J'aime trop la langue. Celle aux 18 muscles. Je la veux contorsionniste. Qu'elle parle un français animal. Qu'elle claque aux oreilles, moite et sauvage. Et que les mots flaquent du stylo. Comme un alcool de corps. Oui, l'écriture, comme un alcool de corps. Marilyn désossée... Je crois que j'ai écrit un road-movie traversant la vie d'une fille, Marilyn Turkey, qui aimerait bien être et homme et femme, puis animaux et quelque chose de végétation.
Ovaj eksperimentalni erotski dnevnik (u podnaslovu inicijaciski igrokaz) biva jasniji kada znamo da ga je napisala glumica. To treba imati na umu, jer je srž teksta performativnost u svakom mogućem smislu – performativnost roda, jezika, tela, identiteta. Jezik je i izvođenje i zvučanje koje namešta binu za otkoštenu ispovest o (ne samo seksualnim) zadovoljstvima u tri perioda – 8-9 godina, dvadesete i četrdesete godine. Inače, zanimljiva je ta metonimija – kažemo da je batak očišćen, što ne znači da je opran već su iz njega izvađene kosti. Ista strategija je i ovde – kada izvadite kosti, ostaje samo (neoprano) meso. Traženje mesta mesa.
Izabel Veri nema toliko želju da šokira koliko da tabu predstavi kao šarenu lušu, njene opsednute vedrine su opsednute krivine koje se iznova pune. A izašavši iz erotske stiske, otkoštena Merilin uspela je da u jednom momentu stupi u kontakt sa onim tamo gore, odnosno, onom tamo gore, pošto je, na njeno iznenađenje, on ona.
Poštovanje za Vladimira Jankovića, treba znati ovo prevesti.
ponovno sam pročitala ovaj, pomalo uvrnuti, roman i razmišljam o sledećem : na prvu loptu mi nije najomiljeniji tip pisanija, ali ipak me naterao da oneobičim sve ono književno što očekujem i(li) volim : tu je zanimljiva ideja 'otkoštavanja' i kosti umjesto poglavlja, paragrafi kojima se označavaju događaji mlade zaposlene žene brojanjem unazad, tu su razigrani hormoni, višestruke seksualnosti, i one dečje i odrasle, i istospolne i hetero, tu je tjelesnost, puno tjelesnosti i TIJELA, i androginije, i navala, struja i naboja, tu je animalnost, klub u kojem orgijaju psi, bestijalnost uprizorena kroz šaljivost, tu je i nagovještaj smrti, bliskosti u događaju traume, a tu je i Pariz u avgustu, miran a zanosan... zbog ovih stihova djevojčice koja se u periodu izmedju 6 i 8 godina obraća svojoj (budućoj) ljubavi me odmah kupila : ''Dobro. Da raščistimo odmah. / Hoću da se vozim vozom s tobom. / Hoću da jedem grožđe s tobom. / Da srušim Ajfelovu kulu s tobom. / Stene da razbijam s tobom. / Da puzim po pustinji s tobom. / I puževe da s tobom krotim. / S tobom da pljujem na prolaznike. / Svu vodu s tobom da popijem. / Da se pentram s tobom na zgrade. / S tobom da živim u katakombama. / Brodove da zaustavljam s tobom. / Sazvežđa na nebu da ujedam s tobom. / Hoću da osetim tvoje srce kad kao / bubanj lupa tu pokraj moje duše. / Ti i ja.''
Može li se napisati ljubavni roman bez klišeja i patetike? 🥰 Rijetko, ali naišla sam na još jedan takav, nazvan čak i ljubavnim romanom za 21. stoljeće. 🧐 Isabelle Wery je 'Otkoštenu Marilyn' napisala autobiografski u formi unutarnjeg monologa koji često prolazi u dnevnički zapis. Nakon prvih 50 stranica čitanja pitate se "kojeg vraga ja to čitam i kaj je ovo?!' Cijeli roman je svojevrsno žongliranje sa slovima, slogovima, riječima, tekstom i odlomcima, ali doslovno. Marilyn je često mislima između realnosti i fantazije te pokušava otkriti tko je ona zapravo. Svoj identitet traži na tjelesnoj, seksualnoj i rodnoj razini. 🧐 Ljubav je dekonstruirani i fragmentarni osjećaj koji je nepoznat sve do onog trena dok nešto ne 'klikne' i sjedne na svoje mjesto. Wery jako dobro pokazuje koliko se naše poimanje ljubavi mijenja te kako je spoznajemo odrastajući. Tako svako desetljeće naših života donosi novi orijentir i gledište na tu konstantnu - osjećaj električne, kemijske, natprirodne, nadrealističke, privlačne ili telepatske sfere koju zovemo ljubav. Upravo nju potpuno možemo spoznati i osjetiti kada se sve te sfere poklope i dok možemo reći da se negdje i s nekime osjećamo dobro. To je onda ljubav, prema Wery. 🧐
(2.5) “Marilyn al desnudo” (Premio de Literatura de Unión Europea) no es una novela al uso. Se trata de una especie de diario mental dividido en tres edades diferentes de la protagonista. El uso que hace de las formas narrativas y del propio lenguaje dista mucho de los métodos tradicionales. Lo encajaría dentro de las nuevas tendencias literarias, no fáciles de entender y aceptar para alguien como yo. Reconozco que poco he entendido de todo lo que narra, más allá del cambio significativo de madurez en cada distinta etapa, ciertas escenas eróticas y un final que se acerca más a mi cotidianeidad (quizá como metáfora de que por mucho que soñemos e intentemos crear nuestro propio mundo, la realidad social acaba por bajarnos a tierra). Una narrativa repleta de metáforas, uso indiscriminado de mayúsculas y minúsculas, falta de signos de puntuación, onomatopeyas abundantes y un largo etcétera que no hacen su lectura accesible a cualquiera. Caben destacar el trabajo que le ha tenido que llevar a la autora poder dar forma a este libro, su imaginación desbordante y su capacidad de innovación.
It's definitely different from anything I have ever read. It is like if someone who is repressing any possibility of a though occurring decided to write all the others gibberish and nonsense that goes through their head in order to repress other thoughts. You can kind of tell what they're avoiding to think about, but then they start meandering again.
That was one of the most strange books that I have ever read. Book is divided into three parts - first one is about Marilyn who is 6-8 years old. Second one is her story when she's 25. And last part is about her when she's 40. Marilyn is person who is looking for life answers and she's interested in all kinds of relationships. She's having problems with finding her sexual identity and finding someone special in her life who would love her and would be ideal which she created as a child. I had troubles while reading because in big part of the book sentences are Marilyn's random thoughts and they are also written that way - totally random and it was difficult to me to connect them and knowing what she's talking about. I think that I would enjoy reading more if it wouldn't be so random.