Inio Asano (浅野いにお, Asano Inio) is a Japanese cartoonist. He is known for his character-driven stories and his detailed art-style, making him one of the most influential manga author of his generation. Asano was born in 1980 and produced his first amateur comics as a teenager. His professional debut happened in 2000 in the pages of the magazine Big Comic Spirits. Since then, he has collaborated with most of the major Japanese magazines of seinen manga (comics for a mature audience). Among Asano's internationally acclaimed works are: the psychological horror Nijigahara Holograph (2003-2005); the drama Solanin (2005-2006); the existentialistic slice-of-life Goodnight Punpun (2007-2013); the erotic A Girl on the Shore (2009-2013); the sci-fi Dead Dead Demon's Dededede Destruction (2014-2022).
god is a bespectacled dude with an afro do who doles out dodgy advice and laughs at anti-hero pun pun when he fails. this manga is seriously depressing because it deals with real-life issues like loneliness and despair of existence, fear of reaching out to another human being, the search for love, passive-aggression, domestic violence and death. avoid at all cost if you are in a fragile state of mind.
El manga por lo general no suele convencerme mucho pero este curiosamente me está gustando. Tiene un inicio entretenido y poco a poco está tomando un color más oscuro. Cosa que me encanta. Por cierto, alabar el dibujo nunca está de más así que solo queda decir que es preciosísimo cada panel. Aunque no entiendo el porqué exagerar tanto algunos gestos en los personajes. Se me hace incómodo y aterrador.
Prva manga u Laguninom izdanju i evo ja sad ne znam kako ću dočekati nastavke😂. Coming of age priča ali na vrlo mračan način, a i sam stil je tako jeziv što mi se naravno samo još više svidelo. Trebalo bi da prati celo njegovo odrastanje pa verujem da je ovo samo početak životnih muka. Jedva čekam nastavak!
«ماجرا بوی گند میداد». جُرج آر. آر. مارتین، خالق مجموعهی «نغمهی یخ و آتش»، نخستین فصل شخصیت کوئنتین مارتل (که هرگز به سریال بازی تاج و تخت راه پیدا نکرد) را با این جملهی پیشگویانه آغاز میکند. او که قرار است با این شخصیت بهشکلی کلیشههای داستانهای فانتزی را سلاخی کند که سر زدنِ ند استارک و عروسی سرخ در برابرش سادهانگارانه حساب میشوند، از همان ابتدا بهمان هشدار میدهد این داستان قرار نیست هیجانانگیز، الهامبخش یا موفقیتآمیز باشد؛ همهچیز در سفر قهرمانانهی پونپون قرار هست به داستانی غمانگیزی از جنس مرگ، افسردگی و نابودی ختم شود.
Digla se prašina, valja, ne valja, korice lepe, žute, pa kako odoleti? 🤔 Ušla sam u priču bez ikakavih očekivanja i neznajući o čemu se radi. Meni se svidelo. Nije sad nešto "woooow" ali mi je skroz ok. Očekujem da će se tek zahuktati jer su se mnoga pitanja otvorila. Ne smeta mi što je Punpun paun. Nisam još uvek otkrila razlog, istražiću kasnije na koji način japanci doživljavaju ovu pticu. Definituvno sam isključila da je time trebala da bude prikazana njegova različitost, jer je cela porodica prikazana tako a ona se ne razlikuje od drugih problematičnih porodica. Prikaz Boga mi je izuzetan, to moram da izdvojim. Njegovi odgovori nisu očekivani ali su realni. Generalno, priča je mračna ali realna. Imate preporuku pod uslovom da gajite bar neke simpatije prema stripu. Ako ne spadate u tu grupu, preskočite, nema razloga da se blati nešto što se ne voli
It has everything I want the humour, the struggles we've all had with existing and I just love the art in this manga It's been a while since the last time I genuinely enjoyed reading something this much
Manga muy interesante con muchísima profundidad, en el que se refleja la transición de Punpun de niño a adulto, aparte de todas las cosas que le pasan a su alrededor. Deseando leerme el segundo tomo.
ok, I have so many questions. the mc is portrayed as a bird? everything seems normal. yet nothing is. depressing and bizzare, I feel that this is just warming up and that the sequels are even better
En general no me considero un lector de manga. Seguir las millones de series y reediciones que salen cada poco me da cierta pereza. Sin embargo, hay contadas excepciones. Una de ellas es Inio Asano. Con el que ya he tenido más de un encuentro breve satisfactorio.
Ahora, por primera vez, me enfrento a su serie más larga (12 tomos) por lo que el miedo a la decepción está ahí, agazapado junto con las ganas de que esto salga bien. Y lo cierto es que no puedo estar más contento con este primer número de Buenas noches, Punpun. El planteamiento visual y narrativo es maravilloso. Las cotas de dureza y surrealismo humorístico se dan paso constantemente, y como lector uno nunca sabe qué pensar, qué sentimiento es el correcto ante cada escena.
La historia gira en torno a un conjunto de niños cuyas familias disfuncionales les hacen buscar válvulas de escape de todo tipo. ¿Lo mejor? Su protagonista, Punpun, un pollo mal dibujado que contrasta y choca en un principio con el resto de maravillosos trazos.
La edición de Norma está bastante cuidada, con papel grueso y respetando el diseño original de los tomos. Como única pega decir que cuesta un poco abrirlo para ver ciertas ilustraciones a doble página.
I niko nema cojones da da ovoj mangi 5⭐️ jer zaista vredi. Podigne se talas nekog besmislenog hejta i svi šuš. Jedva čekam sledeći broj i jedna ogromna preporuka od mene! 👌
Este primer tomo deja clara la veta, el humor y el rumbo de Oyasumi Punpun. Trata muchas "primeras veces" del protagonista y algunos otros tópicos un tanto fuertes.
Me hizo reír en ocasiones, preocuparme, sentirme incómodo y varias veces me dejó con cara de watafoc. Buena relectura, espero ahora sí continuar con los demás tomos. Siempre me quedo en este jaja.
What makes this series great isn’t the story itself, it’s how it portrays the epitome of human struggles and suffering, how people develop and how some children are forced to grow up too fast when life is cruel and unfair. Very human characters that make you feel genuine emotion for the suffering they have no choice but to endure.
A nem' pojma. Prva manga koju sam uzela u ruke i najzanimljivije mi je bilo što se čita s desna na levo. 😂 Tempo mi je takođe zbunjujuć, nekako mi celine nisu delovale zaokruženo i nisam bila sigurna da li sam nešto propustila ili je kraj jednostavno tako u sred srede. Volim da izađem iz "zone komfora", ali nisam sigurna da li mi je ovo prijalo. Možda čak i nastavim sa serijalom, videćemo.
Los orientales tienen una visión fabulosa de la fantasía que los occidentales no tenemos. PunPun es una combinación de sensaciones, es tierna, a la vez perversa e inquietante. Y las ilustraciones, ay las ilustraciones, no pueden ser más perfectas.
Este manga me genera algo que me provocan solo algunos poetas: ¡querer crear algo! Escribir, pintar, lo que sea.
Beeindruckend toller Auftakt zur Punpun-Manga-Serie, in dem der Schuljunge gleichen Namens im Zentrum steht. Liebevoll, spannend, japanischer Alltag. Das erste sich Verlieben, das erste Pornovideo. Aber auch: zerbrochene Familien, abwesende Väter, Alkoholismus und Schläge. Inio Asano setzt die Bedrohungen und Ängste der Kindheit ins grafische Bild um, in Verzerrungen und subjektische Wunschvorstellungen, die den engen Rahmen der Realität sprengen. Formale Grenzübertritte nutzen die M��glichkeiten des Mediums und erweitern es, ohne an Kohärenz einzubüßen. Meisterlich und großartig.
// wieder-gelesen heute in einem Zug. Die großen Umbrüche, die häufig auch mit den Seitenumbrüchen korrelieren, haben natürlich etwas von ihrer Wucht verloren, dennoch bleibe ich bei meiner Meinung, daß PUNPUN einer der schönsten und am liebevollsten gestalteten Mangas ist, die ich kenne. Das sind leider nicht allzu viele, aber die Hinwendung zum Detail ist großartig und die grotesken Ausbrüche der Figuren stehen sich schon sehr schön entgegen. Die Erwachsenenwelt wird jedenfalls ausnahmslos von Irren bevölkert. Ein vernichtendes Urteil von Inio Asano.
Como me encontraba en un estado de felicidad y paz mental decidí empezar con esta obra de Asano y fue una buena decisión. Como ya acostumbra, un dibujo maravilloso contando una historia de miserial moral y degradación: Punpun, un niño representado en un dibujo muy sencillo de un pato, que va a vivir con su tío, luego que su padre termine preso por golpear a su madre. Todo esto mezclado con el despertar sexual del protagonista, el bullying escolar, sectas misteriosas y un asesinato. Recién comienzo y ya tengo todo removido por dentro. Tengo que seguir con los otros volúmenes.
Budući da nisam stručnjak što se književnosti tiče, kad o knjigama pišem uglavnom izlivam osećanja i razmišljanja koja su probudile u meni na ovom uslovno rečeno "elektronskom papiru". Drugačije ne želim. Čitanje ljubomorno čuvam samo za hobi i uživanje. Iz tih razloga čitam sve što mi se učini zanimljivim bez bojazni da će me razočarati. Ali stripovi nikad nisu bili nešto što me je privlačilo. Neću sad reći da se to promenilo jer nije. Ali da ću u budućnosti dati šansu još ponekom stripu sigurno hoću jer sad ih već posmatram drugačije.
Što se Punpuna tiče, prvo me je obuzeo čudan i neprijatan osećaj. Uglavnom mi dolaze kad se prvi put sretnem sa nečim. Trebalo mi je vremena da se priviknem. Ali ne puno zapravo jer ni samo čitanje nije dugo trajalo. Odmah potom usledilo je prepoznavanje i osećaj već viđenog. To su oni sićušni delovi svog odrastanja koje sam prepoznala u ovoj priči. Ali svako odrastanje je različito i priča za sebe. Punpun je dečak iz disfunkcionalne porodice koji kod kuće posmatra oca alkoholičara i nasilnika kako nasmrt prebija svoju ženu, Punpunovu majku. Za domaći dobija da napiše šta bi voleo da bude. Ali Punpun to još uvek ne zna, plaši se da prizna sebi ili nije otkrio. Voleo bi da se dopadne simpatiji, ali i drugarima. A te dve stvari u ovom slučaju ne idu zajedno. Tek treba da odluči kome treba da se dopadne i šta želi od života. Zato Punpun sebe vidi kao pticu, isto kao i svoje roditelje i srodnike. Pokušava da otkrije i svoj odnos sa Bogom, koji mi onako nacrtan u najmanju ruku deluje nakaradno.
Osim odnosa sa porodicom koji je poprilično siv i odlično se uklapa uz crno-bele crteže, ni ostatak sveta sa kojim se Punpun sreće nije ništa šareniji što samo dalje govori o pesimističkim pogledima autora na svet. Bar ja tako doživljavam. Zbog toga ovo nije priča za tinejdžere bez obzira na tematiku jer bih je okarakterisala kao previše mračnom za njih. Kraj uopšte i nije ništa drugo do nagoveštaj sledećeg dela i mislim da ćemo tek na kraju dobiti celokupnu sliku onoga što Inio želi da poruči svetu svojom pričom.
Ovaj put neću dati ocenu, niti preporuku ili antipreporuku. Nemam sa čime da uporedim za tako nešto. Ali mogu samo reći da mene jeste zaintrigirala.
El inicio de Buenas noches, Punpun es, como el resto de la obra, una genialidad. Asano configura a Punpun con todas las aristas que perfilan a un niño, desde el físico hasta la psicología. La idea de diseñar al protagonista con una forma tan simple como la de una especie de pollo antropomorfizado sigue fascinándome a día de hoy: no solo es una hoja en blanco sobre la que resulta sencillo proyectarse como lector; también es una maravillosa alegoría sobre el crecimiento del personaje, que todavía está lejos de alcanzar su madurez. Que el símbolo se refuerce con esa forma que recuerda a las crías de pájaro resulta todavía más astuto.
Mientras tanto, la mente pueril de Punpun se transmite con la misma gracia. No es de extrañar que el tono humorístico permee a cada escena, sea o no absurdo hasta puntos extremos. Desde el filtro subjetivo de un niño soñador que no sabe qué pinta en la vida ni qué puede hacer con ella, Asano se puede permitir insertar una gran dosis de humor que contrastará maravillosamente con la gravedad de las situaciones a medida que avance la trama. No recordaba gran parte de estos primeros capítulos (y para qué negarlo, mi memoria se ha reseteado para el resto también) y me he encontrado a mí mismo riendo a carcajadas con muchas escenas. El humor de Punpun es uno con el que hay que conectar para que funcione efectivamente. y por lo menos conmigo lo ha logrado. Desde el profesor hasta la enciclopedia médica, pasando por las pajas mentales (y físicas) que se monta Punpun, me cuesta recordar escenas donde no me haya partido la caja.
De nuevo, la genialidad de Asano está presente en todos los capítulos. Las fabulosas abstracciones, como esa escena de Tsubasa o Kudasai o la del hospital, siempre me pillan desprevenido, pero el autor logra que, desde el nivel más básico, la obra funcione de lujo. Que la violencia doméstica y la soledad de Punpun se traten desde diseños infantilizados provoca un contraste que muchas veces cuesta digerir, y está claro que Asano sabía a lo que iba. Además de plantar numerosas semillas que se recogerán en posteriores tomos (signo de un autor que tiene planeados varios años de su historia), cada nueva escena con Punpun cumple un propósito narrativo: moldear la persona que se encuentra tras ese pollo deformado y mostrar los pequeños cambios que ya desde pequeños afectan a la psique de cada uno de nosotros. Es cierto que en ocasiones se fuerzan un poco algunas situaciones (lo del vídeo y la fábrica sería una de esas casualidades), pero Asano logra llevarme orgánicamente de un punto a otro y permite que se lo perdone sin problemas.
Vamos, que es un inicio fabuloso. Entre las risas, que no han sido pocas, y la fascinación ante un autor que acierta en todos los palos necesarios, no me equivoco si digo que esa "experiencia Punpun" va a ser tan merecida como la primera vez. Por cierto, qué dibujo, Señor, qué dibujo. Todavía no comprendo el salto de Solanin a Punpun (junto con El fin del mundo y antes del amanecer), pero es algo que existe y me hace muy feliz. Hiperrealista sin saturar la imagen, con un paneling perfecto y un saber hacer en lo visual que poco a poco va mejorando.
Jedino što je u ovoj mangi dvodimenzionalno jeste oblik u kome se Punpun predstavlja čitaocu. Sve ostalo ima dubinu koja prevazilazi trodimenzionalnost Asanovog crtačkog umeća. Njegov stil je fenomenalan, u mnogim trenucima može se videti svetlo kako bukvalno isijava sa naslovnica… Njegovi likovi su bizarni, strašni i krajnje specifični jer kombinuju stilske elemente horora sa čistom komedijom, a taj miks u trenucima prelazi u apsurdnost i izaziva čuđenje. Punpun je previše teška manga, namazana slojevima metafora koje se ljušte poput luka i prizkazuju svoje značenje svakim okretanjem stranice. Ovo je svojevrsno otkrivanje sveta oko nas, religije, svog tela, seksualnosti, naravi, duše. Trauma i strah od nepoznatog na Asanovim stranicama imaju prizvuk nostalgije jer izazivaju emocije kroz koje smo svi makar na minut prošli u svom odrastanju. Deca su ta čiji osmesi krase panele ove mange, odrasli su oni koji su jezivi, često nerealni i komični u svojoj preteranosti i izveštačenosti. Posmatrati svet kroz oči malog, nedefinisanog, belog ptičurka oivičenog debelom crnom linijom, smejati se njegovom neznanju kada pomisli da je ejakulirao svoj mozak i strahovati za olaka obećanja koje on daje kao i svako drugo nezrelo i neshvaćeno dete je bilo podjednako divno i zastrašujuće iskustvo. Nadam se da će me i budući brojevi držati u ovako jakoj neizvesnosti i želji da što pre vidim kuda vode dani odrastanja malog Punpuna.
Ode genijalnost Punpuna u zapećak usled bukstagram drame😑 Ovo je jedna sjajna, ali teskobna i bizarna priča o odrastanju naizgled jednog običnog dečaka. Punpun odrasta u jednoj disfunkcionalnoj porodici, jako je usamljen i često u toj svojoj usamljensti razgovara sa jako zanimljivim ( malo sarkastičnim ) Bogom. U prvom broju pratimo Punpuna kako ide u školu, ima simpatiju i želi da zbog nje promeni svet. Ujak mu postaje privremeni staratelj usled nemilih porodičnih događaja. Manga će imati 13 brojeva koji postaju sa svakim brojem sve bizarniji i teskobniji i zato želim da naglasim da je ova manga za sve +18 ljubitelje bizarnog i teskobnog.
Neke stvari on-the-nose, neke stvari apsurdno slatke. U proseku trojka, uz to da me zanima naredni deo i u kom pravcu će ova manga ići, jer definitivno nije počela onako kako sam ja očekivala.
Mi primera experiencia con un manga la serie contiene 13 tomos creo que los voy a leer todos me voló la cabeza en el buen sentido. El manga, un mundo inexplorado por mi ahora se me abre caminó como un valle, como el mar. Esta idea de un joven entrando a la vida adulta a lo largo del manga en este primer volumen se narra la pre adolescencia de Punpun su inocencia ante las cosas, la forma hiperrealista de los dibujos con el tono surrealista del personaje que es Punpun (un persona o personaje con rasgos de pollo o ave) quiza esa distinción crea una atmósfera de soledad en Punpun, un mundo, un manga que con sus diálogos, sus dibujos su narración en tercera persona, la ternura de sus personajes y sus imágenes reales o crueles me dejan vacío.
Inio Asano es un genio espero terminar este manga el descubrimiento de un océano qué es el mundo de los mangas y el descubrimiento de un mar qué es Oyasumi Punpun (Buenas noches, Punpun).
"Laku noć, Punpune" je priča o odrastanju, ali ispričana na mračan način. Autor se ne ustručava u prikazima, koristeći se autentičnim, u nekim delovima jezivim stilom. Prikazuje puno toga već u prvom delu, pa me iskreno zanima kako će se priča razvijati.
Utisci su se smenjivali u toku čitanja. U nekim delovima mi se crtež dopadao, u nekim delovima je bio lošiji. Uglavnom su odrasli prikazani na uvrnut način, ali shvatam ideju iza takve odluke. Bilo je tu mirnih, spokojnih momenata, ali bi u sledećem trenutku autor ubacio jezive detalje i iznenadne uvrnute scene. U početku mi se to nije dopalo, ali sam to kasnije zavoleo. Time je održavao pažnju i uspeo u tome da mangu pročitam za okvirno pola sata do sat vremena. Priča nije ono što sam očekivao. Znao sam neke detalje pre čitanja, ali ne celokupnu ideju. Ni sada se ne zna gde će priča ići, što mi se dopada. Kao što rekoh, prvi tankobon je imao dobre i loše strane, ali sam zadovoljan celokupnim utiskom. Ostavio je dosta pomešanih emocija i tu zainteresovanost za ostatkom priče. Sam kraj prvog tankobona veliki je cliffhanger, što me zainteresovalo, ali i iznerviralo. Sad treba sačekati da nabavim drugi deo, pa da se priča nastavi... Zbog svega napisanog, želim da nastavim sa čitanjem serijala. Od narednih tankobonova očekujem više, jer je ovo tek uvod u sve što nas očekuje.
Naravno, zbog nekih eksplicitnih scena koje sadrži, kao i dosta odraslih izraza i tema, ne bih preporučio čitanje mladjima. Takodje, scene i atmosfera su ponekad depresivni, ponekad bizarni, smešni, mirni. To varira od scene do scene. Rekao bih da je ova manga namenjena osobama od 16+ godina. Recimo treća ili četvrta godina srednje škole. Opet, sve zavisi od zrelosti čitalaca. Nismo svi podjednako zreli u istom uzrastu. Tako da ostavljam preporuku, ali sa naglaskom na uzrast kome je manga namenjena.