Zanimljiva priča o Kendri, koja se, progonjena vlastitim demonima prošlosti, nađe u središtu životne drame privlačnog stanodavca Kyla, koji ostaje sa dvoje djece nakon što ga je napustila supruga. Malo po malo, ali baš malo po malo, raspetljava se jedna po jedna od priča koje je Koomson zapetljala u ovom romanu. Tu ide moja prva zamjerka, roman je mogao biti kraći barem za stotinu stranica, bespotrebno razvlačenje otkrivanja jedne po jedne tajne, inače karakteristično za Koomson, u ovom romanu mi je bilo pretjerano. Druga zamjerka ide glavnoj junakinji, opet je tu snažna crnkinja, toliko savršena, toliko moralno i karakterno ispravna, da mi kao takva nije uspjela izazvati potpuno suosjećanje sa svojom životnom pričom. Ljudski je griješiti, donositi pogrešne odluke, ali Kendra to ne radi, ona sve radi na vlastitu štetu, uskraćuje si ljubav, odriče se prijateljstva, svega onoga što je u zapravo u životu najvažnije kako bi zadovoljila neka moralna načela. Po meni bespotrebno, malo nesavršenosti bi mi bilo puno simpatičnije i bliže. Od do sada pročitanih romana Dorothy Koomson moram reći da mi se ovaj najmanje dopao, ali zbog svih ovih ranije pročitanih, a i zbog toga što je ona ipak autorica koja se dotiče i analizira neke velike društvene probleme, kao što su nasilje nad ženama, alkoholizam, sudbina djece u razorenim brakovima i slično, dajem ovom romanu solidnu četvorku. Preostala su mi još dva njena prevedena romana za čitanje, Laku noć ljepotice i Posljednja kap, pročitat ću ih naravno, jer ipak i dalje vjerujem u Koomson i njenu vještinu da napiše dobar roman.