Majka

by Janko Matko

Zorka je iznimno brižna i mila majka koja se cijeli život požrtvovno brinula za svoje šesnaestero djece. Rođena u Zagrebu u Tkalčićevoj ulici, prelijepa Zorka bila je jedino dijete dobrih roditelja, bravara Petra Dražića i majke Kate. Ponosni na svoju umiljatu i dobroćudnu kćer, ipak su od nje u njezinoj šesnaestoj godini očekivali da se vrlo brzo odluči za jednog od njihovih pomoćnika kao doživotnog partnera. Ali Zorka je izabrala ljubav! Nezgodnu, možda, ali pravu! Ljubav je donijela šesnaestero djece, ali i život koji ih nije mazio. No jedna je misao tu bitna, njezina muža Antuna: "... nikakvo blago, blještavi dragulji, sjajno zlato, raskoš i bogatstvo ne bih dao za sreću i zadovoljstvo koje osjećam uz tebe i našu dječicu"

Unknown Binding

First published January 1, 1974

About the author

Janko Matko (20. 5. 1898 - 3. 8. 1979) pripovjedač, najznačajniji predstavnik tzv. pučke književnosti. Rođen je u Brleniću kraj Krašića. Polazio je franjevačku gimnaziju u Vukovaru. Zbog slomljene noge i neprilika I. svjetskog rata prekinuo je školovanje, izučio urarski, optičarski i draguljarski obrt u Vukovaru, potom živio u Rijeci, a od 1923. u Zagrebu. Tu počinje obnašati različite dužnosti u kulturnom društvu "Hrvatski radiša" te vodi vlastitu urarsku radionicu. Godine 1932. postao je predsjednik pjevačkog društva "Zvonimir". Prvu pripovjest Doći ću kući, majko, za Božić objavio je još 1917. u vukovarskim "Sriemskim novinama", a 1938. prvi (Žrtva) od dvadesetak romana (tri su izašla posmrtno) kojima je tematikom iz nacionalne povijesti, domoljubljem i duhovnom religioznošću privukao naraštaje hrvatskih čitatelja. Sam je napisao dramatizacije svojih romana Moć zemlje, Tajna i Pokajnik, a Fotezova dramatizacija Žrtve izvođena je na više pozornica.

Matko se ubraja među rijetke pisce koji su znali naći put do široke čitateljske publike. Ponajprije ga je zanimala priča vezana za hrvatski narod i svaki je njegov roman fabulativno zasnovan na istinitom događaju, no oblikovan tipičnim karakteristikama trivijalnoga sentimentalnog ili pustolovnog romana. Teme su njegovih djela klasne razlike među ljubavnicima (Žrtva, 1944; Moć zemlje, 1944; Dragulji i strasti, 1970), neugasiva ljubav spojena s osjećajem dužnosti (Dva života jedne žene, 1971; Ribar i more, 1971), povijest hrvatskih plemenitaša (Plač šume, 1971; Krv nije voda, 1978), nesretna povijest izrabljivanih žena i nezakonite djece (Služavka, 1974), tragična ljubav dvoje mladih rodbinski vezanih (Bez krivnje krvi, 1978), mlade godine Alojzija Stepinca (Kardinalova ljubav, 1993) itd. Svi ti romani uključuju snažne emocije, zamršene i neočekivane zaplete, mnoštvo zapreka na životnom putu pozitivnih junaka, koje oni svladavaju uz mnoge žrtve, ali uvijek uz pretpostavku da istina i pravda moraju pobijediti. Likovi su karakterizirani crno-bijelom tehnikom, a za pozitivne junake i poantu romana usko veže glorificiranje rodoljublja i duboku religioznost. Kritika je njegova djela najčešće prešućivala jer su bez umjetničke vrijednosti, ali s dubokim pučkim shvaćanjem socijalne ravnopravnosti. Ta su djela lako nalazila put do čitatelja postajući nezaobilazan dio masovne kulture našega vremena. Janko Matko umro je u Zagrebu 1979. godine.

Reviews

[Bruna · Rating 5 out of 5]

Jako, jako dobra.

[Diana · Rating 5 out of 5]

Predivna istinita priča o jednoj majčinoj ljubav. Toliko me podsjećalo na sličnosti sa mojoj staromamom.
Preporučujem