What do you think?


Srpska mitologija #3
Buntovnici
Crna noć, mračna noć, mrkla noć, tamna noć, turobna noć, samotna noć, gluva noć, beskrajna noć, neprozirna noć, teška noć, kobna noć, strašna noć, bolna noć, jeziva noć, čemerna noć, noć bez utehe, poslednja noć, nestati u noći, otići u noć, progutala ga noć, izgubiti se u noći, Vartolomejska noć, valpurgina noć, Kristalna noć, Noć dugih noževa, noćna mora, noćna strava, aveti noći, noćnice, noćničine, toliko toga teškog kao mlinsko kamenje smestila je noć u svoje baršunasto krilo. Iznad tog krila raširene su njene ruke, koje kao da kažu: „Uzmite, moje tamne riznice nepresušne su tegobom!“
Zato se kaže dobro jutro i dobar dan, ali samo – laku noć! Jutra i dane nekako ćemo pregurati, ali za lakoću noći treba nam savezništvo, jer čini se da ne smemo da ostanemo sami u njenom zagrljaju. Uostalom, dan sviće, ili se rađa, a noć se spušta, pada, kao što se spuštaju i padaju teške zavese, koje podrazumevaju teret, tegobu i kraj.
Leti se noć spušta, tiho i polako, prikrada se kroz suton u kome gasnu boje i sjaj, potom kroz sumrak kada njen tamni veo već pokriva predele i stvari, a samo još horizont odoleva, sablasno bled. Tek potom dolazi mrkli mrak. Zimi noć pada, stušti se na svet u jedan mah i preplavi ga. Te duge zimske noći, u kojima Sunce gubi snagu, najopasnije su.
Kada jedni drugima poželimo laku noć, naivno verujući u moć reči, i legnemo u postelju – noć ovlada nama. Nasuprot danu, koji je poput nekog božanstva sam protiv svih, pa zato i nemoćan, noć je sa svakim od nas ponaosob, licem u lice, možemo da joj osetimo dah. Oni koje noć budi kažu da je teška, lepljiva, čas hladna, čas vrela, prepuna mraznog znoja, koji se po čoveku hvata kao inje, mrzne mu i vlaži postelju i telo, uvlači se u dušu.
Kad se ljudi povuku, spuste reze i zaključaju brave, njihov svet je samo njihova kuća. Sve ostalo zauzela je noć, noć i njena bešumna bića. Tako je odvajkada – ko živi u noći mora biti tih, jer u tišini, u gluvosti, u muku je snaga noći, a ona je neizmerna i teško onom ko je iskušava. Svako svetlo i brzo oko, svaka nečujna šapa i kobna kandža, paperjasto krilo i oštri kljun, mora uvek biti na oprezu da ne povredi tišinu noći. Inače – noć će ih progutati. Iz te noćne tišine, iz njene tame izranjaju i naša buntovna bića – vampiri i veštice.
Nekada, kada su postojali petlovi, muke noći trajale su do njihovog prvog pevanja, oko jedan sat posle ponoći. Danas, kada se dan produžava svetlima i bukom, kada ljudi misle da će tako prevariti noć i kada petlova više nema, mučenje traje sve do prvog prozraka sunca, do osvita, osvitka, ili svanuća, kada svet osvane u svom mekom sivilu bez boja. Osvit je prva predstraža dana, kao što je suton prva noćna uhoda. Tada mučenici noći, ako su iz nje izašli, mogu da usnuju svoj san, obasjani i umireni svetlošću.
Do iduće noći. U koju sad ulazimo!
Zato se kaže dobro jutro i dobar dan, ali samo – laku noć! Jutra i dane nekako ćemo pregurati, ali za lakoću noći treba nam savezništvo, jer čini se da ne smemo da ostanemo sami u njenom zagrljaju. Uostalom, dan sviće, ili se rađa, a noć se spušta, pada, kao što se spuštaju i padaju teške zavese, koje podrazumevaju teret, tegobu i kraj.
Leti se noć spušta, tiho i polako, prikrada se kroz suton u kome gasnu boje i sjaj, potom kroz sumrak kada njen tamni veo već pokriva predele i stvari, a samo još horizont odoleva, sablasno bled. Tek potom dolazi mrkli mrak. Zimi noć pada, stušti se na svet u jedan mah i preplavi ga. Te duge zimske noći, u kojima Sunce gubi snagu, najopasnije su.
Kada jedni drugima poželimo laku noć, naivno verujući u moć reči, i legnemo u postelju – noć ovlada nama. Nasuprot danu, koji je poput nekog božanstva sam protiv svih, pa zato i nemoćan, noć je sa svakim od nas ponaosob, licem u lice, možemo da joj osetimo dah. Oni koje noć budi kažu da je teška, lepljiva, čas hladna, čas vrela, prepuna mraznog znoja, koji se po čoveku hvata kao inje, mrzne mu i vlaži postelju i telo, uvlači se u dušu.
Kad se ljudi povuku, spuste reze i zaključaju brave, njihov svet je samo njihova kuća. Sve ostalo zauzela je noć, noć i njena bešumna bića. Tako je odvajkada – ko živi u noći mora biti tih, jer u tišini, u gluvosti, u muku je snaga noći, a ona je neizmerna i teško onom ko je iskušava. Svako svetlo i brzo oko, svaka nečujna šapa i kobna kandža, paperjasto krilo i oštri kljun, mora uvek biti na oprezu da ne povredi tišinu noći. Inače – noć će ih progutati. Iz te noćne tišine, iz njene tame izranjaju i naša buntovna bića – vampiri i veštice.
Nekada, kada su postojali petlovi, muke noći trajale su do njihovog prvog pevanja, oko jedan sat posle ponoći. Danas, kada se dan produžava svetlima i bukom, kada ljudi misle da će tako prevariti noć i kada petlova više nema, mučenje traje sve do prvog prozraka sunca, do osvita, osvitka, ili svanuća, kada svet osvane u svom mekom sivilu bez boja. Osvit je prva predstraža dana, kao što je suton prva noćna uhoda. Tada mučenici noći, ako su iz nje izašli, mogu da usnuju svoj san, obasjani i umireni svetlošću.
Do iduće noći. U koju sad ulazimo!
128 pages, Hardcover
First published January 1, 2012
About the author
Milenko Bodirogić
7 books23 followersRođen 1964. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, odsek jugoslovenska književnost. Za knjigu Prognana bića dobio je 2011. godine nagradu Politikinog Zabavnika („Najbolje delo namenjeno mladima“). Njegov roman Po šumama i gorama (2019) bio je u najužem izboru za NINovu nagradu. Živi u Novom Sadu.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 6 of 6 reviews
March 29, 2021
Predivna knjiga srpske mitologije o vampirima i vešticama. Najpre vas uvodi u osnovne osobine, prepoznavanje i navike vampira i veštica, te tek onda srpske narodne priče u vezi njih. Jedva čekam da pročitam ostale delove naše mitologije. 🌿🌞🌿
June 7, 2026
prelep, arhaičan jezik i divne ilustracije
January 15, 2023
Buntovnici našeg naroda jesu oni za koje se verovalo da su vampiri ili veštice - oni su prkosili narodnom verovanju koje je gazilo po svemu što je drugačije od uobičajenog.
Ova knjiga nudi objašnjenje vampira i veštica kao i priča čiji su akteri vampiri i veštice, ali, osim toga, pokazuje i koliko običan čovek može da bude suroviji i opasniji i od jednih i od drugih.
Ilustracije u knjizi su prelepe, sjajno prate priču i prižaju dodatni ugođaj pri čitanju.
Kada bi ova knjiga bila prevedena na engleski, sigurno bih je poklanjala svojim prijateljima koji su stranci, kako bi se bolje upoznali sa našim narodnim verovanjima
Ova knjiga nudi objašnjenje vampira i veštica kao i priča čiji su akteri vampiri i veštice, ali, osim toga, pokazuje i koliko običan čovek može da bude suroviji i opasniji i od jednih i od drugih.
Ilustracije u knjizi su prelepe, sjajno prate priču i prižaju dodatni ugođaj pri čitanju.
Kada bi ova knjiga bila prevedena na engleski, sigurno bih je poklanjala svojim prijateljima koji su stranci, kako bi se bolje upoznali sa našim narodnim verovanjima
September 2, 2026
Predivne ilustracije i prelepo ispričane priče.
September 26, 2022
Ogromna ljubav za celu ediciju!
Ne znam dal je lepsim jezikom pisana ili lepse ilustrovana.
Neke ilustracije bih uramila!
Prica o Vidinim ocima & crtezi koji je prate su zauzele posebno mesto u mom ❤️
Ne znam dal je lepsim jezikom pisana ili lepse ilustrovana.
Neke ilustracije bih uramila!
Prica o Vidinim ocima & crtezi koji je prate su zauzele posebno mesto u mom ❤️
August 13, 2023
4,7/5🌟
Aj da joj dam 5 za prelepe ilustracije i da ignorišem poslednju priču
Aj da joj dam 5 za prelepe ilustracije i da ignorišem poslednju priču
Displaying 1 - 6 of 6 reviews







