoj dvojki; moram priznati da sam se par puta vraćala da vidim da li se stvarno radi o "onoj" Marini, koja me uvijek uvuče u priču,koja je majstorica pisanja, posebno skiciranja likova, a onda sam otkrila koji je vrag - ovo je njen prvijenac...i sve je imalo smisla. Ipak, progledala sam kroz prste :) , svi mi imamo svoje miljenike koji mogu malo i zabrljati, praštamo im.
Super i bravo za našu Marinu. Pisala je o stvarima s kojima sam se i sama mogla poistovijetiti, pogotovo kad je u pitanju pisanje serije. Da ne duljim, jako mi se svidio ovaj roman, Marina, samo naprid! ;)
Vjerojatno svaki drugi hollywoodski scenarist u ladici ima priču o mladom scenaristu koji dolazi u veliki grad kako bi našao posao. Svaka druga glumica priprema ulogu o mladoj glumici koja se pokušava snaći u životu dok trči od audicije do audicije. Tako valjda i svaki student književnosti ima spreman autobiografski roman o studentu književnosti ili barem lektoru, profesoru hrvatskog jezika i sličnim zanimanjima koja ih čekaju nakon faksa. Gledajući samo površno na radnju romana “Tuđi život” ili čitajući par prvih stranica, lako je pomisliti na takav klišej, pogotovo zato jer je riječ o debitantskom romanu. Na sreću, Marina Vujčić nas već na početku uvuče u ono što čini dobrog romanopisca - u dobru priču, točnije u dobro ispričanu dobru priču. Pritom u debitantskom romanu predstavlja priču za koju će i kasnije u karijeri samo potvrditi da njome vlada: priču o naoko neobičnim muško-ženskim odnosima, a zapravo tako jednostavno mogućim, da nam se isprva čine nezanimljivim (tko bi u tom već ranije navedenom Hollywoodu uopće snimio film s takvom temom, osim npr. Woody Allen?), sve dok već “prekasno” ne shvatimo da smo odavno uronili u dobru priču u kojoj nema princeza na dvoru, ali ima puno ljudi i situacija koje svakodnevno nalazimo oko nas. Ne znam je li autorica bolja u tome što u naoko običnim situacijama nalazi tako dobre detalje kojima čini razliku ili je pak bolja u kreiranju priče oko bilo kakvih detalja, ali znam da joj je rezultat izvrstan. Ukratko, vrlo dobar debitantski roman koji je sa mnogo detalja najavio izvrsnu spisateljsku karijeru.
Razmišljala sam o tome kako dobre misli imaju puno kraći rok trajanja od loših i kako je jedini način da spasim svoj duhovni obraz stalno obnavljanje dobrih misli, koje su, kao za vraga, često tako neuhvatljive.
Prije koju godinu besciljno skrolanje društvenim mrežama dovelo me do članka o nagrađenom romanu Susjed. Znatiželja je odradila svoje, pročitala sam Susjeda i zaljubila se u Marinin stil pisanja, što me dovelo ovdje (a njene knjige na moj to-be-read popis 😊).
U romanu Tuđi život ulazimo u pomalo kaotičan tok misli i život Sare Lukas, lektorice čiji je sinopsis TV serije odabran na natječaju producentske kuće i time joj osigurava pozamašnu svotu novca, ali i materijala za razmišljanje. Naime, Sara treba osmisliti tko je Irena Serdar, protagonistica serije koja ulazi u aferu s čovjekom kojega zapravo ni ne poznaje - upoznali su se virtualno. Kako bi okusila što točno prolaze virtualni preljubnici, Sara u Irenino ime odluči posjetiti chat room što je dovede u prilike i neprilike. Dok Sara promišlja o Ireninom identitetu (što čini toliko odlično da stvarno dobiš osjećaj kako Irena postoji; ironično, ne?) i njoj samoj se događaju razne situacije zbog kojih poželiš nastaviti okretati stranice. S druge strane, smetao me pretjeran Sarin optimizam i glorificiranje Nekoga (hats off to Tina i njenoj racionalnosti!).
Sa svakom novom knjigom ulazimo u tuđi život, a meni je baš bilo zabavno ući u Sarin.
Odlična knjiga, sa svim likovima iz svakodnevnog života od kojih sam barem polovicu zavoljela. I mislim se, baš bi bilo divno imati gay prijatelja ili barem susjeda... I baš je dobro biti Sara sa svim tim divnim ljudima oko sebe...Realistična, bez pompi i pretjerivanja. Sa pogođenim i realnim završetkom. Svakako roman koji treba pročitati! Just love it:-) “Uostalom, ako se sve ionako događa s razlogom... što onda imam toliko analizirati i komplicirati? Proglasila sam zabranu na sve misli koje uznemiruju i odlučila započeti svoje jutro ispočetka.” -“Gledala sam tu moćnu svilenu hrpicu pitajući se postoji li mogućnost da ja, koja trenutno živim nekoliko paralelnih života, zapravo propuštam jedini pravi.” Baš mogu zamisliti i film po ovoj knjizi...
Ambivalentan sam. Ima dosta dobrih sekvenca i u radnji i u nacinu pisanja, ali s druge strane, brate, kliseja i patetike na n-tu. Autorica zna pisati, ali tekst je vise neki pokusaj nego cjelovito djelo. Zbrzan kraj, uzasan epilog i povrsni sporedni likovi, kontrast su fluentnosti izricaja i cak zanimljivoj fabuli. Knjiga za procitati dok u cekaonici lijecnicke ordinacije cekas da te p(r)ozovu.
Njezin prvijenac, rekla bih da se vidi da je prvi (iako nisam ništa drugo od nje čitala). Predvidiv je prilično, mada sam se ja cijelo vrijeme nadala da će se sad dogoditi nešto što ne vodi tom predvidljivom razvoju događaja .... al šipak
Možda bih knjigu drugačije shvatila da sam je čitala na engleskom, no ono što sam sigurna je da bih se s pričom više saživjela je da nam ju je ispričala neka treća osoba - bila da je riječ o nekome iz Sarinog života ili objektivnom pripovjedaču. Jednostavno mi je teško “kupiti” da je glavna junakinja istovremeno toliko izgubljena među svojim svjetovima i samosvjesna, realna. Knjiga je solidan odabir za lagano čitanje na plaži, ali mislim da ne bih ponovila čitanje.
Dopalo mi se; zabavno, zanimljivo i lako je identifikovati se sa likovima. U par navrata su mi zasmetali opisi kose, odeće ili izgleda jer su mi zvučali kao iz "ljubavnih vikend romana" ili sa Hallmark filmova ali kad sam shvatila da je ovo autorkin prvi roman to nije zamerka. Više sam uživala u ovoj nego u priči "Mogla sam to biti ja".