Neobičan prvi roman Kristiana Novaka iz 2005. Priča o troje studenata koja brutalno iskreno progovara o ljubavi, prijateljstvu i izdaji, o očaju i onome što ostaje ogoljeno. I priča koja upravo zbog toga što ne štedi nikoga možda može nekome pružiti utjehu.
"Čudesna je i izuzetna slojevitost ovoga romana. Roman obiluje na jednoj strani gotovo feljtonskom dokumentarnošću, a na drugoj elementima fantastike, krimića, erotizma.(...) ako i jest prvijenac, moćan je to roman. Slojevit i višeznačan – tematski, stilski, jezično. Gotovo je nemoguće odgonetati sva njegova značenja i sve čemu je stremila ova priča. Iza ovoga romana stoji moć lektire i literature i erudicije, stoji moć govorenja, oblikovanja, pisanja, ona moć koja stvara snažnu književnost".
Irma Kovačić, AKO, 2006.
"Pred nama je roman mladog autora koji si postavlja i poetička pitanja. Strukturiran tako da se likovi, zaista je ovdje bolje reći znakovi osobnosti triju karaktera grupiraju po poglavljima, koja su raspoređena u pet nejednakih dijelova (...), tako da poglavlja koja su u prvom dijelu označena brojevima i početnim slovima imena likova (D-Damir, M-Michaela, S-Sven), a u drugom samo slovima, ističu kao glavni formalni znak/semantem kompozicije romana. Ona su i više od toga, tako koncipirana s obzirom na likove, u prvom dijelu romana narativnom subjektu daju vrlo malo „manevarskoga prostora“, naime pripovjedač se nalazi blizu likovima, kako se koje poglavlje strukturira tako se i subjekt naracije približava perspektivi lika, pa imamo osjećaj da se roman pripovijeda troperspektivno. Dapače, držim vrijednim istaknuti da se u završnim poglavljima prvoga dijela romana isti događaji, zajednički novom ljubavnom paru, pričaju/prepričavaju na dva načina. Ponavljanje pojedinosti, kao i različita viđenja stvaraju dragocjenu književnu zališnost".
Kristian Novak is a Croatian writer, linguist and university professor. He was born into a family of Croatian migrant workers in Germany, but spent his childhood and youth in a small village in Međimurje, the most northern part of Croatia. He moved to Zagreb, to college in 1997. He was standard member of the Croatian karate national team from 1996 to 2009, winning a range of individual and team awards at national and global championships. In 2006. he was European Vice-Champion. His first novel, Obješeni (The Hanged) was published in 2005, but received no significant reception. Dark Mother Earth (2013), his second novel, won The Tportal prize for Croatian novel of the year and is hailed as one of the best Croatian novels in the last 50 years. The novel was adapted for the stage with great success. A film adaptation is in progress as well (with award-winning Slovenian director Rok Biček), with Novak as co-screenwriter. His third novel, Gypsy, yet so Beautiful (2016) gained him a second Tportal award, as well as two further prestigious national awards, Gjalski and Fran Galović. It was succesfully adapted for the stage as well (Croatian National Theater, Zagreb), and a television series based on the novel is in preparation. He is married, father of two. He lives in Zagreb.
Do ove je knjige toliko teško doći - stvarno ne znam zašto neko ne uradi novo izdanje. Čujem da je i u Hrvatskoj maltene nemoguće doći do nje. Mada prvi, ovaj roman je prepoznatljivi Novak, ali još uvek ne onako snažan kao u naredna dva. Ipak, prepoznaje se isti osećaj sve jače teskobe kako čitanje odmiče, isto nagomilavanje osećaja neprijatnosti i težine. Doduše, ne u tolikoj meri kao u Črnoj mati i Ciganinu, ali i dalje dovoljno da zgrči nešto u stomaku i natera čoveka da povremeno skrene pogled sa teksta i zuri malo u prazno. Sjajno utkana nepouzadnost percepcije likova, varijacije i nijanse u doživljaju prenetih nam poruka i reči. Jedino što mi nije legao dijalog sa čitaocem - razbija inače koherentan tekst i bespotrebno skreće pažnju sa inače odlično osmišljene i uobličene priče. Da li je u pitanju sindrom prvog romana ili ja cepidlačim... No, imajući u vidu sve ostalo, zaista velika preporuka. Kako god, mislim da se Novak zasluženo može nazvati jednim od najboljih autora u regionu i nadam se da će i ovaj roman doživeti neko reizdanje. Uz druga dva, bio bi to lep komplet na polici...
Već mjesec dana pokušavam doći do friško izdanog romana Kristijana Novaka ''Ciganin, ali najljepši'', trenutačno zasluženo najeksponiranijeg hrvatskog autora. Stoga sam tu već laganu frustraciju odlučio umiriti uzevši njegov prvi roman, o kojem, ironično, nitko ne priča. Novak je zasigurno i najzabavniji hrvatski pripovjedač, autor koji umješno kombinira na prvi pogled jednostavne fabulativne zaplete s enormnom količinom pop-kulturnih referenci (kakav burn Tarika FIlipovića-https://www.youtube.com/watch?v=MwPLQ...) i vrlo dobrom psihologizacijom na prvi mah banalnih likova. Novak iskazuje zavidnu razinu humora, u kojeg je toliko siguran da često koristi tehniku obraćanja pripovjedača čitatelju kroz šaljive komponente, nešto što inače rijetko prolazi kod mene, sad mi je to bilo izrazito duhovito i simpatično. Jedina kritika u ovom virtalnom svijetu na ovaj roman je od izvjesnog Vatroslava Hercega (https://www.goodreads.com/review/show...), samoprozvanog fantazofa i proučavatelja ilirskih tendencija u Turnu kod Delnica, kritika s kojom se u velikoj mjeri moram složiti, posebice za Damirove rakurse, no mladi Herceg ih striktno odbacuje kao zaraženi dio tkiva Novakove proze, dok se ja u nutrini svog bića (https://media.tenor.co/images/20d862b...) zapitkujem nije li tu Novak ušao u izrazito namjerno klišeizaciju, no to ćemo saznati kad Novak bude gostovao u Zadru-https://ih0.redbubble.net/image.11629...
Insula Čakovec, 2005. Knjiga koja je započela raketno, poput Sovjetskog Saveza, te se kao i istomena tvorevina naposljetku sasvim istrošila i pretvorila u klišej, zanimjivo je dakle kako socijalističke države imaju bivstvujuću putanju poput mnogih rock bendova. No ovaj kratkosvrt se baca radi ove knjige a ne propalih država ili bendova. Djelo je raspoređeno u pet dijelova. Svaki dio je raspoređen u cjeline naslovljene prvim slovom kojeg od triju glavnih likova te se, dakako, određeni dio posvećuje rakursu lika čijim je prvim slovom imena naznačen. Jezik je istkan kroz sociolingvističke odrednice likova i njhovih kružoka. Pripovjedač , i likovi kroz većinu vremena, se izražavaju urbaniziranom štokavštinom. Kada se likovi vraćaju u svoja zagorska ognjišta, ili u trenucima intime, javlja se tipična kajkavština. Ponekad iskrsnu izrazi na engleštini. Kada se likovi porukiraju navedeno se izravno prikazuje na način da se prenose jezgrovite poruke prepune skraćenica. SMS-anje postaje sastavnim dijelom teksta. Novak kroz cijeli tekst baca svoje komponovane lekseme poput; "tjeskobetina".
Pripovjedač često komentira radnju izravno čitatelju ponekad se ispričavajući ako je nešto loše. To izvede uvijek simpatično i kul.
Radnja se odigrava oko troje glavnih likova u Zagrebu na početku ovog stoljeća, dakle početkom nultih, već u vrijeme mobitela ali prije društvenih mreža. Michaela je središnji lik, odnosno središnja likuša. Na samom početku djela ona se upušta u spolni odnos, kako bi Bozanić bio zadovoljan načinom na koji ovo prenosim, sa svojom davnom seksualnom željom, ovo je već pomalo problematično za Bozanića, Svenom. Sven je najbolji Damirov prijatelj a Michaela je tek nedavno prije toga prekinula s Damirom. Navedeno možda zvuči sapuničarski no zapravo je opisano, i problematizirano, jako dobro. Psihičke napetosti likova su glavni gurači radnje. U nekim dijelovima prisutna je furka na taoizam. Sve u svemu, nisam zadovoljan. Kraj je skroz bezvezan. Sviđa mi se fokusiranost na ludilo i općenito na psihičke tjeskobe i trzavice. Damirovi rakursi su totalno nemaštoviti i dosadni. Prehlađenog stanja opraštam se svom čitateljstvu. Pijte čaj i spriječite hunjavicu i lijevanje sinusa. Pa-pa!
Talent se osjeti, pogotovo u jeziku. A hrabrost da piše totalno "unhinged" još više. Ali kao cjelina, jako slabo funkcionira. Srećom pa je Novak učio na greškama, brusio zanat i pokazao sav svoj sjaj u idućim romanima i to baš u aspektima koji su ovdje bili toliko slabi i štrkljavi.