Uzbudljiva odiseja srpske i grčke porodice čije su se sudbine ukrstile na beogradskom Dorćolu...
Miris mraka je roman-reka, porodična saga, ali i svojevrstan istorijski roman o Dorćolu. Radnja romana prati hroniku porodice Maksimović, koja počinje u Trebinju, ali istovremeno i porodičnu sagu porodice Teodopulos koja počinje u Kastoriji u Grčkoj – obe će se završiti u Beogradu. Usponi i padovi ove dve porodične loze, odvijaju se na razrovanim putevima Kraljevine Srbije ali i Grčke i Makedonije, kroz vekove i godine, i sjedinjuju se na popločanim uličicama beogradskog Dorćola.
Kroz prisećanja glavnog junaka Maksima i živopisne detalje o poreklu njegove porodice, teče drugi, paralelni tok Mirisa mraka. Od sudbine Dimitriosa Teodopulosa koji zbog nehotičnog ubistva napušta rodnu Kastoriju i dolazi do Kilkisa u Makedoniji gde će postati čuveni „šaptač“ i trener trkačkih konja pa do današnjih dana, dve porodice, srpska i grčka, spojiće se na Dorćolu, prepoznavši jedna u drugoj sapatnike u kovitlacu istorijskog mraka.
Novi roman Miomira Petrovića je složena literarna freska koja govori o saživotu Srba, Grka, Cincara, Jermena, Arbanasa, Turaka i Nemaca na Balkanu tokom dvesta pedeset mračnih godina. Ovaj roman književnom imaginacijom pokušava da odgovori na pitanje: Kako se uopšte može preživeti Balkan?
Miomir Petrović je rođen u Beogradu 1. marta 1972. godine. Diplomirao je na odseku za Dramaturgiju na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu (1995), magistrirao je na odseku za Teatrologiju na FDU u Beogradu (1999) i doktorirao na odseku za Interdisciplinarne studije pri Rektoratu Univerziteta Umetnosti u Beogradu (2008).
Član je Udruženja književnika Srbije (od 1999), kao i član Udruženja dramskih umetnika Srbije.
Dobitnik je Oktobarske nagrade grada Beograda za knjigu drama Argivski incident (Skupština grada Beograda, 1996).
Imao sam težak period kad ni Alan Ford nije išao od ruke.Baš iz tog razloga,toliko se razvuklo čitanje ove knjige.Poslednjih dvestotinak stranica sam progutao.Roman prati višedecenisku istoriju porodice,golgotu iz Hercegovine,preko Kosova do Dorćola.A opet s druge strane porodicu Teodopulos iz Grčke.Bez papira i olovke,nećete se snaći u porodici Maksimović,zapisujući imena i nekakav rodoslov.Mada,ruku na srce,ako niste baš toliko sitničavi,može i bez toga,jer je fokus priče više na celoj porodici kao nekom plemenu nego na pojedinačnim članovima.Koz golgotu porodica,selidbe,rodjenja,smrti,ratove Petrović oslikava mentalitet Balkana,predrarnog i posle komunističkog podneblja,raspad SFRJ i NATO bombardovanje.Čudan lepak koristi pisac,pa sve ovo deluje pitko.
Ko voli Markesovih Sto godina samoce, uzivace u ovoj knjizi. Dodje nesto kao srpska replika Markesa.. Sve u svemu, jako dobra knjiga, inteligentna i dinamicna. Problem moze pretstavljati mnostvo likova, pa preporucujem komad papira i crtanje rodoslovnog stabla uz citanje knjige.
Na zalost, opet se ispostavilo kao prava istina: cim roman ima 250+ strana (mada je jos bolje ako ima 150), bice razvlacenja radnje, ideja se topi, stil devalvira. Roman postaje banalan. Ovo zapazanje dodatno dobija na znacaju zbog cinjenice da Miomir pise jedan roman godisnje! Miomir nema razloga nikom da se dodvorava. Dobar deo romana pise bolje od Pavica ili Gorana Petrovica. Ima kulturu, veoma je kreativan, hrabar ali i nedosledan. Neka skrati pricanje i nek se fokura na temu. Ovako, Miris mraka, sta?
Žao mi je što ova knjiga ima kraj... Ona je potpuna, zaokružena a opet nekako puna energije koja naslućuje nedorečene misli i mogućnosti. Bliska mnogima sa ovih prostora, tjera vam osmijeh na lice i suze na oči, ne toliko zbog likova koliko zbog prepoznavanja drame, muke, inata, energije i nečega neopisivog, onostranog. Odlično dočaran sudar kultura, ustupci vremenu i energija ovog prostora. "Čovek je ono što mora a ne ono što hoće." U svakom slučaju, još jedan na listi omiljenih pisaca za mene :)