Merirouz Vud-'' Dnevnik otrova'' , ''Beladona'' i ''Korov''
(Trilogija The Poison diaries)
Ono što je zanimljivo je najpre misterija oko spisateljice. Prve dve knjige potpisane su sa Merirouz Vud, i one su prevedene kod nas, medjutim treća knjiga je dostupna samo na engleskom, i malo sam se pomučila da je nabavim, ali vredelo je i rešiti misteriju i ukompletirati priču.
Treća knjiga, je, dakle, potpisana imenom spisateljice koje je durgačije a to je Vojvotkinja od Nortamberlenda, Džejn Persi.
Koliko sam mogla da istražim , to bi trebalo da je jedna ista osoba , pošto Merirouz ima sakriven identitet na websajtu a na wikipediji vojvotkinji se pripisuje cela trilogija, i još jedna zanimljivost je zapravo da se sama vojvotkinja bavi otrovnim biljem i uzgojom specijalne bašte. Želela je da kroz ovu YA fantaziju dospe do većeg broja čitalaca koji bi cenili moć prirode, otrova i misterije biljaka.
Koliko je misteriozno ovo delo, toliko je zanimljiva i istorija samog porekla vojvotkinje, koja pripada jednoj od najpoznatijih rojalnih porodica Engleske, i vezana je baš za zamak Alnvik ,koji ima više od 900 godina starosti sopstvenih misterija i postojanja, a izgleda impozantno i danas je apsolutna turistička atrakcija, kao drugi najzastupljeniji zamak Engleske, korišćen i za filmove.
Ujedno, bašta koja je inspirisala ove knjige jeste upravo Alnvik bašta koja se prostire na ogromnoj površini i koja sadrži sve moguće bilje i semena sveta, čak i ono što se nikad nije pre moglo gajiti na engleskom tlu, a Otrovna bašta, srž ove knjige, najveća je turistička atrakcija i lični je hobi same vojvotkinje iako je bašta poznata i po svojim vodopadima, kući na drvetu i mnoštvu drugih lepota.
A sada da pređemo na knjige .
''Ako je jedna doza prejaka, sve je otrov, čak i ljubav.''
Mlada Džasemin živela je vrlo skroman život pokraj svog oca u skromnoj kućici. Ali iza te kućice otac je imao veliku i tajnu baštu koja je bila zabranjena za posete. Otac je gajio otrove a Džasemin je postala vrlo radoznala i buntovna devojka.
Otac je gajio i medicinsko bilje, ali ono nije bilo dovoljno interesantno kao biljke koje mogu da ubiju, začaraju um, oslepe na kratko, zavaraju čula i izvrše neku drugu ''magiju''.
Jednoga dana, misteriozan mladić je došao kod njenog oca u potrazi za poslom i dobio priliku i da radi i da pomaže u otrovnoj bašti, a sudbina se poigrala opasnošću, hirovitošću mladih srca ali i ohološću Džasemininog oca, te će napraviti svojevrsnu misteriju koja omamljuje sva čula.
''Skriveno duboko u hladnom, mračnom tlu, seme može da bude maltene besmrtno. Čak i posle mnogo godina, ako se ponovo nađe izloženo svetlu i kiši, moguće je da se ponovo pojavi neka davno zaboravljena biljka, velike moći.''
Prvi deo knjige, Dnevnik otrova ima pravi mračan uvod u nepoznato, a poetično predstavljanje istančanosti moći nekih biljaka, saživota sa njima, dovodi nas u iskušenje da više saznamo o toj otrovnoj bašti. Džasemin je vrlo mračna, radoznala,neobična, nesvakidašnja devojka. Sve ovo ima neki mračan ton koji će se samo produbljivati u mrak rkoz naredne knjige.
Ujedno, ovo nije samo fantazija i bajkovita priča, ovo je i triler jer će jedno ubistvo napraviti izuzetne preokrete.
Beladona, prelepa i smrtonosna, je drugi deo koji nas odvlači dublje u priču, uz bol i razočarenje onoga što je moglo biti izuzetno pozitivna i legendarna priča izmedju dvoje ljudi. Ali nije.
Ljubav ume da bude ta prejaka doza.
Pogotvo kada se tome suprotstavi neko moćan ko poznaje slabosti ženskog srca i ima načine da ga preokrene protiv onoga što najviše voli.
Saznaćemo ko je princ otrova, Oleander i zašto ima veliku ulogu u ovoj priči. Nekada nas sopstveno slepilo omađija do te mere da ne prepoznajemo sopstvene instikte.
U tom slučaju, otrovi nisu potrebni.
Sami smo otrov.
''Ja sam isceliteljka, pomišljam, neću nikoga da ubijem. Ali me nekako neobično teši što znam da mogu.''
Druga knjiga je kulminacija uspeha u pisanju ove vojvotkinje jer je briljirala sa maštom, neobičnim ishodima i idejama, sa primenjenom gotikom i hororičnom atmosferom, dovoljno doziranom da bude slična ljubavnoj drami, a dovoljno smelom da sledi okrutnost bođena strahom i nepoznatim.
Melanholija, krah, lom srca i tuga, najbolje opisuju ovaj ritam druge knjige. Džasemin se menja, ali njeno srce ne može to da izdrži.
Razapeta između savesti i borbe za istinom u sebi, nedovoljno jaka da odabere, biva povučena u jednu halucinativnu predstavu koju ima o tome što ume i zna, umalo izgubljena u lavirintu bez izlaza.
Druga knjiga mi se najviše dopala jer mi ne nudi rešenje, a ostavlja apsolutno devastirajući osećaj.
''Sada žudim za melemom zaborava. Polako uvidjam koliko su biljke srećne što umiru i vraćaju se svake godine sa obnovljenom nadom i nevinošću.''
Takodje, detalj koji me je fascinirao je nagli rast naše glavne protogonistkinje, od uplašene mlade devojke koja je poslušna iako previpše preispituje očeve odluke ali i misterije, do buntovne žene sa slomljenim srcom i užasima koji joj kucaju na vrata, a ona je dovoljno hrabra da im se suprotstavi bez oklevanja.
Korov, čije je ime poneo misteriozni muškarac, je ime treće knjige koja dovodi do apsolutnog zaokreta sveg ašto smo mogli pretpostaviti tu prethodnim knjigama. Ujedno je i kompleksniji stil pisanja jer je vojvotkinja podelila zadatak sa producentom Hju SIngtonom, poznatom po tome kako daje mračan ton ekranizovanju knjiga, od kojih su najpoznatije Kingove.
Tako da je ova završnica izuzetno bolna za svakoga ko je imao neku pozitivnu nadu da se ova mračna bajka završava onako kako bi želeli, a cela knjiga govori u prilog padanja u ponor.
Neko ko je nestao u knjizi dva, sada se pojavljuje ali u potpuno drugačije zamišljenom ruhu i misiji, ovekovečen izdajom, omamljen nekim sa kime nije trebalo da se petlja, jer je time izdao sebe i slomio nečiju dušu. Ali on je ključan za priču a dodatan začin jeste samo pominjanje vojvotkinje , zamkla Alnvik i famozne bašte otrova.
Sada će neko , ko je bio u prilici da naškodi sa ovim opasnim biljkama, morati da napravi protivotrov od otrova.
Iako je treća knjiga malo slabijeh intenziteta, ili možda sa preterano naglašenim teškim situacijama koje previše ''udaraju na bolno mesto'', sveobuhvatna priča je zaista dobra, i nije mi najjasnije zašto nije prevedena.
Nakon ove trilogije postoji takodje, neprevedena knjiga otrova same vojvotkinje, koja sadrži recepte pisane u kraljevskoj formi, sakupljena znanja o medicinskim svojstvima i otrovnim svojvima kao i afrodizijacima (Mala knjiga otrova, napitaka i afrodizijaka vojvotkinje od Nortamberlenda). Knjigu nisam imala način da nabavim za sebe, što je šteta, ali je biblioteka uspela da uradi svoje.
Na kraju, ovakve knjige i ovakve teme zaista ostaju urezane u srcu i pamte se dugo ,kao da su nas omađijale.
Vuku da im se vratimo.