What do you think?
Rate this book
Karanfil s pjesnikova groba
Šenoina pripovijetka o dvojici prijatelja,kranjskoj poeziji i ljubavi.
- GenresClassics
79 pages, Paperback
First published January 1, 1879
26 people want to read
About the author
August Šenoa
63 books43 followersAugust Šenoa was a Croatian novelist, critic, editor, poet, and dramatist.
He was a transitional figure, who helped bring Croatian literature from Romanticism to Realism and introduced the historical novel to Croatia. He wrote more than ten novels, among which the most notable are:
Zlatarovo zlato (Goldsmith's gold; 1871)
Čuvaj se senjske ruke (Pirates of Senj; 1876)
Seljačka buna (Peasants' revolt; 1877)
Diogenes (1878)
Šenoa was also the author of the popular patriotic song "Živila Hrvatska".
He was born in Zagreb, then part of the Habsburg Empire, into a family of Czech-German origin. His surname was originally spelled Schönoa. He studied law in Prague. He also lived in Vienna for a while, but returned to Zagreb in 1866. From 1874 to 1881, Šenoa edited the literary journal Vijenac ("Wreath").
In 1880, he helped the victims of the Great Zagreb Earthquake, only to pick up pneumonia in the process. Despite the sickness, he didn't give up writing his last novel, "Kletva".
He died in 1881, at the age of 43.
In his novels, he fused the national romanticism characterized by buoyant and inventive language with realist depiction of the growth of petite bourgeois class.
This "father of Croatian novel" (and modern national literature) is at best in his mass Cecildemillean scenes and poetic description of oppressed Croatian peasantry, nobility struggling against foreign rule (Venetians, Austrians/Germans and Hungarians) and romanticised period from the 15th to the 18th century. It has become a commonplace phrase that "Šenoa created the Croatian reading public", especially by writing in a popular style.
He was a transitional figure, who helped bring Croatian literature from Romanticism to Realism and introduced the historical novel to Croatia. He wrote more than ten novels, among which the most notable are:
Zlatarovo zlato (Goldsmith's gold; 1871)
Čuvaj se senjske ruke (Pirates of Senj; 1876)
Seljačka buna (Peasants' revolt; 1877)
Diogenes (1878)
Šenoa was also the author of the popular patriotic song "Živila Hrvatska".
He was born in Zagreb, then part of the Habsburg Empire, into a family of Czech-German origin. His surname was originally spelled Schönoa. He studied law in Prague. He also lived in Vienna for a while, but returned to Zagreb in 1866. From 1874 to 1881, Šenoa edited the literary journal Vijenac ("Wreath").
In 1880, he helped the victims of the Great Zagreb Earthquake, only to pick up pneumonia in the process. Despite the sickness, he didn't give up writing his last novel, "Kletva".
He died in 1881, at the age of 43.
In his novels, he fused the national romanticism characterized by buoyant and inventive language with realist depiction of the growth of petite bourgeois class.
This "father of Croatian novel" (and modern national literature) is at best in his mass Cecildemillean scenes and poetic description of oppressed Croatian peasantry, nobility struggling against foreign rule (Venetians, Austrians/Germans and Hungarians) and romanticised period from the 15th to the 18th century. It has become a commonplace phrase that "Šenoa created the Croatian reading public", especially by writing in a popular style.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 2 of 2 reviews
November 15, 2015
Ovakove knjižice dobro dođu da se čovjek malo makne od uobičajenih žanrova i knjiga, pa čak i od vremena u kojem su pisane, i u kojem se živi. “Karanfil” je jedna od rodoljubno-ljubavnih kratkih pripovijedaka našeg istaknutog književnika realizma - Augusta Šenoe. Dešava se u doba svekolikog odavanja čarima romantizma i aktualnosti Patnji mladog Werthera, s aspekta jednog mladog studenta iznimnog obrazovanja, no još odanim onovremenskim mladenačkim idealima – slobodi, jedinstvu i neovisnosti. Ali opet na neki drugačiji onovremenski način, s obzirom na opresivni režim bečkog apsolutizma i sve značajnijeg odnarođenja Hrvata, ne jača hrvatski nacionalizam, nego ideja sveslavenstva, odnosno Srba, Hrvata i Slovenaca. Pokušava se nametnuti njemački jezik u svim područjima života postoji tvrd i neumoljiv otpor u mnogim mladim i obrazovanim ljudima.
Mladi Šenoa još je zelen, i u stvarima ljubavi i života, no ima vrlo dobu sliku političkog i socijalnog života. Kraj ove pripovijetke je gorak i tragičan, no to nam već nagovještava i sam naslov. Mladi Šenoa na kraju pripovijetke odrasta na više načina, smrt vjerojatno tako djeluje na mladog čovjeka. Postaje bliži pučkoj književnosti, narodnom pjesniku Francu Prešernu, a s druge strane svjestan i svoje prolaznosti i života uopće. A sve se to utjelovljava u simbolu karanfila.
Priča prati mladog Šenou, Hrvata, i njegovog studentskog prijatelja Alberta, Slovenca. Iz mladenačke obijesti i bunta odluče napustiti školovanje i otići kod Albertovih rođaka u Kranj. Tu se obadvojica zaljubljuju u plahu i krhku djevojku Nežu. Alberta je u kritičnoj fazi sklonosti patnjama i wertherizmu, tako da mu mladi Šenoa u jednog trenutku govori: “Ta kupi si do bijesa kuburu i dotjeraj novoga Werthera dokraja.” Isprva Alberta odbija djevojčina sklonost prema pjesniku Prešernu, no to se uskoro mijenja iz temelja, i svijest i razmišaljanje, te Neža postaje objekt njegove želje. I jedan drugi žele postati pjesnici/književnici i u tome na kraju uspijevaju. No, ova epizoda ih je obadvojicu promijenila.
Jezik je arhaičan i prepun stranih riječi kojima su očito naši stari pisci pokazivali visoku razinu educiranosti. Pitam se zapravo kako je takav način pisanja primao obični puk, koji je primjerice volio čitati Zagorku koja je pravi primjer narodne književnice i pučkog štiva. Šenoa je tvrdio da je književnost snažno sredstvo za kulturno i političko uzdizanje narodnih masa, i to je pokazivao svojim poznatim romanima koji su budili nacionalnu svijest. Tako da je ovo djelo bilo usmjereno na mlado građanstvo, koja tek razvija svoju svijest, a istodobno je educirana. Nadahnuta pripovijetka u svakom slučaju, Šenoa se stvarno dotiče mnogih onovremenskih aktualnih problema, no sve je to utkano u jednu ljubavnu, tragičnu priču.
Evo mojih dva novčića doprinosa...
Mladi Šenoa još je zelen, i u stvarima ljubavi i života, no ima vrlo dobu sliku političkog i socijalnog života. Kraj ove pripovijetke je gorak i tragičan, no to nam već nagovještava i sam naslov. Mladi Šenoa na kraju pripovijetke odrasta na više načina, smrt vjerojatno tako djeluje na mladog čovjeka. Postaje bliži pučkoj književnosti, narodnom pjesniku Francu Prešernu, a s druge strane svjestan i svoje prolaznosti i života uopće. A sve se to utjelovljava u simbolu karanfila.
Priča prati mladog Šenou, Hrvata, i njegovog studentskog prijatelja Alberta, Slovenca. Iz mladenačke obijesti i bunta odluče napustiti školovanje i otići kod Albertovih rođaka u Kranj. Tu se obadvojica zaljubljuju u plahu i krhku djevojku Nežu. Alberta je u kritičnoj fazi sklonosti patnjama i wertherizmu, tako da mu mladi Šenoa u jednog trenutku govori: “Ta kupi si do bijesa kuburu i dotjeraj novoga Werthera dokraja.” Isprva Alberta odbija djevojčina sklonost prema pjesniku Prešernu, no to se uskoro mijenja iz temelja, i svijest i razmišaljanje, te Neža postaje objekt njegove želje. I jedan drugi žele postati pjesnici/književnici i u tome na kraju uspijevaju. No, ova epizoda ih je obadvojicu promijenila.
Jezik je arhaičan i prepun stranih riječi kojima su očito naši stari pisci pokazivali visoku razinu educiranosti. Pitam se zapravo kako je takav način pisanja primao obični puk, koji je primjerice volio čitati Zagorku koja je pravi primjer narodne književnice i pučkog štiva. Šenoa je tvrdio da je književnost snažno sredstvo za kulturno i političko uzdizanje narodnih masa, i to je pokazivao svojim poznatim romanima koji su budili nacionalnu svijest. Tako da je ovo djelo bilo usmjereno na mlado građanstvo, koja tek razvija svoju svijest, a istodobno je educirana. Nadahnuta pripovijetka u svakom slučaju, Šenoa se stvarno dotiče mnogih onovremenskih aktualnih problema, no sve je to utkano u jednu ljubavnu, tragičnu priču.
Evo mojih dva novčića doprinosa...
September 14, 2016
Zanimljiva kratka priča, takve se meni inače svidjaju. Žao mi je Neže i kako je ona završila, da je ostala živa vjerojatno bi priča imala više od 35 stranica. Scena gdje se opisuje Neža na odru podsjetila me je na Matoševu pjesmu "Utjeha kose".
Displaying 1 - 2 of 2 reviews