What do you think?
Rate this book
Pisma iz Azije
“Pisma iz Azije” je druga knjiga putopisa Zuke Džumhura, prvi put objavljena 1973. godine. Zbirka se sastoji od četiri dela.
HEDŽAS, prvi deo je putovanje zapadnim delom Saudijske Arabije, uz Crveno more, kojoj pripadaju najznačajniji islamski gradovi Meka i Medina.
MAŠRIK je drugi deo. Arapski naziv za istok i geografski pojam za grupu arapskih zemalja sa Bliskog istoka: Egipat, Jordan, Palestinu, Liban, Siriju i Irak.
*Ova dva dela objavljena su i u knjizi “Nekrolog jednoj čaršiji”
AVGANISTAN je tema trećeg dela putopisa, a četvrti deo - ARIJANA, čine kolumne pisane tokom proputovanja Iranom.
Svi tekstovi su dopunjeni crtežima pisca.
HEDŽAS, prvi deo je putovanje zapadnim delom Saudijske Arabije, uz Crveno more, kojoj pripadaju najznačajniji islamski gradovi Meka i Medina.
MAŠRIK je drugi deo. Arapski naziv za istok i geografski pojam za grupu arapskih zemalja sa Bliskog istoka: Egipat, Jordan, Palestinu, Liban, Siriju i Irak.
*Ova dva dela objavljena su i u knjizi “Nekrolog jednoj čaršiji”
AVGANISTAN je tema trećeg dela putopisa, a četvrti deo - ARIJANA, čine kolumne pisane tokom proputovanja Iranom.
Svi tekstovi su dopunjeni crtežima pisca.
186 pages, Hardcover
First published January 1, 1991
1 person is currently reading
96 people want to read
About the author
Zuko Džumhur
16 books15 followersZulfikar "Zuko" Džumhur was a Bosnian writer, painter and caricaturist. Džumhur's bohemian nature, versatility of a polymath and extremely creative personality have made him a unique figure of the Yugoslav culture in the second half of the 20th century.
Džumhur was born in Konjic, northern Herzegovina, probably in 1919. When he was only two months old his father, Imam Abduselam Džumhur and mother Vasvija (née Rufo) moved to the capital of Yugoslavia, Belgrade, where his father got a job in the Yugoslav Army. Zuko Džumhur finished elementary school and the first four grades of high school in Belgrade, then moved to Sarajevo where he finished high school in 1939. Džumhur attended classes at the Law Faculty, but soon left and later finished his studies at the Art academy of Belgrade in Nedeljko Gvozdenović's class. During the World War II, Džumhur's younger brother was killed in 1945.
Džumhur published his first caricatures in an army magazine in 1947, and very soon became one of the most prominent illustrators in Yugoslavia, publishing his caricatures in the country's best selling newspapers and magazines, such as Politika, Borba, Oslobođenje, Jež, NIN, Danas and many others. He published over 10,000 illustrations and caricatures, wrote numerous screenplays and worked on the TV show "Hodoljublje", which he hosted for over ten years on Sarajevo television.
In Belgrade during the seventies, Džumhur and other artists frequented the bohemian Skadarlija area. Zuko, along with other artists, was partly responsible for renovating the Tri šešira cafe (The Three Hats Cafe), a popular artist's hangout and a famous landmark in the city of Belgrade.
Džumhur was born in Konjic, northern Herzegovina, probably in 1919. When he was only two months old his father, Imam Abduselam Džumhur and mother Vasvija (née Rufo) moved to the capital of Yugoslavia, Belgrade, where his father got a job in the Yugoslav Army. Zuko Džumhur finished elementary school and the first four grades of high school in Belgrade, then moved to Sarajevo where he finished high school in 1939. Džumhur attended classes at the Law Faculty, but soon left and later finished his studies at the Art academy of Belgrade in Nedeljko Gvozdenović's class. During the World War II, Džumhur's younger brother was killed in 1945.
Džumhur published his first caricatures in an army magazine in 1947, and very soon became one of the most prominent illustrators in Yugoslavia, publishing his caricatures in the country's best selling newspapers and magazines, such as Politika, Borba, Oslobođenje, Jež, NIN, Danas and many others. He published over 10,000 illustrations and caricatures, wrote numerous screenplays and worked on the TV show "Hodoljublje", which he hosted for over ten years on Sarajevo television.
In Belgrade during the seventies, Džumhur and other artists frequented the bohemian Skadarlija area. Zuko, along with other artists, was partly responsible for renovating the Tri šešira cafe (The Three Hats Cafe), a popular artist's hangout and a famous landmark in the city of Belgrade.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 5 of 5 reviews
January 28, 2023
Poglavlje o Avganistanu nosi posebnu magiju.
"Gradove kojima je preostala jedino proslost, treba pohoditi samo po mjesecini. Ako mjeseca nema, valja ga sacekati. Sunce samo remeti, smeta i ulijeva jalove nade i iluzije u stvari koje su davno nestale sa ovoga svijeta. Na takvim mjestima mjesecina je kao kakvo veliko, hladno postansko znamenje nad stvarima koje su vec davno zapecacene."
"Gradove kojima je preostala jedino proslost, treba pohoditi samo po mjesecini. Ako mjeseca nema, valja ga sacekati. Sunce samo remeti, smeta i ulijeva jalove nade i iluzije u stvari koje su davno nestale sa ovoga svijeta. Na takvim mjestima mjesecina je kao kakvo veliko, hladno postansko znamenje nad stvarima koje su vec davno zapecacene."
August 23, 2022
"Pisma iz Azije" zaslužuju kultni status koji imaju.
Ko nema vremena, a zanima ga pisanje Zuke Džumhura, osim na "Nekrolog jednoj čaršiji", obavezno da obrati pažnju na deo o AVGANISTANU.
Ko nema vremena, a zanima ga pisanje Zuke Džumhura, osim na "Nekrolog jednoj čaršiji", obavezno da obrati pažnju na deo o AVGANISTANU.
April 1, 2021
Druga knjiga putopisa od Zuke Dzumhura koju sam imala priliku procitati.
Odlicna zapazanja, nikako povrsinski, uz dobru dozu humora. Mogla sam podvlaciti i vaditi citate sve vreme citanja sto dodatno produzava samo citanje i dekoncentrise pa sam odustala vec posle drugog pisma.
Milina je citati i upoznavati svet, ljude, obicaje i istoriju mesta koja je obilazio (Saudijska Arabija, Avganistan, Iran). Zanimljivo da smo istog misljenja glede iranskih gradova. Shiraz je dusa Irana. Isfahan koliko god prostran i predivnog glavnog trga ne moze mu parirati, a Teheran je najbolji kada se iz njega odlazi. Posle Zukinog vidjenja Avganistana tako mi je krivo sto verovatno nikada ga necu moci doziveti na isti nacin, ako ikada i uspem posetiti s obzirom u sta se pretvorio :-/
Knjiga je ilustrirana Zukinim crtezima sto dodatno uvecava ugodjaj i daje bolju sliku sveta o kome pise.
Svi danasnji blogeri i nazovi putopisci bi trebalo da iscitaju Zukine putopise prvo pa tek krenu na put i pocnu izvestavati.
***
"Na blagoslovenom pesku njegovog malog emirata dolari rastu kao kupus."
"Bogati Arabljanin kupi kola: Kadilak, Linkoln, Pontijak, Sevrolet.. Jos bogatiji Arabljanin kupi dva Kadilaka, dva Sevroleta.."
"Kad i Arapi ne bi bili semiti, njihova mrznja prema Izraelu bila bi antisemitizam."
"Ima zemalja u koje ne treba ici sa koferima. Ima krajeva sveta u koje treba otputovati sa dzakom i sa bisagama. Jedno iskustvo vise, jedna predrasuda manje."
"Posle dobrog arapskog rucka moze se popiti Nijagara."
"Romanticnih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali usamljene putnike i karavane, vise nema. Zamenile su ih velike medjunarodne kompanije koje napadaju citave narode. Hajducija se polako sa carskih dzada preselila u medjunarodnu politiku."
"Tri puta dnevno prolazim ovim bazarom i mislim kako je sumanuti nemacki general Erih fon
Ludendorf mastao da proglasi novu arijevsku veru i prosiri je po citavoj Germaniji, a nikada nije ni privirio u zemlju Arijanu. Razmisljam kako se moglo dogoditi da nacisticki rasista Rozenberg i cuveni doktor tame i mraka Jozef Gebels nikada nisu bili u ovome kraju gde je i nastao kukasti krst, da vide kako vise od dve hiljade godina zive u slozi Semiti medju pravim i cistim Arijevcima. Ciste i prave Arijevce oni nikada u svome zivotu nisu videli."
itd.
4.5*
Odlicna zapazanja, nikako povrsinski, uz dobru dozu humora. Mogla sam podvlaciti i vaditi citate sve vreme citanja sto dodatno produzava samo citanje i dekoncentrise pa sam odustala vec posle drugog pisma.
Milina je citati i upoznavati svet, ljude, obicaje i istoriju mesta koja je obilazio (Saudijska Arabija, Avganistan, Iran). Zanimljivo da smo istog misljenja glede iranskih gradova. Shiraz je dusa Irana. Isfahan koliko god prostran i predivnog glavnog trga ne moze mu parirati, a Teheran je najbolji kada se iz njega odlazi. Posle Zukinog vidjenja Avganistana tako mi je krivo sto verovatno nikada ga necu moci doziveti na isti nacin, ako ikada i uspem posetiti s obzirom u sta se pretvorio :-/
Knjiga je ilustrirana Zukinim crtezima sto dodatno uvecava ugodjaj i daje bolju sliku sveta o kome pise.
Svi danasnji blogeri i nazovi putopisci bi trebalo da iscitaju Zukine putopise prvo pa tek krenu na put i pocnu izvestavati.
***
"Na blagoslovenom pesku njegovog malog emirata dolari rastu kao kupus."
"Bogati Arabljanin kupi kola: Kadilak, Linkoln, Pontijak, Sevrolet.. Jos bogatiji Arabljanin kupi dva Kadilaka, dva Sevroleta.."
"Kad i Arapi ne bi bili semiti, njihova mrznja prema Izraelu bila bi antisemitizam."
"Ima zemalja u koje ne treba ici sa koferima. Ima krajeva sveta u koje treba otputovati sa dzakom i sa bisagama. Jedno iskustvo vise, jedna predrasuda manje."
"Posle dobrog arapskog rucka moze se popiti Nijagara."
"Romanticnih drumskih razbojnika, koji su nekada napadali usamljene putnike i karavane, vise nema. Zamenile su ih velike medjunarodne kompanije koje napadaju citave narode. Hajducija se polako sa carskih dzada preselila u medjunarodnu politiku."
"Tri puta dnevno prolazim ovim bazarom i mislim kako je sumanuti nemacki general Erih fon
Ludendorf mastao da proglasi novu arijevsku veru i prosiri je po citavoj Germaniji, a nikada nije ni privirio u zemlju Arijanu. Razmisljam kako se moglo dogoditi da nacisticki rasista Rozenberg i cuveni doktor tame i mraka Jozef Gebels nikada nisu bili u ovome kraju gde je i nastao kukasti krst, da vide kako vise od dve hiljade godina zive u slozi Semiti medju pravim i cistim Arijevcima. Ciste i prave Arijevce oni nikada u svome zivotu nisu videli."
itd.
4.5*
Read
January 9, 2024Moja književna istraživanja će me odvesti na hiljadu različitih mesta. I do hiljadu različitih ljudi.
O Zuku Džumhuru sam čula dosta, uglavnom iz knjiga Mome Kapora. Zuko i ja ovo, Zuko i ja ono, Zuko i ja ovde, Zuko i ja onde...Ali nisam nikad ništa njegovo čitala.
Uzmem ovu knjigu, otvorim, kad ono već na prvoj stranici Kaporov blizanac. Slična energija zapažanja i slični crteži. Ko je koga inspirisao?
A u tekstu beduini, Mesec žut kao kifla, usijani pesak, ljubičaste noći...Zuko koristi dosta poređenja a istina i duhovitost i duhovnost prožimaju redove. Sviđaju mi se vrcavost i iskrenost i dubinska zapažanja - o pustinji, o mentalitetu, o svemu.
Zuko je putovao u Saudijsku Arabiju, Afganistan, Persiju...svaka od zemalja je opisana detaljno ali nikako bedekerski već šmekerski.
Odlična knjiga.
O Zuku Džumhuru sam čula dosta, uglavnom iz knjiga Mome Kapora. Zuko i ja ovo, Zuko i ja ono, Zuko i ja ovde, Zuko i ja onde...Ali nisam nikad ništa njegovo čitala.
Uzmem ovu knjigu, otvorim, kad ono već na prvoj stranici Kaporov blizanac. Slična energija zapažanja i slični crteži. Ko je koga inspirisao?
A u tekstu beduini, Mesec žut kao kifla, usijani pesak, ljubičaste noći...Zuko koristi dosta poređenja a istina i duhovitost i duhovnost prožimaju redove. Sviđaju mi se vrcavost i iskrenost i dubinska zapažanja - o pustinji, o mentalitetu, o svemu.
Zuko je putovao u Saudijsku Arabiju, Afganistan, Persiju...svaka od zemalja je opisana detaljno ali nikako bedekerski već šmekerski.
Odlična knjiga.
October 22, 2015
Great, humorous book.
Displaying 1 - 5 of 5 reviews