Kobra je srpski stripski serijal čiji su tvorci scenarista Svetozar Obradović i crtač Branislav Kerac. Izašlo je ukupno 17 epizoda ovog serijala.
Tema stripa su međunarodne pustolovine jugoslovenskog filmskog kaskadera Slobodana Markovića - Kobre, vrhunskog karatiste. Serijal pripada akcionom žanru sa borilačkim veštinama, što je bio veliki popkulturni trend krajem 1970-ih, pod uticajem filmova sa Brusom Lijem i stripova iste vrste („Šang Či“, „Čelična Pesnica“, „Sinovi tigra“...). Ipak, borilački aspekt se vremenom u „Kobri“ smanjuje i serijal sve više dobija naglašene osobine trilera i komike. Jedina svojevremena konkurencija „Kobri“ je bio drugi Kerčev strip „Ket Klou“ (gde se i Kobra pojavljuje kao epizodni lik).
Sve epizode, osim poslednje, su premijerno objavljene u Ju stripu. Poslednja, 17. epizioda Kobre pod nazivom Arizona Heat izašla je 1991. godine kao poseban strip-album u boji u izdanju Dečjih novina.
Branislav "Bane" Kerac is a popular Serbian comic book creator, known best for his series Cat Claw. He was a drummer for the heavy metal band GeroMetal.
Fantastičan album o Kobri, smešten u Arizonu i sa zapletom u kom filmski set ne igra značajnu ulogu ali je zato ambijent potpuno filmski. Kerac briljira u kolor crtežu koji u većem delu toka ima zanimljiv monohromatski kvalitet koji je maltene anticipatorski u odnosu na sam filmski žanr na koji referiše.
Priča je u suštini midwest noir, slično Stoneovom filmu U-Turn koji je doduše izašao nekoliko godina kasnije ali sa folksy dimenzijom koja asocira na Grindhouse filmove o šerifima u malim zatvorenim varošicama kojima vladaju moćne i mračke porodice, a ponekad i Klan.
Žanrovska erudicija iskazana u odnosu na filmski izvornik je izuzetna, na planu vođenja priče. Možda je moglo biti više culture clasha između Kobre i meštana, ali sve je to na sasvim zadovoljavajućem nivou za ovih 46 strana.
O crtežu i koloritu bi trebalo da govori neko ko je za to pitanje kompetentniji, ali monohromatska stilizacija i noćnim situacijama me je jako podsetilo na ono što je Jim Mickle nekih četvrt veka kasnije radio u filmu Cold in July. Ili na ono što je Jost Vacano pružio u Frankenheimerovom 52 Pick Up.