Druga knjiga, dnevnički roman Žarka Lauševića je vrhunska dokumentarna proza sa britkim komentarima, stvarana u naponu čelnog suočavanja sa krivicom i kaznom, a u otporu prema očajanju i ludilu. Autobiografska tema, puna opasnih krivina, ali ih je u svom proznom postupku Laušević majstorski savladao. Veštim sažimanjem kazivanja i usredsređenjem na samu srž stvari, izbegao je zamke ispovednog tona, naknadnog pametovanja i hiperbolizacije. Nema u ovoj knjizi samosažaljivih pasaža, nema gomilanja prideva da bi se postigao ciljani efekat, nema providnog podešavanja. Naprotiv, ovo je žestoko istinita proza u kojoj pisac punu izoštrenost opisa postiže škrtim iskaznim zahvatima, hrabro se unoseći direktno u lice svake izrazite pojave i njenih aktera, a ne uzmičući pred jezom koju te slike emituju. Katkad Čehovljevski delikatnim humornim senčenjem potresnih susreta, katkad pak elementima komičkog apsurda, katkad izravnim svedočenjem dubokog straha od sledećeg trenutka, a kamoli sutrašnjeg dana, Laušević hrabro ispisuje preveliku teskobu bitisanja u čeljusti stoglave neslobode. Druga knjiga je u stvari dnevnik nastojanja da se sačuva moć prepoznavanja razlike izmedju onoga pre i ovoga sada, ili kako to Laušević definiše u jednoj rečenici o stanju dvojice ćelijskih suseda: "Nidžo se pretvara u očajnika, a ja da nisam". -- Vida Ognjenović, Književnik i reditelj
Žarko Laušević (Жарко Лаушевић) is a Montenegrin actor. Considered to be one of the most talented actors of his generation, Zarko Lausevic became a leading actor early in his career. By the age of 33, he was a major star across the former Yugoslavia on both stage and screen, displaying a wide range of dramatic skills.
In July 1993, Lausevic's entered into a quarrel with a group of local youths, together with his brother. This escalated into a fist fight, culminating in Lausevic firing multiple rounds from his handgun, killing two of the youths and seriously wounding one. Sentenced by a Montenegrin (republic) court to prison initially, his conviction was overturned by the Yugoslav (appellate) court on the grounds that the first-instance court had improperly dismissed Lausevic's self-defense argument, and the punishment was drastically reduced. Lausevic served 4 years and 7 months in prison before his release. But Lausevic faced further legal battles. There were appeals by the Montenegrin prosecution, numerous retrials and inconsistent, ad hoc rulings by the Montenegrin court system. In 2001, the prison sentence was reinstated to 13 years by the Montenegrin courts.
In the late 1990s, Lausevic left Yugoslavia for the United States. It is speculated that the move was made due to possible revenge by families of the deceased. Zarko Lausevic has been living in the United States since and is currently fighting deportation proceedings.
Zarko Lausevic was born on January 19, 1960, in Cetinje, Montenegro (one of the republics, a federal unit, that comprised the Socialist Federal Republic of Yugoslavia at that time). He fell in love with theater and acting in his early teens, and got his first TV role at the age of eighteen. In 1982, immediately upon graduating from the University of Belgrade’s Academy of Theatrical Arts, he was cast in his first lead film role. Throughout the 1980s and 1990s, Lausevic received mostly lead roles in 25 movies, 17 TV shows and numerous theatrical productions all across Yugoslavia. During this period, Lausevic became one of Yugoslavia's most popular movie and theatrical actors. Although young, handsome and very charismatic, it was Lausevic's dramatic skills and range as an actor that propelled him to fame across the former Yugoslavia.
Filmography: Nož (1999) .... Alija Osmanović/Ilija Jugović Ranjena zemlja (1999) Rođen kao ratnik (1994) .... Gibon Kaži zašto me ostavi (1993) .... Peđa Bolje od bekstva (1993 Preci i potomci (1992) .... Narrator Crni bombarder (1992) .... Šmajser Montenegro (1991) (V) Original falsifikata (1991) .... Stojan Stela (1990) .... Mato Herceg Baal (1990) (TV) .... Ekart Zaboravljeni (1990) TV Series .... Aca 'Vena' Kolubarska bitka (1990) (TV) .... Aleksa Dačić Početni udarac (1990) Atoški vrtovi - preobrazenje (1989) .... Sava slikar Boj na Kosovu (1989) .... Miloš Obilić Songlines (1989) (V) .... (video 'For a Million') Braća po materi (1988) .... Braco Gavran Camino del sur, El (1988) .... Moritz The Fortunate Pilgrim" (1988) (mini) TV Series .... Guido Vuk Karadžić .... Knez Mihailo Obrenović (4 episodes, 1988) Putovanje (1988) TV Episode .... Knez Mihailo Obrenović Vučići (1988) TV Episode .... Knez Mihailo Obrenović Bratimstvo (1988) TV Episode .... Knez Mihailo Obrenović Dobri hodi Crnoj Gori (1988) TV Episode .... Knez Mihailo Obrenović Ranjenik (1988) (TV) Leto (1988) (TV) Oktoberfest (1987) .... Skobi Pod ruševinama (1987) (TV) Dogodilo se na današnji dan (1987) .... Bajra Rimski Dan (1987) (TV) .... Sekst Propercije Oficir s ružom (1987) .... Petar Horvat Lepota poroka (1986) .... Mladić s cigaretom Dobrovoljci (1986) .... Sportista Šmeker (1986) .... Šmeker Svečana obaveza (1986) (TV) .... Zoran Hadžikostić Jagode u grlu (1985) .... Lale Jedna polovina da
Eh Lauše,Lauše, koliko samo ljudske patnje može stati na 314 stranica ove knjige? Konačno samo uspio doći i do druge Žarkove knjige"Dnevnik jedne robije",u kojoj se njegovo robijanje nastavlja,samim tim nastavlja se i njegov bol,tuga,samoća i ptanja.Za razliku od prve,u ovoj svaka glava započinje specifičnim citatom neke poznate ličnosti.Čitajući ovu knjigu nekada mi je dolazilo da se smijem, a nekada da zaplačem.S obzirom da je pisana u ztvoru u pojedinim momentima izgleda monotono za čitanje jer se opisuju dani provedeni tamo.Ali baš zbog toga Lauš ubacuje neke događaje iz prošlosti,i kroz svoj stil pisanja oživljava najveće pisce svih vremena poput Dostojevskog,te se na taj način i on sam svsrstava u isti red sa njima!Njegove knjige su njegov život,život koji ide normalnim tokom do jedne julske noći a onda...nam jasno pokazuje kako se ljudska sudbina zna poigrati sa nama,lupiti nam šamar i okrenuti leđa.
Ne sumnjam u patnju kroz koju je Zarko prosao. Prvo je izgubio brata, da bi se potom pod silom nepravde nasao u zatvoru. Medjutim, knjiga nije ispınila moja ocekivanja. İmam osjecaj da se pisac, sa ciljem da nam predstavi sto bolje djelo, u nekim trenutcima zanio vise nego sto treba i udaljio od cilja. Npr. “Dlaka na plafonu”. Mislim da je pisac dao previse mjesta ovoj, po meni,ne toliko bitnoj temi. Bas zbog toga mi je knjiga postala i dosadna, a zelja da je procitam je nestala. Knjiga mi u neku ruku djeluje previse prosta.
Pisac docarava svima nama koji nismo probali zatvor, kako je provoditi vrijeme medju 4 zida u neprilicnim uslovima zatvora. razmisljanja o onome sto ga je dovelo do robije, sjecanja na prethodne dane, od ranog djetinjstva naovamo, familiju, odnose i obicaje u Crnoj Gori, uticaj politike na sudstvo, itd. Smjenjuju se detalji iz tamnovanja od turobnih pa do humora. Iako po zanimanju glumac, Lausevic pokazuje zavidne spisateljske kvalitete.
Njegova tuga, unutarnja borba sa samim sobom i pokušaji borbe sa pravdom pretočeni na papir. Tačno se osjeti ta nevjerica gdje se nalazi, neizvjesnost krajnjeg ishoda i žal za učinjenim. Sasvim dobar pisac za jednog izvrsnog glumca.
Žarko je apsolutno genijalan! Njegovo opisivanje borbe sa samim sobom učinilo je da se osećam kao da sam sa njim, u Spužu, u istoj ćeliji i dobrovoljno pristajem da podelim sve godine kazne, jer je već od prve stranice jasno da on nikada neće biti slobodan čovek...
Konfuznost njegovih misli i osecanja tacno se oseca u knjizi, neverovatno je kako on usoeva da dovara to citaocu, neverovatan je stvaralac zaista. Na mene je licno veci i jaci utisak ostavila prva knjiga, ali zaista sve preporuke i za ovu.
Definitivno ne toliko dobra kao druge dve, ali i dalje joj ne fali nimalo njihovog šarma i realnog prikaza one najobjašnjivije ljudske patnje u kojoj se pisac nalazi. I, ako smem da napomenem, poglavlje posvećeno pismu onog polupismenog čuvara koji govori o nekim "čarapama teškog mirisa, više dana nošenim", na koje sam bukvalno plakala od smeha i koje sam čitala svima u mojoj neposrednoj blizini, najsmešnija je stvar u sve tri knjige