What do you think?
Rate this book
Djeca Božja
Unknown Binding
1 person is currently reading
21 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 6 of 6 reviews
March 29, 2017
Za Šegedina sam saznao tek kad sam upisao fakultet, i to sam ga upoznao kao oblik upozorenja ili kletve. Nešto tipa:''A tebi je sad super, ti slušaš Svjetsku književnost, vidit ćeš kad dođeš do Šegedina!'' Takva studentska naricanja o ''Šegedinovoj kletvi'' slušan već tri godine, stoga san s izričitim zanimanjem dočekao iščitavanje tog ukletog djela.
''Djeca Božja'' je sjajan roman! To je jedna velika analiza čovjekove moralnosti, metafizičkog postojanja, osjećaja otuđenosti, uskraćenosti komunikacije, primitivne, uštogljene religioznosti, besmisla ljudske egzistencije- ukratko, sve ono što dobra egzistencijalistička proza treba sadržavati, no ovdje to sve promatramo prvenstveno kroz prizmu unutrašnjih misli dječaka Stakana, opterećenog mislima o grješnosti, iskupljenju i razapinjanju poradi vlastitih grijeha. Šegedin naprosto briljira u pasusima o Stakanovom strahu od Sotone i kazne.
No, to nije niti blizu sve! Šegedin umeće u roman rukopis romana Stakanovog strica Antunice, mladog čovjeka pred smrću opterećenog mržnjom, željnog sjećanja, koje pokušava ostvariti pišući svoje zapise.
Šegedin ukorporira u roman brojne narodne priče i predaje, pripremite se za priče o vampirima(!) koji se hrane dječjim srcima, zmijama koje zavode mlade momke, prikazuje čak i sam mukotrpan proces prikupljanja ''narodnog blaga'' kroz lik seoskog učitelja Ivana- stranca sputanog u zaostaloj sredini.
Šegedin donosi i sjajan pregled vrlo zanimljivog korčulanskog idioma kojeg često kombinira s humorom, već karakteristično seljačkim ''smijehom kroz suze''
Šegedin je najhejtaniji (najmrži, oprostite, u ovim danima raznih Deklaracija treba se paziti što se govori i piše) hrvatski autor od strane studenata, nikad nisan čuo ikakvu lijepu riječ ili mišljenje o njegovom djelu (lažem, sjetio sam se potencijalno ohrabrujuće kritike mladog Ilira i proučavatelja autoreferencijalnosti u poeziji Jagode Brlek kroz HNP- Vatroslava Hercega, iako ga je ocijenio čistom jedinicom, morati ću obaviti nekakav odgojni razgovor s njim), a svemu tome je predvodnik izvjesni Boris Krneta, deklarirani ''anti-šegedinovac'', čovjek koji je u fokus javnosti dospio sa svojim nebuloznim idejama spaljivanja svih primjeraka Šegedinovog opusa.
Stoga, teško vrijeme je pred nama, vrijeme u kojem moramo nanovo dokazivati veličinu Petra Šegedina.
Viva šegedin! Živio utrobni realizam!
''Djeca Božja'' je sjajan roman! To je jedna velika analiza čovjekove moralnosti, metafizičkog postojanja, osjećaja otuđenosti, uskraćenosti komunikacije, primitivne, uštogljene religioznosti, besmisla ljudske egzistencije- ukratko, sve ono što dobra egzistencijalistička proza treba sadržavati, no ovdje to sve promatramo prvenstveno kroz prizmu unutrašnjih misli dječaka Stakana, opterećenog mislima o grješnosti, iskupljenju i razapinjanju poradi vlastitih grijeha. Šegedin naprosto briljira u pasusima o Stakanovom strahu od Sotone i kazne.
No, to nije niti blizu sve! Šegedin umeće u roman rukopis romana Stakanovog strica Antunice, mladog čovjeka pred smrću opterećenog mržnjom, željnog sjećanja, koje pokušava ostvariti pišući svoje zapise.
Šegedin ukorporira u roman brojne narodne priče i predaje, pripremite se za priče o vampirima(!) koji se hrane dječjim srcima, zmijama koje zavode mlade momke, prikazuje čak i sam mukotrpan proces prikupljanja ''narodnog blaga'' kroz lik seoskog učitelja Ivana- stranca sputanog u zaostaloj sredini.
Šegedin donosi i sjajan pregled vrlo zanimljivog korčulanskog idioma kojeg često kombinira s humorom, već karakteristično seljačkim ''smijehom kroz suze''
Šegedin je najhejtaniji (najmrži, oprostite, u ovim danima raznih Deklaracija treba se paziti što se govori i piše) hrvatski autor od strane studenata, nikad nisan čuo ikakvu lijepu riječ ili mišljenje o njegovom djelu (lažem, sjetio sam se potencijalno ohrabrujuće kritike mladog Ilira i proučavatelja autoreferencijalnosti u poeziji Jagode Brlek kroz HNP- Vatroslava Hercega, iako ga je ocijenio čistom jedinicom, morati ću obaviti nekakav odgojni razgovor s njim), a svemu tome je predvodnik izvjesni Boris Krneta, deklarirani ''anti-šegedinovac'', čovjek koji je u fokus javnosti dospio sa svojim nebuloznim idejama spaljivanja svih primjeraka Šegedinovog opusa.
Stoga, teško vrijeme je pred nama, vrijeme u kojem moramo nanovo dokazivati veličinu Petra Šegedina.
Viva šegedin! Živio utrobni realizam!
March 31, 2021
svi kozlići idu u raj
May 30, 2024
Bardzo ważna dla chorwackiej literatury, dla mnie osobiście miała bardzo dobre momenty, jednak przeplatane tym, czego nawet w najlepszej literaturze nie lubię - w zamyśle natchnionym, artystycznym, nieco dekadenckim pojmowaniem świata bohaterów niezrozumiałych przez resztę i niepasujących. Dla mnie było tego za dużo (w osobach nauczyciela i stryja Antuna).
Ale mimo wszystko świetny (o ile można tak powiedzieć) portret dziecka "omamionego" i straszonego religią, piekłem - dla mnie główny wątek ma również taki wydźwięk.
Ale mimo wszystko świetny (o ile można tak powiedzieć) portret dziecka "omamionego" i straszonego religią, piekłem - dla mnie główny wątek ma również taki wydźwięk.
May 14, 2025
Život me vara i odnosi dalje: ponekad u slici, ponekad u zvuku, ponekad u sebi samome sasvim bezoblično. Prevari me u mom najozbiljnijem grču, u mom najsvjetlijem smijehu.
Ali ti si tvrdoglavo zaljubljen u đavla razuma u sebi i oklijevaš.
Ali ti si tvrdoglavo zaljubljen u đavla razuma u sebi i oklijevaš.
March 20, 2025
moga bi procitat jos 500 stranica ovoga
December 10, 2023
Najbolji roman kojemu sam morao dati ovu ocjenu. Roman je genijalan i unikatan, vrlo bitan dio hrvatske književnosti, ali meni se jednostavno ne sviđa. Šteta.
Displaying 1 - 6 of 6 reviews