What do you think?
Rate this book
Putar i parizer
Crni se osjeća staro. Kao da je odjednom prošlo deset godina, kao da je dječak koji se gleda odozgo i nije mu do kraja jasno tko je ovaj odrastao, podbuhao muškarac. Povuče još jedan dim cigarete, a kako nije pušio cijeli dan, dim mu zažari trupom, od grla do želuca. Nakratko se Crni osjeti kao jedna velika, otvorena rana.
Četiri drugara koji se bliže tridesetim – Tomi, Ronko, Domba i Crni – kreću zajedno na more, kao nekad u dobra stara vremena. Momci su veoma različiti, a druže se jer su se družili od detinjstva. Odrasli protiv svoje volje, ovim letovanjem žele dokazati sebi da su i dalje dobra ekipa, spremna na dvonedeljno partijanje i stvaranje nezaboravnih uspomena koje uključuju neprospavane noći, lošu hranu, velike količine alkohola, sintetičke droge, poneku seksualnu avanturu. Letovanje im je došlo kao savršen beg od stvarnosti: od toksične veze, lošeg posla, porodičnih odnosa, samih sebe. Šta bi više mogli da požele?
Ali putovanje na more nije više onaj idilični moreno njihovog bezbrižnog detinjstva. Umesto eskapističke epizode, opuštanja i bliskosti, njihovo prijateljstvo je na stalnom iskušenju.
„Novi glas nove generacije.“
– Kruno Lokotar
„Svež glas, neopterećen regionalnim književnim nasleđem, osetljiv na kontekst, ali osvežavajuće nepreokupiran istorijom, posledično lišen sentimentalnosti toliko potpuno da ga to odvaja od gotovo svega što se kod nas danas piše.“
– Dunja Ilić
Četiri drugara koji se bliže tridesetim – Tomi, Ronko, Domba i Crni – kreću zajedno na more, kao nekad u dobra stara vremena. Momci su veoma različiti, a druže se jer su se družili od detinjstva. Odrasli protiv svoje volje, ovim letovanjem žele dokazati sebi da su i dalje dobra ekipa, spremna na dvonedeljno partijanje i stvaranje nezaboravnih uspomena koje uključuju neprospavane noći, lošu hranu, velike količine alkohola, sintetičke droge, poneku seksualnu avanturu. Letovanje im je došlo kao savršen beg od stvarnosti: od toksične veze, lošeg posla, porodičnih odnosa, samih sebe. Šta bi više mogli da požele?
Ali putovanje na more nije više onaj idilični moreno njihovog bezbrižnog detinjstva. Umesto eskapističke epizode, opuštanja i bliskosti, njihovo prijateljstvo je na stalnom iskušenju.
„Novi glas nove generacije.“
– Kruno Lokotar
„Svež glas, neopterećen regionalnim književnim nasleđem, osetljiv na kontekst, ali osvežavajuće nepreokupiran istorijom, posledično lišen sentimentalnosti toliko potpuno da ga to odvaja od gotovo svega što se kod nas danas piše.“
– Dunja Ilić
224 pages, Paperback
Published June 23, 2023
3 people are currently reading
87 people want to read
About the author
Jerko Mihaljević
1 book3 followersJerko Mihaljević djetinjstvo je proveo u Valpovu, a od 18. godine živi u Zagrebu. U međuvremenu je završio studij novinarstva u Zagrebu i sociologije u Ljubljani. Kratko je radio kao novinar, nakon čega se prekvalificirao u tekstopisca u jednoj digitalnoj agenciji. Putar i parizer mu je prvi objavljeni roman. Prije njega, objavio je dvije kratke priče u Zarezu.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 19 of 19 reviews
July 16, 2021
https://knjigozderonja.wixsite.com/kn...
Jerko Mihaljević napisao je opušten roman sa likovima s kojima se možemo poistovjetiti gotovo svi, doduše nevoljko. Njihovi su životi bliski svakome od nas toliko da ćemo u njima prepoznati naše prijatelje, ali i nas same u nekoj, vjerojatno luđoj životnoj fazi. Osim zajedničkog ljetovanja, Mihaljević svako poglavlje posvjećuje Tomiju, Dombi, Ronku i Crnome, pa ih tako imamo priliku pobliže upoznati. Tko su, kakvi su bili, kakvi su sada i tko bi mogli postati.
Mihaljević je u romanu izvrsno karakterizirao junake, no ženske je likove prikazao vrlo površno, pa čak i plitko. No, to mu se ne može zamjeriti jer je Putar i parizer pisan sa stajališta muškaraca i njihove perspektive, pokazujući nešto drugo od očekivanih partijanja i pijanki do iznemoglosti. Osim toga, oni su mračni likovi sa demonima koji se otkrivaju kroz svaku stranicu – antijunaci u pravom smislu riječi. Za njih ne možeš navijati, možeš ih samo gledati s osjećajem gađenja, gledajući u kojoj će si mjeri (ne)svjesno upropastiti život.
Ideju za roman dobio je iz vlastitog iskustva. Naime, nije mogao otići sa prijateljima na more i bio je užasno ljubomoran na njih, a kad su se vratili s mora ispričali su svaki svoju groznu priču s ljetovanja. Taj mu je moment ušao u moždane vijuge i pretvorio ih u riječi na papiru. Ipak, naglašava kako je sve u potpunosti izmišljena priča. Iz stvarnosti je preuzeo određene slike koje su mu se događale u životu. Neću vam reći koje, mislim da sam vam već dala dovoljno razloga za čitanje knjige.
Također, nazivaju ga autorom nove generacije (iako se s tim dijelom Jerko baš i ne slaže). Zašto? U Putru i parizeru naglasak stavlja na problematiku današnje mladeži: očekivanje da im se sve pruži na dlanu. Kao što bi Jerko rekao – naša generacija u isto vrijeme pati od prevelike količine samopouzdanja i od kompleksa manje vrijednosti. Putar i parizer prati skupinu mladića koji su završili fakultete (većina njih) i samim time očekuju da im život nešto ponudi, da ih stavi na tron jer su dobili diplome. Velika je većina bila vođena do neke 25. godine života različitim učiteljima, nastavnicima, profesorima, ispitima, rokovima, seminarima i radovima. Netko je drugi nametao obveze i smjer kretanja. No, s papirom u rukama, taj smjer ostaje na njima samima. Oni bi trebali birati smjer i određivati tempo. Naši (anti)junaci predstavnici su upravo te generacije: sami, gledajući u kojem bi smjeru mogli poći, neodlučni na pravljenje sitnih koraka, bez orijentacije. Junaci koji nikada nisu odrasli, jer zapravo to nisu ni morali.
Jeste li ikad čitali roman čudnijeg imena?
Grickajmo knjige zajedno!
Jerko Mihaljević napisao je opušten roman sa likovima s kojima se možemo poistovjetiti gotovo svi, doduše nevoljko. Njihovi su životi bliski svakome od nas toliko da ćemo u njima prepoznati naše prijatelje, ali i nas same u nekoj, vjerojatno luđoj životnoj fazi. Osim zajedničkog ljetovanja, Mihaljević svako poglavlje posvjećuje Tomiju, Dombi, Ronku i Crnome, pa ih tako imamo priliku pobliže upoznati. Tko su, kakvi su bili, kakvi su sada i tko bi mogli postati.
Mihaljević je u romanu izvrsno karakterizirao junake, no ženske je likove prikazao vrlo površno, pa čak i plitko. No, to mu se ne može zamjeriti jer je Putar i parizer pisan sa stajališta muškaraca i njihove perspektive, pokazujući nešto drugo od očekivanih partijanja i pijanki do iznemoglosti. Osim toga, oni su mračni likovi sa demonima koji se otkrivaju kroz svaku stranicu – antijunaci u pravom smislu riječi. Za njih ne možeš navijati, možeš ih samo gledati s osjećajem gađenja, gledajući u kojoj će si mjeri (ne)svjesno upropastiti život.
Ideju za roman dobio je iz vlastitog iskustva. Naime, nije mogao otići sa prijateljima na more i bio je užasno ljubomoran na njih, a kad su se vratili s mora ispričali su svaki svoju groznu priču s ljetovanja. Taj mu je moment ušao u moždane vijuge i pretvorio ih u riječi na papiru. Ipak, naglašava kako je sve u potpunosti izmišljena priča. Iz stvarnosti je preuzeo određene slike koje su mu se događale u životu. Neću vam reći koje, mislim da sam vam već dala dovoljno razloga za čitanje knjige.
Također, nazivaju ga autorom nove generacije (iako se s tim dijelom Jerko baš i ne slaže). Zašto? U Putru i parizeru naglasak stavlja na problematiku današnje mladeži: očekivanje da im se sve pruži na dlanu. Kao što bi Jerko rekao – naša generacija u isto vrijeme pati od prevelike količine samopouzdanja i od kompleksa manje vrijednosti. Putar i parizer prati skupinu mladića koji su završili fakultete (većina njih) i samim time očekuju da im život nešto ponudi, da ih stavi na tron jer su dobili diplome. Velika je većina bila vođena do neke 25. godine života različitim učiteljima, nastavnicima, profesorima, ispitima, rokovima, seminarima i radovima. Netko je drugi nametao obveze i smjer kretanja. No, s papirom u rukama, taj smjer ostaje na njima samima. Oni bi trebali birati smjer i određivati tempo. Naši (anti)junaci predstavnici su upravo te generacije: sami, gledajući u kojem bi smjeru mogli poći, neodlučni na pravljenje sitnih koraka, bez orijentacije. Junaci koji nikada nisu odrasli, jer zapravo to nisu ni morali.
Jeste li ikad čitali roman čudnijeg imena?
Grickajmo knjige zajedno!
April 28, 2021
Ime apsolutno odgovara sadržaju. Likovi su generično debeli, nadrkani, razočarani itd. Pričanje kroz flashbackove podijeljeno u kratka poglavlja je lijeno. Čak bi dao ocjenu 3 da koncept nije preslika Metastaza. Priča također pati od moderne boljke da je HR samo Zagreb i Dalmacija.
July 20, 2021
Odličan roman koji nikad više ne želim da uzmem u ruke
November 13, 2021
Odvratna knjiga od prve strane.
Odustajem na jedanaestom poglavlju nakon što jedan od glavnih likova prisili djevojku na oralni seks.
Odustajem na jedanaestom poglavlju nakon što jedan od glavnih likova prisili djevojku na oralni seks.
October 27, 2024
Ovaj je roman ogoljeli omaž nama, generaciji milenijalaca, u kojoj smo svi entuzijastično išli prema nekom cilju pa nas je život ispljunuo i pustio da se dan za danom pretvaramo da znamo što radimo. Eh, Jerko. Ova knjiga usrala mi je nedjelju, što znači da je previše istine u njoj.
March 4, 2024
Svježe, zabavno i lijepo štivo! Slatki omaž ljetovanjima, kasnim dvadesetima i svim prijateljstvima koje uzimamo zdravo za gotovo!
November 22, 2021
Kul je, malo drugačije, aaali ovo je bila prevelika količina negativne energije za mene.
Read
February 9, 2025Roman o četvorici prijatelja, kojima se smeše trridesete, a svima su životi ovde i onde. Neko je otišao u inostranstvo, neko je ostao u Zagrebu. Oni pokušavaju da se ponovo povežu i pronađu odlaskom na letovanje. Nadaju se da će sve biti kao nekada. To, naravno, neće proći najbolje.
Nisam nešto oduševljen romanom, ali mi je drago što nije još jedna priča zarobljena u ratove devedesetih. Najviše me iznerviralo kada sam na koricama video da piše „bez prevoda“, mislim, stvarno? Tužno je ako moramo da prevodimo knjige sa/na srpski/hrvatski.
Nisam nešto oduševljen romanom, ali mi je drago što nije još jedna priča zarobljena u ratove devedesetih. Najviše me iznerviralo kada sam na koricama video da piše „bez prevoda“, mislim, stvarno? Tužno je ako moramo da prevodimo knjige sa/na srpski/hrvatski.
May 6, 2021
A okej je, lajt 2020. verzija Kratkog izleta.
September 11, 2023
Knjizevni klub je dao priliku hrvatskim autorima, ali zbog ove knjige cemo se ipak vratit stranim. Uzas. Sve je jako površno razrađeno.
April 23, 2021
Vrh...
Ispod grubog stila leži istina u kojoj se možemo prepoznati...
Ispod grubog stila leži istina u kojoj se možemo prepoznati...
August 2, 2021
Sadržajno prilično sličan romanu "Četiri prijatelja" opaljenog Španjolca Davida Truebe, napisanom još 1999. (čak do razine kad je to teško smatrati slučajnošću ili tek inspiracijom), ovaj roman djeluje kao njegova soft-porn verzija, prilagođena našem podneblju. U usporedbi s Truebinim junacima, ili bolje rečeno antijunacima, koji žive po načelu "work hard, play hard", samo bez ovog "work hard" dijela, ovi naši djeluju pomalo mlitavo, ali tako valjda i jest, ako uspoređujemo mentalitete.
Po ukupnom dojmu, roman me podsjetio i na legendarne Metastaze. Priča o dečkima iz kvarta koji su nekad davno bili škvadra, a sad se već predugo poznaju da bi se ikako kategorizirali. Bore se svatko sa svojim demonima, pravi egzistencijalistički roman, i takvi, lomljivi i krhki, grubi i otresiti, kreću zajedno na more. Samo, oni više nisu škvadra i nemaju više onoliko godina kad se ne razmišlja o budućnosti i kad se ne analizira prošlost. Previše različiti u sadašnjosti, previše vezani prošlošću, nude nam podsjetnik na naše vlastite prijatelje iz djetinjstva koje smo pogubili putem, a opet su tu negdje, blizu nas.
"A sad je to već nemoguće razlijepiti, nitko od njih nikada više neće steći nove "dečke". Oni su zauvijek zajedno, htjeli to ili ne htjeli, mrzili se ili podnosili. Kao da su u braku iz kojeg nema razvoda. Mogu se razići, mogu se njihovi odnosi ohladiti, oprašnjaviti, izblijedjeti. vrlo je vjerojatno i da hoće, ali nove frendove s kojima su odrasli više neće imati, isto kao što neće imati ni nove ruke ili nove uši." str. 154.)
Romanu sam dala četiri zvjezdice jer je zaista zanimljiv i zabavan, ali zbog prevelike sličnosti s kasnije pročitanim Truebom, još uvijek dvojim je li to dobra odluka.
Po ukupnom dojmu, roman me podsjetio i na legendarne Metastaze. Priča o dečkima iz kvarta koji su nekad davno bili škvadra, a sad se već predugo poznaju da bi se ikako kategorizirali. Bore se svatko sa svojim demonima, pravi egzistencijalistički roman, i takvi, lomljivi i krhki, grubi i otresiti, kreću zajedno na more. Samo, oni više nisu škvadra i nemaju više onoliko godina kad se ne razmišlja o budućnosti i kad se ne analizira prošlost. Previše različiti u sadašnjosti, previše vezani prošlošću, nude nam podsjetnik na naše vlastite prijatelje iz djetinjstva koje smo pogubili putem, a opet su tu negdje, blizu nas.
"A sad je to već nemoguće razlijepiti, nitko od njih nikada više neće steći nove "dečke". Oni su zauvijek zajedno, htjeli to ili ne htjeli, mrzili se ili podnosili. Kao da su u braku iz kojeg nema razvoda. Mogu se razići, mogu se njihovi odnosi ohladiti, oprašnjaviti, izblijedjeti. vrlo je vjerojatno i da hoće, ali nove frendove s kojima su odrasli više neće imati, isto kao što neće imati ni nove ruke ili nove uši." str. 154.)
Romanu sam dala četiri zvjezdice jer je zaista zanimljiv i zabavan, ali zbog prevelike sličnosti s kasnije pročitanim Truebom, još uvijek dvojim je li to dobra odluka.
June 19, 2022
Jedna od odnih knjiga koje sam procitao u jednom danu, ali ne zato sto je tako dobra ili kratka nego jer je pisana izrazito pitkim stilom. Od pozitivnih stvari isticem karakterizaciju muskih likova i uspjesnost pri docaravanju atmosfere prolaznosti (sto je po meni glavni motiv knjige). Negativno je sto je Mihaljevic upao u zamku hrvatskih autora s protagonistima antijunacima - predvidljivost i pretjerivanje. Ovo nije knjiga o prikazu generacije, ali da se neki od mladih mogu prepoznati u fabuli - mogu.
Kao netko tko je citao ovo u ranim tridesetima, stvarno je dobro prikazana ta tranzicija iz sigurnosti studentskog zivota na trziste rada i u odraslost. Ugl. lako stivo koje se brzo cita.
Jako, jako, jaaaaako podsjeca na Truebinih Cetri prijatelja.
Kao netko tko je citao ovo u ranim tridesetima, stvarno je dobro prikazana ta tranzicija iz sigurnosti studentskog zivota na trziste rada i u odraslost. Ugl. lako stivo koje se brzo cita.
Jako, jako, jaaaaako podsjeca na Truebinih Cetri prijatelja.
July 16, 2023
A novel about four friends that reunite again to go for a summer vacation.
Throughout the novel we meet all four main characters and we learn about their past and their current situations and problems.
The style and language of the novel is raw with a lot of vulgar words and slang.
Throughout the novel we meet all four main characters and we learn about their past and their current situations and problems.
The style and language of the novel is raw with a lot of vulgar words and slang.
August 31, 2022
Jezivo loše. I da, Metastaze su već bile napisane prije ovog sranja
November 22, 2022
Na mahove fantastično dočarana trauma, neugodna sjećanja i ponajviše osobni zeitgeist.
March 23, 2022
Teška knjiga iako dobro napisana. Puna raščlanjivanja problematike društva kroz jednu ZG ekipu. Problem je što čitatelj se teško poistovječuje, solidarizira ili pronalazi empatiju kod bilo kojeg od glavnih aktera knjige. Pozitive u knjizi nema.
February 27, 2024
Žali bože para koje sam dao za ovu knjigu. Priča i sami likovi su užasni. Ako želite da čitate o ljudskim odronima onda je ovo knjiga za vas.
Displaying 1 - 19 of 19 reviews