Kad se gresi nagomilaju, put ka iskupljenju postaje neizdrživ…
U ratu protiv svojih najvećih strahova, jedan čovek će morati da napiše knjigu plača i hrabrosti. U borbi za njegovu dušu, Sveti Nikola će morati da je pročita.
Negde u Srbiji, na međi dva sveta, samuje mesto zvano Studenac. U njega se, nakon plovidbe beskrajnim morima i krvave epopeje Prvog svetskog rata, vraća Gmitar Milošević, u inat košmarima koji ga progone i uprkos predskazanju koje kazuje da će ga tamo sačekati smrt. Baš na 22. maj, letnjeg Svetog Nikolu, iznad Studenca će se otvoriti vrata neke druge stvarnosti i nekog drugog vremena. Ono što će proći kroz njih nateraće i najhrabrije da zadrhte od straha.
Od autora romana O vukovima i senkama dolazi priča o grehu i spasenju, zemlji i nebu, anđelima i demonima i svecu čije se ime u Srbiji najviše slavi.
Branislav Janković je rođen u zimu 1969. godine u Nišu. Godinama se bavi novinarstvom. U izdanju Lagune objavio je roman O vukovima i senkama (2011). Suze Svetog Nikole je njegov drugi roman.
"Došao je sa brodova. Nosio je mirise riba, maslina, tamjana i baruta". Prvo sam pomislila, Sveti Nikola, čudotvorac, smirio je uzburkano more, zaštitio mornare- jer, to je njegova misija.
A onda nas pisac vodi u selo Studenac nadomak Žitorađe, izvlači nam tronožac, sune nam čokanj ljute šljive i kaže- spremi se da prepoznaš sebe, ti grešni čoveče, da ti, od krvi i mesa, spremi se na jedno emotivno putovanje kroz samoga sebe, možeš li to? Naravno da mogu. Oh, kako sam samo bila naivna.
Ne sećam se kad sam poslednji put plakala ovoliko zbog jedne tako nebitne stvari (da li je nebitna?!) zbog knjige 🤨
Ali ne, zapravo se ne sećam kada sam poslednji put plakala zbog sebe same????😐
Priče su išle redom, od sokaka do sokaka, od kuće do kuće, od čoveka do čoveka, tako duboke, tako emotivne, tako istinite, tužne, šokantne. Izistinski sam bila potrešena, prepoznala sam sebe u svakom stanovniku tog tužnog sela. U poštaru koji odjednom donosi poštu s onoga sveta, u babici koja donosi na svet, ali i odnosi, u devojci koja trpi fizičko nasilje u porodici, jada se majci, a ona kaže: "Ćuti Kato,ćuti. Pa i ja sam dobijala batine od tvog oca. Koja žena nije? Smiriće se kad ostari." ili, kao nakazu koja to zapravo nije i koju samo srodna duša može da prepozna, ili da je čovek čoveku zapravo rođeni brat, da je jedan ujak zapravo otac...
Ovo stvarno nisam očekivala u jednoj našoj knjizi, spoj religije, mitologije i magije, na jedan umeren način, onako- gospodski.
Branislave, ogolili ste mi dušu, srce, svaki počinjeni i pretrpljeni greh. I nije mi žao. Čitala sam do poslednjeg slova, do poslednje suze.
A vi, ako ne pročitate ovu knjigu, nikada nećete isplakati ono što nosite u sebi.
"Srpski seljak ima dve duše: jednu mučenu i drugu poganu. Pa se nikad ne zna koja će da nadjača. Zato plače ili se svađa."
Uh, kakva knjiga! Koliko je dobra toliko je teška, sve vreme me je stiskao neki grč u želucu dok sam je čitala. Kroz nesreću koje je snašla jedno selo i njene stanovnike, opisana su verovanja i običaji našeg naroda, međuljudski odnosi, odnosi prema životu, ratu, ljubavi, sudbini, veri... Zanimljiva je forma, roman sastavljen od različitih priča koje su prostorno i sudbinski povezane. Sjajan način pripovedanja iako, za moj ukus, ima previše poganog jezika, ali to je nešto što samo doprinosi autentičnosti pa i ne može biti svrstano u zamerke. Njih, generalno, i nemam. Odlična knjiga.
Nečiste sile su, prizvane gresima, došle u „posetu“ meštanima sela Studenac. Na toj osnovi Branislav Janković tvori svoju knjigu „Suze Svetog Nikole“. Teško ju je okarakterisati kao klasičan roman, jer je ukomponovana više kao dnevnički zapis, kao zasebne priče svakog meštanina ponaosob povezane jednim istim događajem – borbom sa demonima koji napadaju selo. Da li je to stvarno borba sa mitskim bićima ili je pak borba sa samim sobom? Srećemo veliki dijapazon likova, priča i sudbina. Isprepletene su sa gresima, mračnim silama i demonima. Upoznajemo se sa silama i legendarnim bićima slovenske mitologije. Svideo mi se način na koji je autor pristupio kombinovanju hrišćanske i narodne religije, tvoreći od toga religijski fenomen svojstven našem narodu. Nakon čitanja se mora nametnuti pitanje: „Da li je zlo pritajeno u svakome od nas i čeka trenutak kada će biti oslobođeno?“
Od svih knjiga Branislava Jankovica, ova je na mene ostavila najveci utisak. Svaka scena je tako opisana da nisam znao sta cu sa sobom nakon citanja. Fantasticna knjiga! Ova knjiga zasluzuje da udje u "100 knjiga koje bi trebalo procitati za zivota". Toplo preporucujem.
Roman "Suze Svetog Nikole" radnju smešta u Srbiju, u selo Studenac blizu Žitorađe. Kako autor kaže selo je na međi dva sveta. Priča počinje baš na letnjeg Svetog Nikolu i prati radnju narednih mesec dana. U svoje selo se, nakon burnih borbi u Prvom svetskom ratu vraća Gmitar Milošević koji noćima ima košmare i ne može da spava sećajući se svih meštana sela.
Gmitar se u selo vraća uprkos tome što mu je gatara rekla da nikad ne sme ta se vrati u Studenac ili će umreti, ali...
Priča romana je neobična. Svako poglavlje priča priču jednog meštana i svako od njih je grešan. Svako nosi na leđima teret svog greha. Noću se bore protiv demona i veštica koje napadaju selo i odnose živote.
Preporučujem knjigu, jer nakon pročitanog romana ostaje nam da se pitamo da li mi, gde i koliko grešimo prema drugima ali i prema nama samima.
"Svakom čoveku nedostaje neki deo srca. Nekom onaj u kojem se nalazi hrabrost, nekom deo gde stanuje ljubav. Pojedinima fali dobrota, a drugima odanost. I čovek živi bez tih delova. Teško, ali živi. Zna on da bez celog srca nije potpun. I onda... naiđe čas kada se pojavi deo koji nedostaje. I to baš u trenutku kada je najpotrebniji."
"I ružno i zlo imaju svoj kraj, kao i svako dobro."
"Svetlost bez mraka ne može da postoji, samo se u tami vidi žiška."
"Mir i sreća ne traže pomoć ni prijatelje, tuga i jad ih prizivaju."
Divna knjiga, oduševio sam se čitajući je, nisam čitao prvi roman Branislava Jankovića ali ako je i upola dobar kao ovaj vredi ga pročitati. Ovo je pravi, srpski roman, pun je naše religije i vere u Boga, retko kad čitam knjige naših pisaca, ali iskreno, oduševljen sam ovim romanom.
"Српски сељак се тешко померао; ни ратови ни болести нису га могли натерати да промени дотадашњи живот. Несреће и муку прихватао је као нешто нормално, дато од Бога, па самим тим не толико вредно размишљања. Судбина је била једна од речи које су често силазиле са уста брђана. Никада нису постављали питање живота и смрти, мислећи да је све то тако како јесте из неког разлога њима недокучивом и далеког."
Можда је најбоље започети опис овог романа је тако да је он занимљив и другачији. Бранислав Јанковић доноси један роман другачији од класичних романа. Роман у виду дневника али не обичног дневника него дневника светца. Дневник који служи као опомена али и пут за спасење.
Мислим да ће љубитељи фантастике и прича из наше прошлости уживати читајући ову књигу, јер она доноси приче које су се некада давно причале уз огњиште док су сви заједно сједили и слушали те приче. Јесте то далека прошлост али можемо рећи да је наша књижевност била и тада веома развијена и богата јер прича у то доба није мањкало. Остаје жал што је доста тога отишло у заборав јер није записивано. Тако да овакве књиге нам доносе дух ти старих времена и подсјећају нас на ту прошлост.
Кроз ову књигу упознаћемо се и са цијелом једним селом. Дјелује као пуно ликова, ко ће то све попамтити али читајући овај роман видјећете неће бити тешко. Поред тог духа прошлости овај роман доноси и поуку да гријехови и удаљавање од Бога могу да нас скупо коштају. Наравно не као у овој књизи гдје је то приказано кроз фантастику али када је прочитате видјећете поенту.
На крају још ћу рећи да та свака прича о некоме становнику тога села доноси поуку или побуди неку емоцију. Аутор је кроз једну причу дао и опис нашег народа гдје каже Срби и мртви се посвађати морају. Мени се књига допала, штета што се тај дух заједништва у данашње вријеме изгубио. Али опет драго ми је да овакве књиге нас враћају у та нека тежа али слободнија времена. Моје топле препоруке за читање.
"јер не постоје ни бог ни ђаво против којег човек неће да устане дирну ли у нешто њему свето."
Ovo je treća po redu koju čitam od Jankovića. Opet me je oduševio, odlična knjiga! Iznenadilo me to što nije klasičan roman, već više kao zbirka priča. Ima okvirnu kompoziciju, elemente dnevnika - svakog dana je nova priča.
Žanrovski je raznovrsno: porodični, socijalni i psihološki roman, folklorna i horor fantastika, poneka ljubavna priča.
Junaci koji moraju da okaju grehove i da se izbore sa demonima u različitim oblicima. A ponekad se ti demoni skrivaju u nama samima.
Knjiga je fatastična. Mislim da je pisac dobio inspiraciju za pisanje u knjizi "Kuća na osami" ( koncepcija me podseca) Obavezno se upoznati sa ovim piscem. Vredi odvojiti vreme.
Drugacija nego predhodni, prvi roman autora, ali ponovo sa motivima Slovenske mitologije i paganstva, i ova knjiga cita se u jednom dahu. Knjiga o grehovima i iskupljenju, koja na kraju citanja donosi nadu da ipak nisu sve duse prodate djavolu i da je iskupljenje moguce, koliko god da je greh veliki i strasan.