Globalni ciljevi: nastavak serijala
Ne mogu ništa više napisati za knjigu iz Sigma Force serijala, a da se ne ponavljam. Kao i uvijek zabavno, zanimljivo, prepuno akcije, pucačine, jurnjave, eksplozija, napetosti. Događaji se izmjenjuju velikom brzinom. Ovaj put ni ne znam točno ponoviti znanstveni dio radnje. Uglavnom, ide ovako nekako: u Mongoliju se srušio satelit. On u svojoj žiroskopskoj sferi sadrži tamnu energiju (navodno ona zaista postoji, bar tako navodi Rollins na kraju knjige dok objašnjava što su činjenice, a što fikcija), koju je pokupio od kometa koji prolazi pored Zemlje. Isti taj komet je prolazio pored Zemlje u doba Džingis Kana i uzrokovao je pad asteroida kojem je isto prenio tu tamnu energiju. Od dijela tog asteroida izrađen je križ. Gray i ekipa moraju doći do sfere iz satelita i do tog križa te ih spojiti da bi poništili djelovanje te tamne energije koja privlači komet (ili možda asteroid???, tu nikako nisam pokopčala koji od njih dva) Zemlji. Ako ne uspiju, za 4 dana doći će do uništenja svijeta. Uh, jedva napisah. A vama koji budete čitali, ovo će sigurno zvučati kao bla, bla, bla. Tako su i meni ti znanstveni dijelovi knjige zvučali. Kvantna fizika, prostor-vrijeme, paralelni svjetovi... Moram priznati Rollinsu, stvarno si uvijek da truda i spoji meni nespojivo. Naravno, nije samo kraj svijeta bio problem. Zakomplicirao je ekipi život s još dvije skupine neprijatelja koje su ih naganjale oko svijeta. Eto, da bude još malo napetije. Ovaj put su mi ti neprijatelji bili malo meeh i nekako nebitni u cjelokupnoj bombastičnoj priči. Priča mi ovaj put posebno vuče na Indianu Jonesa. Otkrivaju jedan artefakt u Kazahstanu, pa drugi u Mongoliji, i onda treći u Rusiji. A sve uz istraživanje i otkrivanje tragova.
Likovi... uvijek meni draga ekipa iz Sigme, Gray i Seichan ❤️❤️❤️, Monk i Kat, Painter. I Kowalski. Ovaj put upoznajemo dva nova lika – Jadu i Duncana – koji su mi bili simpa i nadam se da će se pojaviti i u idućim nastavcima.
Ali imam jednu zamjerku. Zapravo, uvijek imam tu istu zamjerku. Kowalski je urnebesan. Obožavam ga. I baš mi je žao što ga Gray uvijek nekako ignorira ili otepe. On je kao zabavan lik s mišićima i najvećim oružjem, koji sluša naredbe i uvijek obavi posao. I to je to. Rollins, daj čovjeku nalo prostora da se razvije.
Priča odlična, likove baš obožavam. S knjigom sam provela par dana uživanja. Jedva čekam uzeti nastavak, ali probat ću se suzdržati jer nastavaka nema beskonačno. Što ću raditi kad ih sve pročitam.