What do you think?
Rate this book
Slatkiš, duhan, britva
Već svojom prvom knjigom "Bez iznenadnih radosti, molim" Mihaela Gašpar nagovijestila je da u hrvatsku književnost stiže nova, svježa osobnost. Kažem to s punom estetskom odgovornošću.
Prozno kazivanje Mihaele Gašpar lišeno je svake konfekcijske konstrukcije, izvan je jeftine dosjetkarske pomodnosti: nepatvoreni su joj i motivski i leksički porivi. To su proze kratkog, zgusnutog daha, usudio bih se čak reći: na tragu onih sjajnih, zbitih Kafkinih priča u kojima se miksaju tvrdo kuhana stvarnost i ono nešto što zalazi u metapolje tamne poetske, ali cizelirane imaginacije.
Autorica ne pati od razlivene deskriptivnosti, već zauzdanim jezikom vrlo gibljive i čitke rečenice (poškropane reduciranom metaforikom) piše o unutrašnjim, suštinskim stanjima čovjekova usuda. Dakako, na prvome je mjestu uvijek neki poticajni i životvorni motiv koji je uspio sačuvati i svoju fabularnost i svoje vibrantne razine kazivanja. Njezine proze imaju i onu ofilozofljenu dubinu koja dira i provocira čitatelja na sudjelovanje u dočitavanju i nadgradnji i kad završi s čitanjem. To su oni važni tragovi koje u nama naknadno izazove svaki dobar književni tekst.
Branislav Glumac
Prozno kazivanje Mihaele Gašpar lišeno je svake konfekcijske konstrukcije, izvan je jeftine dosjetkarske pomodnosti: nepatvoreni su joj i motivski i leksički porivi. To su proze kratkog, zgusnutog daha, usudio bih se čak reći: na tragu onih sjajnih, zbitih Kafkinih priča u kojima se miksaju tvrdo kuhana stvarnost i ono nešto što zalazi u metapolje tamne poetske, ali cizelirane imaginacije.
Autorica ne pati od razlivene deskriptivnosti, već zauzdanim jezikom vrlo gibljive i čitke rečenice (poškropane reduciranom metaforikom) piše o unutrašnjim, suštinskim stanjima čovjekova usuda. Dakako, na prvome je mjestu uvijek neki poticajni i životvorni motiv koji je uspio sačuvati i svoju fabularnost i svoje vibrantne razine kazivanja. Njezine proze imaju i onu ofilozofljenu dubinu koja dira i provocira čitatelja na sudjelovanje u dočitavanju i nadgradnji i kad završi s čitanjem. To su oni važni tragovi koje u nama naknadno izazove svaki dobar književni tekst.
Branislav Glumac
148 pages, Hardcover
First published May 1, 2013
15 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 2 of 2 reviews
January 15, 2026
S Mihaelom sam krenula od Nemirnice, pa sam Premještala snove i Velike stvari, stigla do zbirke kratkih priča Slatkiš, duhan, britva iz 2013.
Prostorni, vremenski i društveni kontekst Mihaeli nisu bitni, ona opisuje mikrokozmose, izvlači iz likova ono najranjivije, najmračnije. Podsjeća stalno da su to sve i naši životi, da svi imamo svoja odijela sa zlatnim gumbima.
Guta nas svojim slovima poput živog blata. Ostavlja nas, čitatelje, bez teksta.
Nakon svake priče moram predahnuti. Nakon rečenica duboko udahnuti. Zastati, promisliti ili pobjeći od grozote da se bol ne zalijepi na mene. Svejedno, to je književnost koja se ne napušta i kojoj se diviim.*
Alojz Mehetić: “…autorica uspješno izlazi iz ropstva deskripcije. Snažnom metaforom reći će više nego digresijom od stotinjak stranica.”
Njezina rečenica je i poezija i skladba, i slika i skulptura, struktura, asimetrija, fotografija, scena, autobusna stanica, vrisak, muk, odrezano deblo trešnje, zec koji…
*ne mogu ne primijetiti da izd. kuća Disput nema njezine romane na Interliberu 2025.
*ne mogu ne primijetiti da u Magazinu za kulturu JL koji je upravo na kioscima, u poptunosti posvećen knjigama i Interliberu, nigdje nema imena Mihaele Gašpar, pitam se kako je to moguće, a onda se sjetim gdje živim…
Prostorni, vremenski i društveni kontekst Mihaeli nisu bitni, ona opisuje mikrokozmose, izvlači iz likova ono najranjivije, najmračnije. Podsjeća stalno da su to sve i naši životi, da svi imamo svoja odijela sa zlatnim gumbima.
Guta nas svojim slovima poput živog blata. Ostavlja nas, čitatelje, bez teksta.
Nakon svake priče moram predahnuti. Nakon rečenica duboko udahnuti. Zastati, promisliti ili pobjeći od grozote da se bol ne zalijepi na mene. Svejedno, to je književnost koja se ne napušta i kojoj se diviim.*
Alojz Mehetić: “…autorica uspješno izlazi iz ropstva deskripcije. Snažnom metaforom reći će više nego digresijom od stotinjak stranica.”
Njezina rečenica je i poezija i skladba, i slika i skulptura, struktura, asimetrija, fotografija, scena, autobusna stanica, vrisak, muk, odrezano deblo trešnje, zec koji…
*ne mogu ne primijetiti da izd. kuća Disput nema njezine romane na Interliberu 2025.
*ne mogu ne primijetiti da u Magazinu za kulturu JL koji je upravo na kioscima, u poptunosti posvećen knjigama i Interliberu, nigdje nema imena Mihaele Gašpar, pitam se kako je to moguće, a onda se sjetim gdje živim…
Displaying 1 - 2 of 2 reviews