Jako dobar broj Siriusa s izuzetno snažnim pričama. Gotovo da mi nije bilo odudaranja, izuzev Amazonke koja mi je bila malo… slabija. Da se pristojno izrazim. Uz to, sa svakim novim brojem poželim istražiti i same autore, što je vrlo često gotovo pa priča za sebe. Pogotovo u slučaju Roberta E. Howarda, čiji podžanr obožavam (u današnjem ruhu, kad više nije toliko pulpish).
Fin broj, sav u nekom retro stilu... ima malo štekanja s pričama (npr. Ruža i "Trči", reče Bakri su najlošije u broju, ali čak i one mogu proći), ali odličan broj...
Lavie Tidhar: Spontani zapetljaj uznemirene strune - Bez veze Ferrett Steinmetz: "Trči", reče Bakri - Nije bilo loše, ali nije bilo niti dobro Robert E. Howard: Grimizna citadela - Conan Ingar Knudtsen: Amazonka - Isto, ne pretjerano dobro, no ni pretjerano loše Rastislav Durman: Tri srca na dlanu Ludog Pijetla - Antiratna, valjda, no ponajprije bezvezna Charles L. Harness: Ruža - Filozofski prepotentno i dosadno. Daleko najdulja priča u zbirci, osjećao sam se kao da nikada neće dovršiti. Razumijem što je pisac htio, čak je koncept super, no kada je to umotano u sto sati dosada i nezanimljivih likova, teško je kazati išta bolje Howard Waldrop: Mary Margaret Greder - Zabavno Marko Kolar: Platonovi potomci - Bez veze
Ljubilarni deseti broj dobit će nisku ocjenu. Conan je bio najbolji dio zbirke, no kako njega planiram pročitati negdje u budućnosti (na žalost još nije došao na red), nisam bio pretjerano zainteresiran za njega. Ostalo ništa ne odskače, a "Ruža" je bila mučenje.