What do you think?
Rate this book
Psihophor
Zvonimir Furtinger, pionir hrvatske znanstvene fantastike
Psihofor – tajanstveni pronalazak doktora Tadića
Zrcalo u svemiru
Vila na otoku
Djed i unuk
Ukradeni satelit
Jednostavni lijek
Na straži
Eksperiment profesora Hulla
Gdje je Hans Buchbinder?
Poruka prijateljstva
Proces
Trebam tvoje tijelo
Psihophor
Crni vitez
Plemenito porijeklo
Prilozi za bibliografiju Zvonimira Furtingera
Psihofor – tajanstveni pronalazak doktora Tadića
Zrcalo u svemiru
Vila na otoku
Djed i unuk
Ukradeni satelit
Jednostavni lijek
Na straži
Eksperiment profesora Hulla
Gdje je Hans Buchbinder?
Poruka prijateljstva
Proces
Trebam tvoje tijelo
Psihophor
Crni vitez
Plemenito porijeklo
Prilozi za bibliografiju Zvonimira Furtingera
415 pages
First published January 1, 2010
2 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 of 1 review
November 6, 2016
Kolekcija priča i novela jednog od pionira hrvatskog SF-a Zvonimira Furtingera.
Priče u kolekciji su objavljivane od '50-ih do '80-ih. Dakle, stare su. I nažalost, nisu se najbolje izdržale test vremena. Kolekcija je ovo simpatičnog, ali stilski simplističnog, te generalno vrlo naivnog i glupavog SF-a.
A naivno je i glupavo ne zbog ideja, već izvedbe. Naime, većina Furtingerovih likova posjeduje kognitivne sposobnosti osnovnoškolaca. I stoga su mu priče popunjene polu-idiotima koji, eto, barataju vremeplovima, susreću izvanzemaljske živote ili putuju svemirom. Naravno, svoje nedoumice lijepo objašnjavaju čitatelju putem ekspozicijskih dijaloga ili monologa.
Vrhunski primjer idiotizma likova je priča "Plemenito porijeklo" gdje protagonist Ronald Allison odlazi 350 godina u prošlost ne bi li nabavio autentičan dokument svog plemenitog porijekla. Najprije stigne u 1647. i čudi se kako ga prvi lik kojeg tamo sretne već poznaje. Zatim se, malo dalje u radnji, iz 1647. vraća još dvije godine u prošlost, sreće istog lika, i opet se ne može načuditi zašto ga - pobogu! - sada ovaj ne poznaje, kada su se već sreli.
Hm, pitam li se pitam...
No, ako vam je kojim slučajem ipak ostalo nejasno, lijepo vam ser Ronald Allison to pojasni na kraju:
"No, neprestano sam razmišljao o jednoj stvari koja mi nije bila jasna. Kako to da su me ljudi najprije poznavali, a kad sam se vratio, nisu imali pojma tko sam? I kada sam upravo htio zaustaviti vremeplov, našao sam odgovor. Za mene je prvi susret bio 1647., no ljudi iz prošlosti ugledali su me prvi put 1645. Prema tome, prema njihovu vremenu, došao sam prije nego što sam došao dvije godine kasnije. Stvar malo komplicirana, ali potpuno jasna."
Elementary, dear Watson.
Dakle, "Psihophor" ili "Fantastične avanture maloumnih pojedinaca". Možda je 1950ih ovo bilo all the rage, ali danas je jednostavno zastarjelo. Pročitati samo zbog povijesne vrijednosti.
Priče u kolekciji su objavljivane od '50-ih do '80-ih. Dakle, stare su. I nažalost, nisu se najbolje izdržale test vremena. Kolekcija je ovo simpatičnog, ali stilski simplističnog, te generalno vrlo naivnog i glupavog SF-a.
A naivno je i glupavo ne zbog ideja, već izvedbe. Naime, većina Furtingerovih likova posjeduje kognitivne sposobnosti osnovnoškolaca. I stoga su mu priče popunjene polu-idiotima koji, eto, barataju vremeplovima, susreću izvanzemaljske živote ili putuju svemirom. Naravno, svoje nedoumice lijepo objašnjavaju čitatelju putem ekspozicijskih dijaloga ili monologa.
Vrhunski primjer idiotizma likova je priča "Plemenito porijeklo" gdje protagonist Ronald Allison odlazi 350 godina u prošlost ne bi li nabavio autentičan dokument svog plemenitog porijekla. Najprije stigne u 1647. i čudi se kako ga prvi lik kojeg tamo sretne već poznaje. Zatim se, malo dalje u radnji, iz 1647. vraća još dvije godine u prošlost, sreće istog lika, i opet se ne može načuditi zašto ga - pobogu! - sada ovaj ne poznaje, kada su se već sreli.
Hm, pitam li se pitam...
No, ako vam je kojim slučajem ipak ostalo nejasno, lijepo vam ser Ronald Allison to pojasni na kraju:
"No, neprestano sam razmišljao o jednoj stvari koja mi nije bila jasna. Kako to da su me ljudi najprije poznavali, a kad sam se vratio, nisu imali pojma tko sam? I kada sam upravo htio zaustaviti vremeplov, našao sam odgovor. Za mene je prvi susret bio 1647., no ljudi iz prošlosti ugledali su me prvi put 1645. Prema tome, prema njihovu vremenu, došao sam prije nego što sam došao dvije godine kasnije. Stvar malo komplicirana, ali potpuno jasna."
Elementary, dear Watson.
Dakle, "Psihophor" ili "Fantastične avanture maloumnih pojedinaca". Možda je 1950ih ovo bilo all the rage, ali danas je jednostavno zastarjelo. Pročitati samo zbog povijesne vrijednosti.
Displaying 1 of 1 review