Miljenko Smoje (Split, 14. veljače 1923. - Split, 25. listopada 1995.) hrvatski novinar, književnik, i televizijski scenarist. Pisao je putopise, scenarije, reportaže i satire o običnom čovjeku i suvremenom životu. Objavljivao je na Radio Splitu, u Slobodnoj Dalmaciji, Vjesniku i Feral Tribuneu.
Smoje se rodio u ribarskoj obitelji u Splitu. Djed i otac su mu bili ribari. Odrastao je u četvrti Varoš.
Godine 1941. završio je gimnaziju, a nedugo zatim je u travanjskom ratu pala Kraljevina Jugoslavija, a Split okupiran i anektiran od fašističke Italije. Smoje se nakon toga priključio antifašističkom pokretu otpora, kao i Komunističkoj partiji Jugoslavije. Međutim, njegova buntovna priroda ga je dovela do toga da vrlo brzo bude isključen iz Partije.
Nakon rata Smoje je kraće vrijeme radio kao učitelj, da bi od 1950. godine počeo raditi kao novinar u splitskom dnevnom listu Slobodna Dalmacija. Vrlo brzo je na vidjelo izašao njegov talent za pisanje reportaža u kojima bi, uz veliku dozu humora, vješto koristio čakavski dijalekt. U svojim putopisima (koji su u biti bili i novinski članci i intervjui s mještanima i opis mjesta), objavljivanim u "Slobodnoj Dalmaciji" (veličine cijele stranice ili cijele dvije stranice) je novinarskim neformalnim pristupom pisao o dalmatinskim malim mjestima. Pokrenuo je humoristički list Pomet koji je poslije postao tjedni prilog u Slobodnoj Dalmaciji.[1]
Smoje je postao jedan od najuglednijih novinara tadašnje Hrvatske i Jugoslavije, ali je njegovoj slavi ipak najviše doprinio rad na humorističkoj TV-seriji Naše malo misto iz 1970. godine, koja je burne ekonomske, političke i kulturne promjene prije, za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata pokazala kroz prizmu malih ljudi u dalmatinskom gradiću. Serija je 1982. godine dobila i filmski nastavak u obliku igranog filma Servantes iz Malog mista.
Smoje je 1979. godine otišao u mirovinu, ali je za Slobodnu Dalmaciju nastavio pisati kolumnu Dnevnik jednog penzionera.
Godinu dana kasnije je prema vlastitoj knjizi napisao scenarij za Velo misto, TV-seriju koja je obrađivala povijest Splita od 1910. do 1947. godine. Iako je serija bila predmetom snažne cenzure od tadašnjih komunističkih vlasti, doživjela je veliku popularnost i kultni status koji traje do danas.
Miljenko Smoje je pokopan u Žrnovnici, pokraj Splita.
Ako van rećen da su mi jopet nakon ne znan koliko ćitanja pošle suze, onda sve znate. Mislin da nema Dalmatinca (bar one zeru starije generacije) kojima se likovi iz Malega mista ne ćine ka dil fameje. Dragi barba Smoje, fala van iz srca za ovi libar.
"I tako, sve se minja, jedan se zdigne da drugi sede na njegovo misto." --- "I tako stanovnici Maloga mista nisu više bili sastavjeni od krvi i košćic nego od zaslug. A kako nima pinez na svitu koji ove puste zasluge moredu platit, črv nezadovojstva neprimjetno se uvuka u Malo misto i počeja rovat, rovat... Lupeški, kuravanjski črv! Ko zna ča sve more učinit i di dovest i poštenega čovika?"
A truly wonderful book, although it suffers a little from everybody having seen the tv series. But then, rarely has the televisualization been so true to the source book...
Prava splitska komedija! Trebalo mi je malo vremena da se naviknem na naš splitski govor u pismenom obliku. Malo Misto mi je jedan od omiljenih serija, odrasla sam gledajući je.
Нисам из Далмације, али увек сам ценио ту регију и потајно желео да сам се родио у њој. Смоје оживљава тај дух старе Далмације како сам је и пре њега замишљао, поготово кроз мени ипак донекле страни језик тог краја. Док ово чита мислим да човека једноставно не може да не ухвати носталгија за неким давно прошлим временима, иако их никада није доживео. Наравно ова хроника није без мана, уме да буде спора и на моменте незанимљива, а поготово из данашње перспективе смета однос Луиђија и Бепине, који је невероватно токсичан.