Roman Dosljaci najpoznatije je delo Milutina Uskokovica. Za ovaj roman, koji prikazuje slozene drustvene odnose unutar gradske sredine i smatra se prvim romanom o urbanom Beogradu, pisac je za zivota dobio nagradu Srpske knjizevne zadruge. Kroz ljubavnu pricu Milosa i Zorke, tesku ljubavnu dramu mladica koji ostvaruje snaznu emotivnu vezu sa zenom koja mu ne prilici, pisac prikazuje zivote mladih ljudi koji su sa raznih strana dosli u Beograd, drustvo jednog vremena, pojedince koji svim silama pokusavaju da mu se suprotstave, ali koji pred njegovim nacelima ipak ostaju nemocni.
Srpski književnik; pisao je pripovetke i romane; lirski temperament, sa priličnom dozom sentimentalnosti; mada je pokušao da stvori beogradski društveni roman, ulazeći u dramatične sudare ličnosti sa gradskom sredinom, više je davao unutrašnja stanja naših intelektualaca nego kompleksnu sliku vremena i sredine; u njegovoj literaturi osetna je protivrečnost između starinskog romantizma i modernog shvatanja života i sveta. Potresen tragedijom svoga naroda 1915. godine, izvršio je samoubistvo.
Dela: "Crtice", "Pod životom" i "Vitae fragmenta"; zbirka pripovedaka "Kad ruže cvetaju"; romani "Došljaci" i "Čedomir Ilić".
Milion puta sam poželela da odustanem od daljeg čitanja...Iako uvek radije biram domaće pisce i volim epohu, ovo je zaista bilo baš dosadno i (ne romantično nego) prepatetično. Svetla tačka je zadnje poglavlje, gde je kroz dijalog dva druga ili bolje rečeno "glasno razmišljanje" glavnog junaka, pisac izneo suštinu i poruku/pouku romana koja je tačna, mudra i više nego aktuelna i dan-danas. Nažalost, tih par strana nisu mogle da poprave utisak koji sam imala sve vreme čitanja.
"Он се ломио из крајности у крајност, из разузданог весеља у истински живот, из животињске лењивости у очајну радљивост. Није се знало још ко ће однети победу, разум или срце, и дан победе означавао је дан његове трагедије, јер се разум био толико наоштрио, а срце тако нарасло да је Милош ишао у категорију оних људи код којих подлегањем једног од ова два једнака стуба њиховог бића значи бродолом од кога се човек не опоравља. Од ових се људи спасавају само они код којих борба између срца и разума траје до краја живота, водећи их једном страшном резултантом: по урвинама, по уском венцу планина, између два амбиса, али увек висином"
3.5 Nisam imala nikakva očekivanja u vezi ove knjige. Iskreno, nikad nisam ni čula za nju dok mi, igrom slučaja, dospela u ruke. Na momente mi je delovala predugačko, kao da se radnja vrti u krug, i više sam uživala u delovima knjige gde su Beograd, ulice i delovi grada opisivani u detalje. Podsetilo me je na priče koje su mi pričali baka i deka o starom Beogradu.