"Zelenbabini darovi" je avanturistički roman za decu, i nas malo starije koji smo u duši i dalje deca.
Glavni junaci romana su dečak Mika, maljutak Zaviša i kornjača Paun. Odmah da razjasnimo - Zaviša je moj novi najbolji drugar! Evo vama Pauna, a možete da uzmete i Miku, ako baš želite, Zavišu vam ne dam!
Elem, ova prelepa priča vratila me je u detinjstvo.
Mikina Baka me mnogo podseća na moju Nanu, i ona je razvlačila domaće kore za pitu, večito je mesila i pržila neko testo koje mi, deca, nismo smeli ni da pipnemo dok ona ne dozvoli. Stalno nas je grdila i jurila za nama kad nismo bili dobri, preteći nam:"Videćete vi kada vam dođe bogić s posla!". "Bogić" je bio naš tata :D i glavno sredstvo pretnje nemirnim unučićima. A i na sirotog dedu, kojeg su svi unučići zvali Mika, je stalno galamila. Evo i sad se sećam njenih reči kada je iznervira, pa vikne iz sveg grla:"Miodrage, jeftika te uhvatila! Jesam li ti rekla da mi zakucaš neku dasku ovde!"
Baka iz "Zelenbabinih darova" nije toliko galamila, ali prosto mi je izmamila osmeh na lice i podsetila me na Nanu i Miku, i moje odrastanje uz njih.
Takođe, tu su i rusalke, pa čupava čuma, pa vodenjak...sve u svemu jedna lepa i nadasve zanimljiva avantura u najboljem maniru starih narodnih predanja i priča, koje bake i deke pričaju svojim unucima kada na primer nestane struja, a napolju pada sneg, pa se svi skupe oko neke stare sveće, i načulje uši ;)
Ocena: 5+