What do you think?
Rate this book
Ako ti jave da sam pao...
Zbrika priča pisca Darija Džamonje pod naslovom Ako ti jave da sam pao…, sadrži ponajbolje priče čovjeka koji je odlično poznavao mikrokosmos zvani Sarajevo’. U zbriku su uvrštene priče posuđene iz nekoliko Dacinih izdanja.
Džamonjine priče su do srži jasne, stil mu je brz i oštar, koji će vas iz suza u smijeh prevesti prije nego što se snađete. Mnogi su se složili u jednom – da samo istinski pisac umije oblikovati jezik na način na koji vajar oblikuje glinu, a da pri tome taj jezik ne bude stil nego trag ljudskog postojanja. Daco je to znao.
Džamonjine priče su do srži jasne, stil mu je brz i oštar, koji će vas iz suza u smijeh prevesti prije nego što se snađete. Mnogi su se složili u jednom – da samo istinski pisac umije oblikovati jezik na način na koji vajar oblikuje glinu, a da pri tome taj jezik ne bude stil nego trag ljudskog postojanja. Daco je to znao.
- GenresFiction
827 pages, Paperback
First published January 1, 2013
53 people are currently reading
365 people want to read
About the author
Dario Džamonja
13 books47 followersDario Džamonja was a bosnian journalist and author of short stories.
He was a columnist for Slobodna Bosna, Večernje novine, Naši dani, Oslobođenje, Komunist, Valter and Valter ekspres, and editor in the magazine Lica.
Awards:
- "Veselin Masleša" for the best short stories book for 1985.;
- Fund Free Expression Award 1993;
- Writes Club Madison II award for Non-fiction 1994.;
- Madison Poetry award in 1996..
Bibliography:
"Priče iz moje ulice", Oslobođenje, Sarajevo, 1980.
"Zdravstvena knjižica", Svjetlost, Sarajevo, 1985.
"Drugo izdanje", Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
"Priručnik, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
"Oni dani", 1989.
"Prljavi veš", autorovo izdanje, Sarajevo, 1991.
"Pisma iz ludnice", Slobodna Bosna, Sarajevo, 2001.
"Ptica na žici", Buybook, Sarajevo, 2002; - 2. dopunjeno izdanje, Buybook, Sarajevo, 2003.
"Priče - Dario Džamonja", Pressing, Sarajevo, 2003.
He was a columnist for Slobodna Bosna, Večernje novine, Naši dani, Oslobođenje, Komunist, Valter and Valter ekspres, and editor in the magazine Lica.
Awards:
- "Veselin Masleša" for the best short stories book for 1985.;
- Fund Free Expression Award 1993;
- Writes Club Madison II award for Non-fiction 1994.;
- Madison Poetry award in 1996..
Bibliography:
"Priče iz moje ulice", Oslobođenje, Sarajevo, 1980.
"Zdravstvena knjižica", Svjetlost, Sarajevo, 1985.
"Drugo izdanje", Veselin Masleša, Sarajevo, 1987.
"Priručnik, Svjetlost, Sarajevo, 1988.
"Oni dani", 1989.
"Prljavi veš", autorovo izdanje, Sarajevo, 1991.
"Pisma iz ludnice", Slobodna Bosna, Sarajevo, 2001.
"Ptica na žici", Buybook, Sarajevo, 2002; - 2. dopunjeno izdanje, Buybook, Sarajevo, 2003.
"Priče - Dario Džamonja", Pressing, Sarajevo, 2003.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 23 of 23 reviews
October 14, 2015
Džamonja zna sjebati čovjeka na puno načina, nekad bi ga grlio, nekad poslao u pičku materinu, ali šta god da je u pitanju ne možeš ostati netaknut svim tim očajem i zebnjom koja izbija iz svake rečenice. Ova njegova zbirka pripovijedaka je istinski velika knjiga, ne samo po dimenzijama (preko 800 strana) već i po svemu ostalom što čini jednu knjigu velikom - iskrenost, jasnoća, humor koji ti nekad natjera suze na oči, a nekad se cijepaš od smijeha. Čitav jedan univerzum sudbina je stao između ovih korica i samo zato - ako već ne zbog ostalog gore nabrojanog - vrijedi je pročitati i uživati u njoj.
Read
December 13, 2016Uzmeš Hemingveja, recimo. Prođeš sa glavnim likom jedan životni period, sve njegove padove i životne nedaće u 200 - 300 strana. Na kraju žena njegovih snova rodi dijete koje umre, zatim umre i sama. Potrese te do temelja, toliko da ne možeš doći sebi nekoliko dana.
E Džamonja to radi na dvije strane.
U svakoj prokletoj priči, makar duhovita bila, upoznaš najmanje jednu čemernu sudbinu ili istu takvu crticu, zatvoriš knjigu i duboko udahneš. Zato ne preporučujem čitanje "odjednom". Razvući na 5-6 priča dnevno.
Veliki blagoslov nam je podario njegov gnusni život.
E Džamonja to radi na dvije strane.
U svakoj prokletoj priči, makar duhovita bila, upoznaš najmanje jednu čemernu sudbinu ili istu takvu crticu, zatvoriš knjigu i duboko udahneš. Zato ne preporučujem čitanje "odjednom". Razvući na 5-6 priča dnevno.
Veliki blagoslov nam je podario njegov gnusni život.
January 16, 2015
Dario Džamonja(1955-2001)
Ako ti jave da sam pao...
„Jutros sam sjedio na ivici kreveta obučen u gorčinu i brojao si godine. Premalo ih je da se mogu s nečim podijeliti, a previše ih da bi se podjelile s nekim.“
Tako će pisac sa nama nesebično podjeliti priče svog života, češto pisanih ili bi bilo bolje reći iscjeđenih iz sjećanja koja često bijahu pomućena velikim količinama alkohola.
Mnogi od tekstova, pogotovo oni poslijeratni, kao da su izgurani iz prašnjavih fotografskih albuma piščevog sjećanja, kao da je sa njih skinut dim „niške morave bez filtera“. On nam pred oči dovodi dvije grupe ljudi:
- One koje je usmrtio rat, ali oživjelo sjećanje
- One koji su izbjegli rat, ali ih je sustigao njegov zaborav
„Vraćali smo se u grad u malim skupinama šutnje, ali vjerujem da je svako od nas osjećao isti tamni oblak prijetnje iznad naših glava, jer smrt je za nas bila sudbina, a za njih samo dobro obavljen posao.“
Džamonja nam u svojim pričama nikada neće jasno dati do znanja da je njegovo vrijeme bilo bolje. On će vas ostaviti sa vašim mislima, sjećanjima i nadanjima kako biste odredili šta je to loše u vašem vremenu.
Zato bih sve ove priče okarakterisao jednim podnaslovom- retro. Ne retro kao sjećanje na nešto što je otišlo u nepovrat. To je retro koji je otišao da bi se vratio. Baš kao što je Džamonja ostavio Ameriku da bi se vratio u Sarajevo. Nikada on nije ostavio Nevenu i Vesnu, svoje kćerke. Dario je otišao da bi im imao šta ostaviti.
„Kao i svi mrtvi, tiho i s tugom se prisjećamo naših bivših života, u koji nam nema povratka, jer karta za Titanik se kupuje samo u jednom smjeru.“
Iako rijetko trijezan, često sjetan i gotovo uvijek u sjeni smrti, Džamonjina ostavština „Ako ti jave da sam pao...“ dokaz je njegove prisutnosti i besmrtnosti. Ima njega u nama, i zauvijek će biti sviju nas u njemu.
„Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima, to ti je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako – to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom“.
Ako ti jave da sam pao...
„Jutros sam sjedio na ivici kreveta obučen u gorčinu i brojao si godine. Premalo ih je da se mogu s nečim podijeliti, a previše ih da bi se podjelile s nekim.“
Tako će pisac sa nama nesebično podjeliti priče svog života, češto pisanih ili bi bilo bolje reći iscjeđenih iz sjećanja koja često bijahu pomućena velikim količinama alkohola.
Mnogi od tekstova, pogotovo oni poslijeratni, kao da su izgurani iz prašnjavih fotografskih albuma piščevog sjećanja, kao da je sa njih skinut dim „niške morave bez filtera“. On nam pred oči dovodi dvije grupe ljudi:
- One koje je usmrtio rat, ali oživjelo sjećanje
- One koji su izbjegli rat, ali ih je sustigao njegov zaborav
„Vraćali smo se u grad u malim skupinama šutnje, ali vjerujem da je svako od nas osjećao isti tamni oblak prijetnje iznad naših glava, jer smrt je za nas bila sudbina, a za njih samo dobro obavljen posao.“
Džamonja nam u svojim pričama nikada neće jasno dati do znanja da je njegovo vrijeme bilo bolje. On će vas ostaviti sa vašim mislima, sjećanjima i nadanjima kako biste odredili šta je to loše u vašem vremenu.
Zato bih sve ove priče okarakterisao jednim podnaslovom- retro. Ne retro kao sjećanje na nešto što je otišlo u nepovrat. To je retro koji je otišao da bi se vratio. Baš kao što je Džamonja ostavio Ameriku da bi se vratio u Sarajevo. Nikada on nije ostavio Nevenu i Vesnu, svoje kćerke. Dario je otišao da bi im imao šta ostaviti.
„Kao i svi mrtvi, tiho i s tugom se prisjećamo naših bivših života, u koji nam nema povratka, jer karta za Titanik se kupuje samo u jednom smjeru.“
Iako rijetko trijezan, često sjetan i gotovo uvijek u sjeni smrti, Džamonjina ostavština „Ako ti jave da sam pao...“ dokaz je njegove prisutnosti i besmrtnosti. Ima njega u nama, i zauvijek će biti sviju nas u njemu.
„Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima, to ti je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako – to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom“.
September 22, 2018
Daco nam je u ovoj knjizi ogolio svoju dušu,nizao priču za pričom.Neka su tužne,neke duhovite,satirične,ironične,ali sve zajedno predstavljaju život jednog nesretnog čovjeka.
Preporučujem.
Ali čitati polako,svaki dan po nekoliko pričica.
Preporučujem.
Ali čitati polako,svaki dan po nekoliko pričica.
April 5, 2018
Više od 800 stranica kratkih priča za mene je jednostavno previše. Što sam dalje čitala to su me više zamarale.
July 4, 2019
Nije ovo knjiga koja se čita odjednom. Traži vrijeme i pažnju. Imam osjećaj da je ovo izdanje ciljalo ljude koji su ga redovno čitali, godinama upijali njegove riječi, mrvice života, parčiće duše, pa eto, da u kolekciji imaju "sabrana djela".
Ove godine nekako mi u šake padaju uglavnom sarajevski autori, imam osjećaj da mi je malo previše te sredine.
Ono što ovaj čovjek radi sa riječima je magija. Toliko.
"Nekad je bolje, sinko, ne doći do onoga što beskrajno želiš. Desi ti se da se razočaraš i da se uvjeriš da to što si dobio nije ono što si želio. To se dešava svakom u životu. Desiće se i tebi."
"Žena i nalivpero se ne daju ni najboljem prijatelju."
"Ja se znojim, ja dišem, ja bih da volim a da pokazujem to kad volim i koga volim, ja bih se ponekad oslobodio svog ljigavog milosrđa i razumijevanja ljudske bijede i ništavnosti, ja bih da mrzim i da se svetim, jer nisam ja Bog da praštam..."
"Zato, kad te sretnem na ulici, kad ti kažem da su ti oči zelene, a da jednim okom vidiš ono što je već bilo, a drugim gledaš ono što će tek biti, kad ti ne lažem da me nešto presiječe napola kad te ugledam, kad mi se vrti u glavi i moram da se prihvatim kakvog čvrstog, hladnog predmeta da bih se sabrao, kad kažem da sam znao da ću te baš ovdje i danas sresti i da sam znao čak i to koju ćeš haljinu nositi, znam da sve to tebi može ličiti na obično laprdanje, ali znam i to, o kako ja dobro znam, u šta se upuštam..."
"Ako ti jave da sam pao na razorenim, sleđenim poljima Flandrije, da me je pokosio šrapnel - ti nemoj da budeš tužna i nemoj plakati pred svijetom, jer vrlo dobro znaš da iz mojih grudi ne mogu da niknu suncokreti, niti da se moje kapi krvi pretvore u makove..."
"Ako ti kažu da sam se u svojim poslednjim časovima junački držao, da sam neustrašivo gledao smrt u oči, da sam je čak i začičkavo, da sam svog sudiju prezrivo pljunuo, a da sam dželatu dao kesu dukata uz riječi: "Dobro obavite svoj posao", a da sam, potom, sam izmaknuo stolicu ispod vješala, ti bi morala znati da je to jedna obična izmišljotina, izmišljotina onih koji ne znaju što je to život, a šta smrt zapravo znači."
"Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijem očima, to ti je živa istina, ne traži me da proveriš da li je tako - to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom."
" Jutros sam sjedio na ivici kreveta obučen u gorčinu i brojao si godine. Premalo ih je da se mogu s nečim podijeliti, a previše ih da bi se podijelile s nekim."
Ove godine nekako mi u šake padaju uglavnom sarajevski autori, imam osjećaj da mi je malo previše te sredine.
Ono što ovaj čovjek radi sa riječima je magija. Toliko.
"Nekad je bolje, sinko, ne doći do onoga što beskrajno želiš. Desi ti se da se razočaraš i da se uvjeriš da to što si dobio nije ono što si želio. To se dešava svakom u životu. Desiće se i tebi."
"Žena i nalivpero se ne daju ni najboljem prijatelju."
"Ja se znojim, ja dišem, ja bih da volim a da pokazujem to kad volim i koga volim, ja bih se ponekad oslobodio svog ljigavog milosrđa i razumijevanja ljudske bijede i ništavnosti, ja bih da mrzim i da se svetim, jer nisam ja Bog da praštam..."
"Zato, kad te sretnem na ulici, kad ti kažem da su ti oči zelene, a da jednim okom vidiš ono što je već bilo, a drugim gledaš ono što će tek biti, kad ti ne lažem da me nešto presiječe napola kad te ugledam, kad mi se vrti u glavi i moram da se prihvatim kakvog čvrstog, hladnog predmeta da bih se sabrao, kad kažem da sam znao da ću te baš ovdje i danas sresti i da sam znao čak i to koju ćeš haljinu nositi, znam da sve to tebi može ličiti na obično laprdanje, ali znam i to, o kako ja dobro znam, u šta se upuštam..."
"Ako ti jave da sam pao na razorenim, sleđenim poljima Flandrije, da me je pokosio šrapnel - ti nemoj da budeš tužna i nemoj plakati pred svijetom, jer vrlo dobro znaš da iz mojih grudi ne mogu da niknu suncokreti, niti da se moje kapi krvi pretvore u makove..."
"Ako ti kažu da sam se u svojim poslednjim časovima junački držao, da sam neustrašivo gledao smrt u oči, da sam je čak i začičkavo, da sam svog sudiju prezrivo pljunuo, a da sam dželatu dao kesu dukata uz riječi: "Dobro obavite svoj posao", a da sam, potom, sam izmaknuo stolicu ispod vješala, ti bi morala znati da je to jedna obična izmišljotina, izmišljotina onih koji ne znaju što je to život, a šta smrt zapravo znači."
"Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijem očima, to ti je živa istina, ne traži me da proveriš da li je tako - to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom."
" Jutros sam sjedio na ivici kreveta obučen u gorčinu i brojao si godine. Premalo ih je da se mogu s nečim podijeliti, a previše ih da bi se podijelile s nekim."
February 24, 2023
Daco je ljubav ❤️😭
March 28, 2023
Nice try, Bukowski za siromasne. Odnosno i sam Bukowski mi je Bukowski za siromasne pa je evidentno da sam poprilicno subjektivna. Ne razumijem otkud mu ocjena 4.68. Lik je naporan. 800 stranica drobljenja o njegovom alkoholiziranju, nekim pokusajima humora koje nalazim prizemnim, prvoloptaskim, otuznim, te forsiranjem "raje" u Americi i kao nekih smijesnih likova i dogadjaja koji (za moj pojam) to nisu.
Moguce da me dodatno iritira jer zelim otici u knjigu gdje netko drugi ne placa luksuz Dzamonjinog nacina zivota. Previse je toga i na javi. Ovaj tromi, ucmali, neodgovorni nacin zivota koji se glorificira kroz poluzezanciju nalazim maksimalno iritantnim.
Onaj 'ko nosi teret ovog njegovog tumaranja po kafanama, lunjanjima i kojekakvim usputnim upoznavanjima, povrsnim odnosima, se ne spominje. Idemo velicati jedan ovakav narativ u sto tisuca kratkih pricica jer, eto,
on je, nesretnik, jednostavno takav, slobodnjak reklo bi se, zivi od danas do sutra. Stvara mi se dojam da ce naci izliku za cijeli ovaj slobodnjacki nacin zivota i jos ce se potruditi sam sebi pribaviti epitet neshvacenog i dojma sam da se ne bi puno bunio na jos 6 victim bodova.
"The fact that noone understands you, doesn't make you an artist."
Moguce da me dodatno iritira jer zelim otici u knjigu gdje netko drugi ne placa luksuz Dzamonjinog nacina zivota. Previse je toga i na javi. Ovaj tromi, ucmali, neodgovorni nacin zivota koji se glorificira kroz poluzezanciju nalazim maksimalno iritantnim.
Onaj 'ko nosi teret ovog njegovog tumaranja po kafanama, lunjanjima i kojekakvim usputnim upoznavanjima, povrsnim odnosima, se ne spominje. Idemo velicati jedan ovakav narativ u sto tisuca kratkih pricica jer, eto,
on je, nesretnik, jednostavno takav, slobodnjak reklo bi se, zivi od danas do sutra. Stvara mi se dojam da ce naci izliku za cijeli ovaj slobodnjacki nacin zivota i jos ce se potruditi sam sebi pribaviti epitet neshvacenog i dojma sam da se ne bi puno bunio na jos 6 victim bodova.
"The fact that noone understands you, doesn't make you an artist."
July 21, 2016
Lijepo i tužno.
January 26, 2023
Pisac koji nikada nije zaista dobio zasluženo priznanje.
July 24, 2025
Dario Džamonja - Ako ti jave da sam pao 🍺
Zbirka "Ako ti jave da sam pao" Daria Džamonje, sastoji se od brutalno kratkih, ličnih ispovijesti u kojima se svakodnevica sudara s nostalgijom, ironijom i porazom. Njegove priče, često dugačke tek koliko jedan dah, pripadaju duhu flash fiction-a: bez uvoda, bez uljepšavanja, ali s preciznom emocijom i upečatljivim krajem. 🍷
Tanka crta između fikcije i autobiografije gotovo da ne postoji — sve zvuči kao istina, iako ne mora biti. Piše u prvom licu, s takvom emocionalnom iskrenošću da sam povjerovao da je sve proživljeno. Lik "Daco" često djeluje kao autorova sjenka: piše, pije, voli, tuguje. 🍸
Ta mješavina stvarnog i izmišljenog stvara autentičnost, tako da Džamonju izdvajam kao sui generis bosanskohercegovačke književnosti. 👍
Da ponovimo gradivo: Bosna je ćilimom zastrta i perom iz srca ispisana, gdje svaka riječ miriše na djetinjstvo i svaka tišina šapće staru sevdalinku.
Zbirka "Ako ti jave da sam pao" Daria Džamonje, sastoji se od brutalno kratkih, ličnih ispovijesti u kojima se svakodnevica sudara s nostalgijom, ironijom i porazom. Njegove priče, često dugačke tek koliko jedan dah, pripadaju duhu flash fiction-a: bez uvoda, bez uljepšavanja, ali s preciznom emocijom i upečatljivim krajem. 🍷
Tanka crta između fikcije i autobiografije gotovo da ne postoji — sve zvuči kao istina, iako ne mora biti. Piše u prvom licu, s takvom emocionalnom iskrenošću da sam povjerovao da je sve proživljeno. Lik "Daco" često djeluje kao autorova sjenka: piše, pije, voli, tuguje. 🍸
Ta mješavina stvarnog i izmišljenog stvara autentičnost, tako da Džamonju izdvajam kao sui generis bosanskohercegovačke književnosti. 👍
Da ponovimo gradivo: Bosna je ćilimom zastrta i perom iz srca ispisana, gdje svaka riječ miriše na djetinjstvo i svaka tišina šapće staru sevdalinku.
March 31, 2021
Kao i uvijek, ti si me pitala šta mi je odjednom, a ja nisam mogao da ti objasnim da to uopšte nije odjednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog zaštitnog znaka, nešto po čemu bih poznao sebe među hiljadama sličnih, nešto što ne mogu i što se ne trudim da sakrijem, jedan zloćudni tumor s kojim sam se rodio, tumor na mozgu i duši, koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem, ni zračenjem, ni činjenicom da te volim i da ti voliš mene...
Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima, to ti je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako - to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom.
Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima, to ti je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako - to je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom.
June 17, 2019
Nije mi se dopala iako sam knjigu trazio sigurno 3 godine da je procitam i radovao joj se.
Ne pijem alkohol, a svaka druga mu je o alkoholu pa nemamo bas dodirnih tačaka. 820 stranica sa preko 150 pricica je previse iz razloa da cim procitam jednu zaboravm drugu, a za razliku od Miljenka Jergovica koji ima neke koje te obore sa nogu, kod Darija nisam pronasao niti jednu da mi se toliko dopala.
Ne pijem alkohol, a svaka druga mu je o alkoholu pa nemamo bas dodirnih tačaka. 820 stranica sa preko 150 pricica je previse iz razloa da cim procitam jednu zaboravm drugu, a za razliku od Miljenka Jergovica koji ima neke koje te obore sa nogu, kod Darija nisam pronasao niti jednu da mi se toliko dopala.
December 22, 2020
4.5 jer sam ja subjektivna kad je u pitanju Džamonja :)
Riječ-dvije više na linku
https://odmalogprinca.com/2020/12/22/...
Riječ-dvije više na linku
https://odmalogprinca.com/2020/12/22/...
December 29, 2016
"Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima, to ti je živa istina, ne traži me da provjeriš da li je tako - to ti je jedna od rijetkih istina u vezi sa mnom."
April 22, 2023
Ne znam otkud ovako visoka ocjena za jedno ispodprosječno pisanje?
Par pričica možda i ima neku poentu, ali skoro sve su 'trla baba lan da joj prođe dan', čisto smaranje sa nepotrebnim doživljajima i opisi autorovih pijančenja.
Pročitah negdje u komentarima 'Bukovski za siromašne'.. nije daleko od toga, obzirom da je i Bukovski precijenjen.
Par pričica možda i ima neku poentu, ali skoro sve su 'trla baba lan da joj prođe dan', čisto smaranje sa nepotrebnim doživljajima i opisi autorovih pijančenja.
Pročitah negdje u komentarima 'Bukovski za siromašne'.. nije daleko od toga, obzirom da je i Bukovski precijenjen.
April 6, 2020
3,5 zvjezdice
One priče koje su dobre su dobre, a one koje nisu su... Well, tu su.
One priče koje su dobre su dobre, a one koje nisu su... Well, tu su.
January 18, 2023
“Evo već pet godina se ova bosanska duša bori da se uklopi u američki kalup, ali, ili joj je tijesno, pa je sve žulja, ili je kalup prevelik, pa se spotiče, posrće, pada i diže: ponekad pokuša bosonoga, slobodna, ali se ubrzo izranjavi na putu posutom tucanim staklom, pa puže četveronoške do nekog nevidljivog cilja, tvrdoglava da istraje - sve dok ne uvidi da je krenula suprotnim pravcem, da joj se valja opet vratiti na početak.”
This entire review has been hidden because of spoilers.
August 14, 2020
Džamonja..... Iskrenost do bola...
August 24, 2023
“Svima nama, kadli-tadli, valja krenuti na "finalno putovanje", u Dženet ili Džehenem, Raj ili Pakao, svejedno. Gdje ću ja završiti nije mi dostupno znati, ali znam jedno: poći ću iz Sarajeva.”
August 5, 2025
Knjiga koja je u meni budila valove emocija.. Čas bih plakala, čas bih se smijala..
Uzela sam je nakon napuštanja Sarajeva, čitajući kao da sam ponovo u njemu..
Uzela sam je nakon napuštanja Sarajeva, čitajući kao da sam ponovo u njemu..
April 27, 2025
Korice su me ubile u pojam. Korice na kojima piše... Slijedeće knjige priča. I neko drobljenje nekoga po imenu Selvedin Avdić o velikom romanu.
Lektorica Vlasta Brajković, samo po tituli. Po profesiji, polupismena. Džamonja bi joj prvi dao otkaz da je vidio masakr. Ovako, mrtav čovjek, a u Buybooku ko golubovi. Okupili se i zasrali knjigu.
Lektorica Vlasta Brajković, samo po tituli. Po profesiji, polupismena. Džamonja bi joj prvi dao otkaz da je vidio masakr. Ovako, mrtav čovjek, a u Buybooku ko golubovi. Okupili se i zasrali knjigu.
Read
August 1, 2016Ne mogu dovršiti.
Displaying 1 - 23 of 23 reviews