Plač šume

by Janko Matko

292 pages, Unknown Binding

First published January 1, 1981

About the author

Janko Matko (20. 5. 1898 - 3. 8. 1979) pripovjedač, najznačajniji predstavnik tzv. pučke književnosti. Rođen je u Brleniću kraj Krašića. Polazio je franjevačku gimnaziju u Vukovaru. Zbog slomljene noge i neprilika I. svjetskog rata prekinuo je školovanje, izučio urarski, optičarski i draguljarski obrt u Vukovaru, potom živio u Rijeci, a od 1923. u Zagrebu. Tu počinje obnašati različite dužnosti u kulturnom društvu "Hrvatski radiša" te vodi vlastitu urarsku radionicu. Godine 1932. postao je predsjednik pjevačkog društva "Zvonimir". Prvu pripovjest Doći ću kući, majko, za Božić objavio je još 1917. u vukovarskim "Sriemskim novinama", a 1938. prvi (Žrtva) od dvadesetak romana (tri su izašla posmrtno) kojima je tematikom iz nacionalne povijesti, domoljubljem i duhovnom religioznošću privukao naraštaje hrvatskih čitatelja. Sam je napisao dramatizacije svojih romana Moć zemlje, Tajna i Pokajnik, a Fotezova dramatizacija Žrtve izvođena je na više pozornica.

Matko se ubraja među rijetke pisce koji su znali naći put do široke čitateljske publike. Ponajprije ga je zanimala priča vezana za hrvatski narod i svaki je njegov roman fabulativno zasnovan na istinitom događaju, no oblikovan tipičnim karakteristikama trivijalnoga sentimentalnog ili pustolovnog romana. Teme su njegovih djela klasne razlike među ljubavnicima (Žrtva, 1944; Moć zemlje, 1944; Dragulji i strasti, 1970), neugasiva ljubav spojena s osjećajem dužnosti (Dva života jedne žene, 1971; Ribar i more, 1971), povijest hrvatskih plemenitaša (Plač šume, 1971; Krv nije voda, 1978), nesretna povijest izrabljivanih žena i nezakonite djece (Služavka, 1974), tragična ljubav dvoje mladih rodbinski vezanih (Bez krivnje krvi, 1978), mlade godine Alojzija Stepinca (Kardinalova ljubav, 1993) itd. Svi ti romani uključuju snažne emocije, zamršene i neočekivane zaplete, mnoštvo zapreka na životnom putu pozitivnih junaka, koje oni svladavaju uz mnoge žrtve, ali uvijek uz pretpostavku da istina i pravda moraju pobijediti. Likovi su karakterizirani crno-bijelom tehnikom, a za pozitivne junake i poantu romana usko veže glorificiranje rodoljublja i duboku religioznost. Kritika je njegova djela najčešće prešućivala jer su bez umjetničke vrijednosti, ali s dubokim pučkim shvaćanjem socijalne ravnopravnosti. Ta su djela lako nalazila put do čitatelja postajući nezaobilazan dio masovne kulture našega vremena. Janko Matko umro je u Zagrebu 1979. godine.

Reviews

[Bruno · Rating 3 out of 5]

CRO/ENG
Roman sa obećavajućim početkom, ali ne baš zadovoljavajućim tijekom i slabom kulminacijom, što je šteta, jer mi je autorov ''Pokajnik'' ostao u tako lijepom sjećanju prije 11 godina. Tome treba pridodati i činjenicu kako sam uzeo ovu knjigu u ruke jer sam očekivao kako će se odvijati oko obitelji Zrinskih i Frankopana, ali sa drugačijeg kuta gledanja (inače bi sve bilo prepričavanje poznate povijesti koje je obrađena u ''Urota zrinjsko-frankopanska'' od Eugena Kumičića). Umjesto toga, imamo dvije priče kroz dva različita vremenska perioda, ali povezana kroz isto mjesto. Dok pozdravljam upoznavanje čitatelja sa manje poznatim događajima (kao i jednostavnost čitanja, jer je Janko Matko želio približiti svoja djela običnom građanstvu), tragična ljubavna priča između dvoje mladih ljudi, u pozadini tih zbivanja, zauzima središnji dio radnje, ali na tako nezanimljiv način da razvlači i oduzima prostor završnom činu. Prisutne su pripreme za sudbonosni trenutak koji naprosto završi nakon par stranica, ostavljajući čitatelja razočaranim i ne izazivajući pritom emocije kakve bi očekivao nakon ''Seljačke bune'' ili ''Urote zrinsko-frankopanske''. Ne pomaže ni činjenica kako knjiga nema poglavlja, tako da sam se držao pravila da pročitam jednak broj stranica svaki dan, što barem nije zahtijevalo puno vremena. Ukoliko netko želi upoznati ovog autora kroz njegova djela, onda bi preporuka bila pronaći nekoliko boljih naslova prije ovoga. Bez obzira na recenziju, proći ću kroz još nekoliko njegovih romana u nadolazećim godinama.

A novel with a promising start, but not quite satisfying course and a weak culmination, which is a shame, since the author's ''Penitent'' stayed in such a beautiful memory 11 years ago. It should be also be mentioned the fact that I took this book because I've expected that it was gonna revolve around the families of Zrinski and Frankopan, but from a different point of view (or else everything would be just a backtrack of a well known history described in ''The Zrinsko-frankopan Conspiracy'' by Eugene Kumichich). Instead, we got two stories across two different time periods, but connected by the same place. While I greet the enlightenment of the reader with a lesser known events (as well as the simplicity of reading, since Janko Matko wanted to bring his works closer to ordinary citizens), the tragic tale of two young people, as a backstory, takes the central plot, but at such uninteresting way that it drags and takes space for the final act. The preparations for a fateful moment end after a couple of pages, leaving the readers dissapointed and without emotions one would have expected after ''The Peasant's Revolt'' or ''The Zrinsko-frankopan Conspiracy''. It, also, doesn't help the fact that the book has no chapters, so I sticked to the rule of reading an equal amount of pages every day, which at least didn't take much time. If someone wishes to get to know this author through his works, then I would recommend finding a few better titles than this. No matter the review, I will go through a couple of his novels in the following years.

[Dubravko · Rating 2 out of 5]

Dvije zvjezdice samo zato jer ne znam kakva je originalna verzija knjige. Ja je sudim po Večernjakovoj ediciji, koja je najlošije lektorirana knjiga koju sam ikada držao u rukama. Od katastrofalnog upravnog govora, nedostatka ili viška zareza, tipfelera, lošeg pravopisa, gramatike, užasnog stilskog uređenja... čak i da sama priča nije loša, a jest, gospođica lektorica uspjela je od nje napraviti monstruma od čije dvije-tri stranice boli glava i krvare oči. Uopće ne razumijem kako je takvo nešto uspjelo izaći u javnost... Druga knjiga u životu od koje sam odustao. Sramota.