What do you think?
Rate this book
Kopilad bogova #2
Koret
Druga knjiga u trilogiji Kopilad bogova; Ples koji su bogovi započeli polako ubrzava ritam, a oni ne znaju korake. Niti koje su zakačili smrtnicima, svojoj deci, kopiladi, neumitno im klize iz ruku... Ser Dalreks od Malktora jaše pustinjom u želji da spase sestre i majku, željan slave. Ali staze koje ga vode do cilja su mutne i previše isprepletane. Da li se cilj gubi iz vidika, ili je on pogrešno skrenuo? Vladar Tame luta beskrajnim hodnicima svoje palate i svog uma, tražeći odgovore na pitanja koja ne zna da postavi. Tražeći sebe ne prestaje da vodi borbu koju je započeo onda kada je postao vampir... Dečak Marvin iskopava tajne koje se nalaze ispod ćudljivih misli vampira koji su učestvovali u porazu Tame. Pokušava da na sebe preuzme makar delić bola koji princeza Svetlosti oseća u preobražaju koji će je pretvoriti u kći Tame. Kraljica Azrelona, namesnica Carstva, devojčica prerano sazrela, prekaljena kroz krv svojih najbližih, uzaludno se bori za živote nedužnih koji bi mogli da stradaju pod rukom njenog ludog muža. Pali ratnik krvavog neba se podiže... A mladić Koret, sin Severa...
307 pages, Paperback
First published January 1, 2009
14 people want to read
About the author
Aleksandar Mandić
4 books13 followersAleksandar Mandić is young Serbian writer born in 1984.
In 2007. when he was 23 years old he published his first novel, Salir. It was first book in fantasy trilogy, Bastards of the Gods. Two other books were published, Koret in 2009. and Ajtari in 2012.
When asked, says about himself;
"I'm writer. I may not be great one, not even a good one, others will judge, nevertheless, that is all I ever dreamed to be. In coming years I may sink to the bottom, or rise to the stars, whatever happens I know I pursued my dream to the fullest. How many of you can say the same?"
He is currently writing his new novel somewhere in Serbia.
In 2007. when he was 23 years old he published his first novel, Salir. It was first book in fantasy trilogy, Bastards of the Gods. Two other books were published, Koret in 2009. and Ajtari in 2012.
When asked, says about himself;
"I'm writer. I may not be great one, not even a good one, others will judge, nevertheless, that is all I ever dreamed to be. In coming years I may sink to the bottom, or rise to the stars, whatever happens I know I pursued my dream to the fullest. How many of you can say the same?"
He is currently writing his new novel somewhere in Serbia.
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 3 of 3 reviews
October 11, 2013
Savršen nastavak priče! Jedva čekam da nabavim "Ajtari"!
June 2, 2023
Neverovatno krvav i surov nastavak priče sa potpuno nepredvidivim tokom događaja. Zaista me sad zanima ovaj zadnji nastavak. Neobičan tok priče što zaslužuje 4 zvezdice lagano
October 30, 2013
Kao i prethodnik, i druga knjiga Aleksandra Mandića ostavlja pomešana osećanja.
Stil je ovaj put nešto bolji; iako još uvek ima trapavih fraza, besmislenih opisa i blago tupavih dijaloga, njihov broj je daleko manji nego u prvoj knjizi. Priča se takođe razvija aktivnije, čak bih rekao vratolomnom brzinom kada se uporedi sa modernim fantazijskim romanima. Svet manje odaje utisak nedorađenosti, a neki sitni detalji mogu da deluju duboko uznemirujuće (priroda Sunca) i pogode čitaoca kada se najmanje nada.
Sa druge strane, nisam posebno oduševljen likovima. Gotovo svi pate od dve boljke koje potiču iz istog izvora - želje pisca da likove učini realnijim. Da, vrli i bezgrešni vitezovi koji su predmet brojnih bajki i priča teško da bi postojali u stvarnosti, ali u želji da prikaže protagoniste knjige sa svim njihovim manama, Mandić ih je učinio gotovo potpuno nedopadljivim. Zatekao sam sebe kako pred kraj knjige nastavljam da je čitam samo zbog priče, i gotovo (sa izuzetkom dva lika) da nisam ni mario šta će se protagonistima desiti i da li će neko od njih umreti.
Sa ovim je povezana i druga boljka. Opet, iz želje za realnošću i karakterizacijom, likovi Koreta povremeno imaju potpuno nelogične poteze. Oni zgodno bivaju opravdani neracionalnošću ili strahom počinitelja, ali ta opravdanja zvuče šuplje kada se uporedi koliko se ti postupci razlikuju od svega što je lik prethodno radio i postigao. Još jedan problem sa ovom veštačkom evolucijom karaktera su oštri prelazi između poglavlja posvećenim pojedinačnom karakteru. Kako se nekoliko različitih "glasova" prepliće kroz Koreta pričajući svoje priče i stvarajući ukupnu sliku, često se desi da od trenutka kada ostavimo jednog lika i nakon određenog broja stranica se vratimo na njega, ustanovimo da su za njega prošle nedelje, u kojima je on opet doneo neke odluke koje se kose sa pređašnjim postupcima.
Ukupno, nedopadljivost likova i njihovo veštačko razvijanje meni lično su dosta pokvarili doživljaj Koreta. Sa druge strane, priča je dovoljno zanimljiva da me je naterala da knjigu pročitam do kraja.
Stil je ovaj put nešto bolji; iako još uvek ima trapavih fraza, besmislenih opisa i blago tupavih dijaloga, njihov broj je daleko manji nego u prvoj knjizi. Priča se takođe razvija aktivnije, čak bih rekao vratolomnom brzinom kada se uporedi sa modernim fantazijskim romanima. Svet manje odaje utisak nedorađenosti, a neki sitni detalji mogu da deluju duboko uznemirujuće (priroda Sunca) i pogode čitaoca kada se najmanje nada.
Sa druge strane, nisam posebno oduševljen likovima. Gotovo svi pate od dve boljke koje potiču iz istog izvora - želje pisca da likove učini realnijim. Da, vrli i bezgrešni vitezovi koji su predmet brojnih bajki i priča teško da bi postojali u stvarnosti, ali u želji da prikaže protagoniste knjige sa svim njihovim manama, Mandić ih je učinio gotovo potpuno nedopadljivim. Zatekao sam sebe kako pred kraj knjige nastavljam da je čitam samo zbog priče, i gotovo (sa izuzetkom dva lika) da nisam ni mario šta će se protagonistima desiti i da li će neko od njih umreti.
Sa ovim je povezana i druga boljka. Opet, iz želje za realnošću i karakterizacijom, likovi Koreta povremeno imaju potpuno nelogične poteze. Oni zgodno bivaju opravdani neracionalnošću ili strahom počinitelja, ali ta opravdanja zvuče šuplje kada se uporedi koliko se ti postupci razlikuju od svega što je lik prethodno radio i postigao. Još jedan problem sa ovom veštačkom evolucijom karaktera su oštri prelazi između poglavlja posvećenim pojedinačnom karakteru. Kako se nekoliko različitih "glasova" prepliće kroz Koreta pričajući svoje priče i stvarajući ukupnu sliku, često se desi da od trenutka kada ostavimo jednog lika i nakon određenog broja stranica se vratimo na njega, ustanovimo da su za njega prošle nedelje, u kojima je on opet doneo neke odluke koje se kose sa pređašnjim postupcima.
Ukupno, nedopadljivost likova i njihovo veštačko razvijanje meni lično su dosta pokvarili doživljaj Koreta. Sa druge strane, priča je dovoljno zanimljiva da me je naterala da knjigu pročitam do kraja.
Displaying 1 - 3 of 3 reviews