"Priče o sreći", kratke priče Bojana Babića, u fragmentima oslikavaju savremenu stvarnost. Jasno, koncizno i efektno Babić pravi skice svijeta u kojem živimo. Ne nedostaje mu humora ni ironije. On nije mračnjak (upravo će se podsmijehnuti figuri "ukletog pjesnika"), ali ni idealista. Za razliku od ro mantičarskih literarnih zanosa, koji su često prisutni kod mladih autora, Babić je potpuno uključen u realnost i zna je je vješto prenijeti u svoje priče ko je su često nalik Kafkinim zapisima. Uticaj ovog pisca je očit i autor ga i ne krije. Čini se da ono što nam Babić želi reći jedino i može izraziti u toj formi koja u sebi ima i dosta od dnevničkog zapisa, ali i eseja, a slične zapise koji direktno ili u parabolama oslikavaju vrijeme u kojem je živio i promišljanja o životu možemo naći kod Kafke, ali i nešto satiričnije kod Harmsa. Babić je u "Pričama o sreći" primijetio da u savremenom svijetu upravo nedostaje sreće, pa je namjerno i stavlja u naslov kao neku vrstu provokacije. Ono što zaključuje u posljednjoj priči je da, osim sreće, nedostaje i tuge (scene umiranja u starakom domu) ili kako Babić kaže: "Jedino što sam mogao da vidim je telo koje se gasi, a najupečatljivija stvar pri tome je bio nedostatak tragedije." Babić veliku pažnju poklanja upravo tom sve prisutnijem fenomenu nedostatka osjećanja (priča "Jevanđelje", u kojoj glavni junak ravnodušno posmatra i filozofira o smrti sopstvenog sina). Svijet sve više zapada u ravnodušnost, uljuljkan u sopstvene privide i samoobmane na koje Bojan Babić nepretenciozno ukazuje, bilo da govori iz lične perspektive, perspektive svojih junaka ili društva. Ono čemu će se narugati u prividnom izobilju svega što nudi današnji život je upravo nedostatak suštinskih stvari koje se ne mogu kupiti iako postoje i oni koji pokušavaju i njima trgovati (priča "Šoping").
Bojan Babić is a Serbian writer whose work moves fluidly between satire, surrealism, and sharp social commentary. He studied Serbian and World Literature at the Faculty of Philology in Belgrade and received the Borislav Pekić Foundation Award for his novel Girls, Be Good—a fragmented, daring narrative that marked his emergence as a distinctive literary voice.
Since then, Babić has published a series of novels and collections that examine the absurdities of contemporary life with wit and imagination. His writing—spanning prose, poetry, and essays—has been translated and published internationally.
His published works include:
PLI – PLI (1996), short stories
Noises in Prose (2003), poetic prose
Stories About Happiness (2008), short stories
Inhuman Comedy (2010), novel
Girls, Be Good (2013), novel
Illegal Parnassus (2013), novel
Chaplin’s Feet (2015), novel
Yahoo (2018), novel
How to Eat a Pomegranate (2021), novel
Rumors About Freedom (2023), poetry
Bojan Babić je pisac čije se delo kreće između satire, nadrealizma i oštre društvene kritike. Studirao je srpsku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Dobitnik je nagrade Fondacije „Borislav Pekić“ za roman Devojčice, budite dobre.
Od tada je objavio niz romana i zbirki. Njegova dela—od proze i poezije do intervjua i eseja—prevođena su i objavljivana u inostranstvu.