Žene, luđaci i malo dobrih pedera

by Robert Roklicer

Pred nama se otvara 118 kratkih rezova koji funkcioniraju kao perforacija na filmu u koju ulaze oni kotačići fotoaparata koji ga pokreću pri svakom "okidanju", pri svakom pokušaju slikanja neke nove osobe, nekog zanimljivog prizora ili nepredviđene situacije. Upravo taj dojam imaju čitatelji koji krenu čitati roman "Žene, luđaci i malo dobrih pedera" autora koji je svoj identitet otkrio tek što su se preko medija objavili rezultati šifriranog Natječaja. Riječ je o Robertu Rokliceru čiji se spisateljski nerv zaustavlja na zbivanjima oko i u životu glavnoga lika romana.

Ovaj kratki, u dahu čitajući roman provokativan je i u isto poprilično ogoljen i okrutan pogled na onaj dio svakodnevlja koji se događa u kafićima, klubovima, na ulicama, na različitim subkulturnim okupljalištima, ali i iza zatvorenih vrata uredskih prostorija, u stanovima ili obiteljskim kućama. Zasićena je ovo proza brutalnoga realizma erotskim prizorima, govorom ulice, dobrim pivom i pelinkovcem, lakim ženama, izgubljenim muškarcima.

192 pages, Paperback

First published September 1, 2010

About the author

Croatian actor and writer.

Reviews

[Fabijan Černeka · Rating 5 out of 5]

Radnja ti je jednostavna, ali mučna poput mamurluka, a istodobno slojevita kao ožiljak na trbuhu glavnog lika.

Vidiš i sam da autor ne traži simpatije čitatelja. Unutarnjeg monologa u prvom licu ima mnogo, dok su dijalozi izvrsni i brzi, precizni poput udaraca.

Dok čitaš djelo, može ti zatreperiti feministički živac. Ponekad i neugodno poskakuje, no uzmeš li u obzir da je roman nastao 2010. godine, pomisliš kako je to možda bila i posljednja godina u Hrvatskoj u kojoj se ovakav tekst mogao napisati i pustiti u svijet jer žene su ovdje uglavnom svedene na seksualne objekte u fantazijama muških drama, ali upravo unutarnji monolozi daju tekstu određenu poetiku u surovoj stvarnosti koju opisuje.

Djelo je ekranizirano gotovo doslovno, prateći poglavlja romana, ali i u knjizi ne vidiš glumu. Tekst teče izuzetno glatko, bez zapinjanja.

Iz poštovanja prema autoru ne čitaš knjigu u jednom dahu, nego joj dopuštaš da dvije noći prenoći na tvom noćnom ormariću.

Metastaze, Žene luđaci i malo dobrih pedera stoje jedno uz drugo, rame uz rame. Stvarnost kao inspiracija najčešće zna biti gadna. Upravo zato trebaš čitati ovakva djela – da zapamtiš, ali da nikada ne zaboraviš koliko pijanih budala hoda kolnikom.

Malo je sreće u moru tuge...

[Peggy_sue · Rating 5 out of 5]

Iskreno, provokativno, direktno, pomalo grezo. Roklicer. Postavlja nas u svijet koji nije svakome od nas poznat. Kafane, neprospavane noći, buđenja na nepoznatim lokacijama, alkoloh, droga, žene. Kao da prikazuje život nekih boema u starom Zagrebu. Iako ponekad za neke malo pretjerano, izizetno dobro daje opis određenih situacija koje navode na nastavak čitanja. Ne smije se Roklicera čitati postavljajući si pitanja o (ne)opravdanju njegovih postupanja i promišljajući o granicama morala. Njega zavoljeti moguće je preko njegove iskrenosti.

[Milica Vujić · Rating 3 out of 5]

I malo dobrog želuca u budućih čitalaca.

[Danijel Janković · Rating 5 out of 5]

BRUTALNO!