Koliko god bili pristaša raznih integrala ili pak možda protivnik mjesečnih malih američkih sveščica, mislim da se slažemo kad kažem da postoje neki stripovi koje jednostavno ne možete dočekati da izađu u vama pogodnijem formatu. Jedan od takvih stripova za mene je definitivno Sandman. Dijelom strip, dijelom umjetničko djelo, konstrukt začinjen Gaimanovim spretnim umijećem izgradnje fantastičnih svjetova i svevremenih likova. Dodatno ulje na vatru dolijeva sam Neil Gaiman, pržeći fanove na laganoj vatrici odugovlačenjem izbacivanja novih nastavaka. Primjerice, vrijeme koje je prošlo između prvog i drugog nastavka je 6 mjeseci, odnosno pola godine. A planirana frekvencija izbacivanja je dvomjesečno! No, opraštamo mu, jer je on ipak Neil Gaiman, a savršenstvo ne treba požurivati (koja sam ja ulizica ;))
Vidimo na svakom koraku da se Gaiman srcem i dušom vraća svome omiljenom čedu, Sandmanu, i da ga nikad zapravo nije prestao pisati. On je tu, slikom i prilikom, postojan kao i uvijek u svom univerzumu. Kao i svi elementi tog univerzuma. S jedne strane ovo je prednastavak, ali i rekapitulacija cijelog univerzuma. Prvo poglavlje donosi tek mrvicu priče, uvod, nagovještaj zapleta i misteriju; kao i cameo pojave omiljenih likova serijala. Corinthiana, živuću Noćnu moru, koji umjesto očiju ima zube, a obožava jesti očne jabučice svojih ljubavnika. Pričljivog Marva Pumpkinheada (koji je u stvarnom svijetu sigurno bio Groucho Marx) i Luciena, knjižničara knjižnice snova. Slijepog Sudbinu, najstarijeg od braće Beskrajnika; i Smrt, stariju sestru Sna.
Sandmanov grafički izričaj uvijek je bio nekonvencionalne prirode, od izgleda samih naslovnica do crteža unutar stripa. Izrazito mi je drago što je za crtača postavljen J. H. Williams III., koji osim svog osobnog crtačkog pečata čitateljima prikazuje i dobar osjećaj za estetiku u crtežu, što nije bio uvijek slučaj kod Sandmanovih crtača.
S nestrpljenjem očekujem nove nastavke...
I tell myself, I am Dream of the Endless. I am Dream. And I am prepared for whatever awaits me.