Hodža Strah

by Derviš Sušić

Derviš Sušić u romanu "Hodža Strah" napisao je, kako kaže kritika, neke od najmuslimanskijih, ili islamom najprožetijih, stranica bosanskohercegovačke književnosti.

284 pages, Hardcover

First published January 1, 1973

About the author

Derviš Sušić was Bosnian writer and journalist. He also worked as a library director and in April 2002 the library in Tuzla (where he worked) gets named after him.

Bibliography:
- Ja, Danilo (1960);
- Danilo u stavu mirno (1961);
- Pobune (1966);
- Uhode (1971);
- Hodža strah (1973);
- Žestine (1976);
- Tale (1980);
- Parergon (1980);
- Žar i mir (1983);
- Veliki vezir (1984);
- A. Triptih (1985);
- Nevakat (1986);
- Listopad (1987);
- Jesenji cvat (drama, 1988);
- Drame (1988);
- Cvijet za čovjekoljublje (1989).

Reviews

[Mira Margitta · Rating 5 out of 5]

Odlicna knjiga,piscu je inspiracija bila proslost Bosne,na momente me neki dijelovi podsjetili na Mesu...

[Edin Kadric · Rating 5 out of 5]

Sušićeve rečenice su često složene i melodične, s mnoštvom opisa koji ne samo da dočaravaju prizore i osjećaje, već i produbljuju filozofsku dimenziju teksta. U tome je možda najviše i uspio u romanu Hodža Strah.

Kroz jezičku virtuoznost, Sušić uspijeva prenijeti suptilne nijanse emocija i misli svojih likova, kao i bogatstvo bosanske kulturne tradicije. Njegov jezik nije samo sredstvo pripovijedanja, već i umjetnički alat kojim oblikuje atmosferu, likove i teme romana. Upravo ta jezička raskoš čini Hodžu Straha ne samo literarnim djelom, već i pravim književnim užitkom za čitatelja koji cijeni ljepotu izraza.

[Idaa · Rating 5 out of 5]

Roman Hodža Strah predstavlja spoj književnosti i historije. Za one koji vole historiju Bosne, ilustriranu kroz likove i događaje, ovo Sušićevo djelo je velika preporuka. Žao mi je što sam tek u tridesetima otkrila čari bh. pisaca u XX stoljeću, iako pozitivnije gledajući, možda je čak i korisno s aspekta usporedbe sa drugim evropskim spisateljima koji spadaju u klasike. Bh. pisce ovog vremena smatram velikim virtuozima u tkanju kompleksne historijske uloge Bosne i Hercegovine u sistemu istočnih i zapadnih carstava kroz živopisne likove i njihove sudbine. Za većinu nepoznata, ali vrlo komplikovana prošlost ovog dijela podneblja, rezultirala je višeslojnim identitetom, kojeg danas nesumnjivo nosi jedan Bosanac i Hercegovac. Konkretno ovaj Sušićev roman upoznaje nas sa dvojicom likova u vremenskom rasponu od skoro 200 godina. Prvi je Vehab Koluhija, a drugi tzv. Hodža strah. Radnja se proteže (bez spominjanja godina) na vrijeme od osmanskog boja na Beč u 17. st., preko Banjalučkog boja iz 18. stoljeća do samog Berlinskog kongresa i austro-ugarske okupacije Bosne. Likovi potiču iz različitog vremena (porodično vezani) ali su kao ličnosti i sudbonosno vezani - u obavezi su služiti stranom nametniku bez ikakvih vlastitih dobiti. Vehab se, iako poslušno obavljajući svoje vojne obaveze, verbalno suprotstavljao i izražavao dok je Hodža Strah klasično u maniru potčinjenog transformisao svoju narav strašljivog i mirnog u predvodnika uzbune, kako bi bio na usluzi sultanu. U priči ove dvojice junaka nazire se čitava paleta drugih likova, predstavnika tog vremena (ruralne individue predvođene seoskim muhtarima) poput braće Babonića, a onda i Behara, Koluhijina žena i djeca... Čak su i prostorne odrednice (selo Kudelj i Vukojedine) metaforični izričaj Sušića, kojim nastoji prikazati vezanost junaka za svoje selo, ali i 'nebitnost' istoga za carski sistem. Sve u svemu, jedno od boljih djela bh. književnosti, pogotovo za nas ljubitelje historije. Derviš Sušić je zaista istaknuto ime među našim piscima, bez obzira na kontroverze koje se vezuju za njega i njegov političko-ideološki put.