What do you think?
Rate this book
Danci i stranci
Ima li hladan sjeverni vjetar terapeutska svojstva na male bebe? Koji je najteži ispit na medicinskom fakultetu u Danskoj, a uopće ga nema u Hrvatskoj? Kad se na sjeveru ide u krevet? Je li Božićni domjenak stavka u ugovoru o radu? Koja je razlika na sjeveru između skupog hotela i hostela? Što znači partnerstvo i dijeljenje u vezi? Što zapravo znači kad Vas neko pozove na poslijepodnevnu roštiljadu? Zašto su penzioneri rijetka zaštićena vrsta u Kopenhagenu? Je li stvarno istina da je Hrvatska tax-free zemlja? Kako se pada razred u vrtićkoj dobi? Brinu li se banke o građanima? Čemu služi lampica s plavom svjetlosti? Kako se unesrećiš ako nešto naslijediš? Koliko košta kad te prijatelji pozovu k sebi na večeru? Na ova i mnogobrojna druga zanimljiva, neobična i nama južnjacima teško shvatljiva pitanja odgovara ova knjiga. Pitanje je samo kako shvatiti odgovore: kao zabavu, novu putopisnu spoznaju ili možda samo jednostavno konstatirati činjenicu „Ah što mi je lijepo u Hrvatskoj!“
- GenresNonfiction
191 pages, Paperback
First published January 1, 2013
15 people are currently reading
237 people want to read
Ratings & Reviews
Friends & Following
Create a free account to discover what your friends think of this book!
Community Reviews
Displaying 1 - 30 of 46 reviews
September 17, 2015
U ovim kratkim pričama autorica prepričava svoj osobni doživljaj i iskustvo života u Danskoj.
Priče su napisane kao anegdote, subjektivno i ne previše informativno. Često završavaju rečenicom u stilu: nisam nikada shvatila zašto je to tako ali eto čini se da je tako, malo karikiram ali nije daleko od rečenica u knjizi.
Kad se već odlučila na pisanje o tim iskustvima ne bi bilo loše da je barem istražila detalje opisanoga, tako da je teško suditi da li je to što se desilo posljedica neke njezine pogreške ili pogrešnog shvaćanja ili je to stvarno tako u Danskoj.
Ponekad se nešto može pročitati između redaka i tako izvući zaključak ali opet od ovakve knjige se ni ne može očekivati neka dubinska analiza nego samo pobuđivanje interesa za daljnjim istraživanjem ako koga zanima.
Neki dijelovi su napisani zabavno, stil pisanja je jednostavan i lak za čitanje - tko brže čita ovo može pročitati za sat vremena - ima jedva 190 stranica ali to je s praznim listovima između poglavlja.
Priče su napisane kao anegdote, subjektivno i ne previše informativno. Često završavaju rečenicom u stilu: nisam nikada shvatila zašto je to tako ali eto čini se da je tako, malo karikiram ali nije daleko od rečenica u knjizi.
Kad se već odlučila na pisanje o tim iskustvima ne bi bilo loše da je barem istražila detalje opisanoga, tako da je teško suditi da li je to što se desilo posljedica neke njezine pogreške ili pogrešnog shvaćanja ili je to stvarno tako u Danskoj.
Ponekad se nešto može pročitati između redaka i tako izvući zaključak ali opet od ovakve knjige se ni ne može očekivati neka dubinska analiza nego samo pobuđivanje interesa za daljnjim istraživanjem ako koga zanima.
Neki dijelovi su napisani zabavno, stil pisanja je jednostavan i lak za čitanje - tko brže čita ovo može pročitati za sat vremena - ima jedva 190 stranica ali to je s praznim listovima između poglavlja.
November 4, 2017
Kao osoba koja je također neko vrijeme živjela u Danskoj i koja se u životu načitala knjiga, moram komentirati da ovako lošu knjigu nisam pročitala dugo vremena.
Knjiga bi se prije mogla nazvati "Moj subjektivan doživljaj Danske", djelo u kojem autorica pokazuje koliko je zaglibila u balkanski način života i koliko je nesposobna shvatiti da neki ljudi žive u potpunosti drugačije. Mnoge napisane stvari uopće nisu takve kakvima ih je autorica predstavila i naprosto je žalosno što će mnogi ljudi s našeg područja zbog ove knjige dobiti krivi dojam o Danskoj.
Što se tiče stila, joooj, kak mi nije sjeo, onak, uopće, fakat, mala, e! XOXO Osjećala sam se otprilike kao da čitam dopisivanje na chatu između dvije srednjoškolke. Brojne rečenice i događaji se ponavljaju nekoliko puta, nema nikakvog kronološkog slijeda, a neke tvrdnje o automobilima čine da se čitatelj zapita je li cijelu ovu knjigu napisao isti autor.
Ne preporučujem nikome.
Knjiga bi se prije mogla nazvati "Moj subjektivan doživljaj Danske", djelo u kojem autorica pokazuje koliko je zaglibila u balkanski način života i koliko je nesposobna shvatiti da neki ljudi žive u potpunosti drugačije. Mnoge napisane stvari uopće nisu takve kakvima ih je autorica predstavila i naprosto je žalosno što će mnogi ljudi s našeg područja zbog ove knjige dobiti krivi dojam o Danskoj.
Što se tiče stila, joooj, kak mi nije sjeo, onak, uopće, fakat, mala, e! XOXO Osjećala sam se otprilike kao da čitam dopisivanje na chatu između dvije srednjoškolke. Brojne rečenice i događaji se ponavljaju nekoliko puta, nema nikakvog kronološkog slijeda, a neke tvrdnje o automobilima čine da se čitatelj zapita je li cijelu ovu knjigu napisao isti autor.
Ne preporučujem nikome.
February 21, 2022
Ovo je više jedinica nego dvojka.
Zašto?
Zato što autorica ima nevjerojatno negativan stav prema svemu što je zatekla u par godina života u Danskoj, jednoj od najsretnijih zemalja na svijetu.
Ispada da tamo živi hrpa psihičkih bolesnika, a ne svijet koji sretno i zadovoljno duboko uživa u svojim stoljetnim običajima.
Nije čista jedinica jer možete saznati hrpu nama neobičnih običaja i ponašanja danaca, samo nemojte previše voditi brigu u autoričinim stavovima.
Zašto?
Zato što autorica ima nevjerojatno negativan stav prema svemu što je zatekla u par godina života u Danskoj, jednoj od najsretnijih zemalja na svijetu.
Ispada da tamo živi hrpa psihičkih bolesnika, a ne svijet koji sretno i zadovoljno duboko uživa u svojim stoljetnim običajima.
Nije čista jedinica jer možete saznati hrpu nama neobičnih običaja i ponašanja danaca, samo nemojte previše voditi brigu u autoričinim stavovima.
February 11, 2018
Negdje na pola knjige sam skoro odustala (a to nikad ne radim, uvijek pročitam knjigu do kraja ma koliko se mučila) jer više nisam mogla čitati "moj mužić" ovo, "moj mužić" ono. Da imam volje sad bih krenula opet od prve do zadnje stranice samo da izbrojim koliko puta je u ovoj knjižici napisana riječ mužić. Isto tako ide se na "kavice" i većina toga je u umanjenicama sve začinjeno brdom uskličnika i upitnika. Kao da frendice tračaju na "kavici" (u Bogovićevoj ili na Cvjetnom sigurno).
Priča o tome kako je izašla na večeru s prijateljicama s ovih prostora i prikazala to kao nešto ludo zabavno i super što su ignorirale običaje zemlje u koju su došle živjeti i držale osoblje restorana do 22:15 i nisu se dale van i bile ponosne na to govori dosta. Ili kad se pita kako je moguće da žena koja živi u kući vrijednosti 10 milijuna eura punoj dizajnerskog namještaja vozi bicikl (zamisli, po kiši, u nekom "jadnom sakou od tvida"), a ne neki auto vrijednosti barem jednog zagrebačkog stana.
Dosta prepričanih događaja autorica završava sa: "Strašno!". Rekla bih da je strašno da napiše da su je namještaja kojeg se nije mogla riješiti prije puta nazad oslobodili "polupismeni Iračani" iako bi da ga je ostavila gazdi platila to "tak skupo da si je mogla kupiti debelu narukvicu u Bvlgariju". Meni je to strašno. (!)
Ova knjiga možda više govori o ljudima u Hrvatskoj, nego Dancima.
Dvije zvjezdice samo zbog činjenica o Danskoj, inače bi bila jedna.
Priča o tome kako je izašla na večeru s prijateljicama s ovih prostora i prikazala to kao nešto ludo zabavno i super što su ignorirale običaje zemlje u koju su došle živjeti i držale osoblje restorana do 22:15 i nisu se dale van i bile ponosne na to govori dosta. Ili kad se pita kako je moguće da žena koja živi u kući vrijednosti 10 milijuna eura punoj dizajnerskog namještaja vozi bicikl (zamisli, po kiši, u nekom "jadnom sakou od tvida"), a ne neki auto vrijednosti barem jednog zagrebačkog stana.
Dosta prepričanih događaja autorica završava sa: "Strašno!". Rekla bih da je strašno da napiše da su je namještaja kojeg se nije mogla riješiti prije puta nazad oslobodili "polupismeni Iračani" iako bi da ga je ostavila gazdi platila to "tak skupo da si je mogla kupiti debelu narukvicu u Bvlgariju". Meni je to strašno. (!)
Ova knjiga možda više govori o ljudima u Hrvatskoj, nego Dancima.
Dvije zvjezdice samo zbog činjenica o Danskoj, inače bi bila jedna.
May 12, 2021
Jedan površan prikaz života Hrvatice u Kopenhagenu, u koji je došla i otišla sa istim dubokim i iskrenim čuđenjem oko svih različitosti koje se između te dve kulture i načina života mogu naći.
Čini mi se da bi bilo bolje da je ostalo na nivou bloga (takva je forma, a i recimo, stil, ako se o stilu može pričati) jer bi možda čitaoci imali svoje komentare, možda bi se uključio neko ko duže živi u Danskoj ili ima drugačije iskustvo. Ovako je simpatično na momente, na momente zaista iritantno, a u celini meh :/
Čini mi se da bi bilo bolje da je ostalo na nivou bloga (takva je forma, a i recimo, stil, ako se o stilu može pričati) jer bi možda čitaoci imali svoje komentare, možda bi se uključio neko ko duže živi u Danskoj ili ima drugačije iskustvo. Ovako je simpatično na momente, na momente zaista iritantno, a u celini meh :/
May 23, 2017
šta se desi kad etnocentrična šupljeglava ljubiteljica uskličnika stavi svoje ''misli'' na papir - ovaj papir za potpalu.
August 22, 2016
Sviđa mi se.Nakon pročitane knjige imam osjećaj da sam bila na dugoj,dobroj kavi sa zabavnom prijateljicom.Zahvaljujem "prijateljici" na duhovitom prikazu kulturoloških razlika.Puno toga ću zapamtiti i ubuduće,sa zadrškom,promišljati kako je našim ljudima,tamo negdje u inozemstvu (pečalbi..) baš lijepo..:-)
July 12, 2018
Preporučila bi ovu knjigu svima onima koji razmišljaju o odlasku van Hrvatske. Ne s ciljem promjene stave nego radi dobivanja uvida i u onu drugu stranu tog ‘idiličnog’ života izvan naših granica.
Ova knjiga otkriva drugu stranu, onu manje lijepu stranu skandinavskog života i kako život funkcionira kada dođe do sudara dvaju kulturoloških svjetova.
Kroz kratke anegdotske priče, autorica opisuje događaje iz svog trogodišnjeg života u Kopenhagenu. Spomenute priče definitivno nasmijavaju čitatelja, ali u prvom planu izazivaju čuđenje. Pa su tako činjenice da je vrtić u baraci, da se djeca ostavljaju spavati vani u kolicima u svim vremenskim uvjetima, da se djeca ostavljaju u kolicima vani kao parkirani auto dok majka ruča u restoranu, da plaćaju debele kazne za nedolaženje na zakazani termin fitnessa ili joge, da je Danska država bez posluživanja, da si i kavu u kafiću sam moraš poslužiti i naravno – sam i platiti žutom karticom jer osoba preko puta tebe kojom si ‘kafenisao’ će platiti samo svoju kavu. Fifty-fifty. Najpoštenije, zar ne? A kad se već kreće za dostavljanjem računa za pojedenu večeru na druženju kod prijatelja, zašto stat samo na tome? Autorica opisuje kako su i roditeljske uloge fifty-fifty podijeljene i postoji raspored tko kada dovozi/odvozi dijete iz vrtića, tko i kada se igra s njim, tko i kada ga mora voziti na ne-znam-ni-ja-sama-što… Čak i kada dođe do rastave roditelja – dijete se seli na tjednoj razini. Fifty-fifty. Najpoštenije, zar ne. Totalno nebitno kako se tako djelovanje odražava na dijete. Autorica nam otkriva da Danci uopće nisu toliko vrijedni koliko ih mi percipiramo, već da samo opako štede. Ako ste dolaskom na rođendanski parti u Danskoj očekivali tortu, kiflice, kolače ili sendviće – uzalud ste se nadali. A ako vam i ponude npr. suši – očekujte račun kroz par dana na kućnu adresu. Svjetsko je prvenstvo i htjeli biste ići na neko javno gledanje utakmice, feštu, bar ili sl. E, ne može! Zašto! Vrlo jednostavno – sve je zatvoreno. Život prestaje teći u 18.00. I ne samo kafići. Restorani isto. Možda je tako i bolje – svejedno bi si pivo morala sama poslužit.
Ako su Vas već ove stvari nasmijale/iznenadile/šokirale/potakle da se zahvalite Bogu što ne živite u Danskoj i sl. – svakako preporučam Dance i strance!!!
Istaknula bi jedan ulomak iz knjige: ‘’Sjever i jug su dvije suprotnosti, dva pristupa životu. Nema tu lošeg i dobrog, samo je pitanje ukusa navike i mjere. Jug je potrošačko društvo, što mu može biti dok ima obitelj kao bazu, dok na sjeveru vlada individualizam i nema mjesta konzumerizmu. Eto, tako ja doživljavam korjenite razlike izmežu sjevera i juga. Sve ostalo su samo posljedice.’’ Bez priklonjavanja samo konzervativom Jugu ili samo liberalnom Sjeveru – autorica nastoji dati što objaktivniju, nepristranu sliku usporedbi spomenutih krajnosti naglašavajući da nedostataka ima i kod nas, konzervativnih južnih balkanaca kao i kod Danaca koji se vode jednim jedinim načelom: ne diraj me – ne diram te, sve je ok dok moje djelovanje ne ugrožava tvoje i u tom prostoru je SVE dopušteno.
Ono što se pak prepoznaje u rečenicama autorice je to da je teško biti tuđinac u stranoj državi koja je toliko kulturološki različita od onoga u čemu si provodio svoj dosadašnji život. Knjiga dobiva još dodatan plus kada autorica progovara i o samom novcu, zaradi – pa i tu rušu sliku kakva se često prezentira javnosti.
Teško mi je prešutjeti i osobni stav prema svemu opisanome pa bi tu još nadodala da konzumerizam svakako predstavlja jednu opasnost današnjeg društva, ali opisani individualizam u ovoj knjizi koji širom otvara vrata i moralnom relativizmu je svakako gore. Često putujem, ali provodeći u nekoj zemlji/gradu deset, petnaest dana – nemoguće je spoznati niti četvrtinu ovakvih stvari. Zato, iako na književnoj razini ova knjiga ne može predstavljati vrijedno djelo, svakako je djelo koje otvara nove spoznaje, ruši idilične slike, progovara o onome o čemu mnogi naši izvan granica šute i na jedan zanimljiv način daje usporedbu dviju kultura. Bilo bi zanimljivo pročitati ovakva štiva i s perspektive nekih drugih naših izvan granica o nekim drugim granicama (Irska, Njemačka, Švicarska …). Tko zna – možda bi to i napravilo neki mali doprinos smanjenju aktualnog iseljavanja iz Lijepe naše.
Ova knjiga otkriva drugu stranu, onu manje lijepu stranu skandinavskog života i kako život funkcionira kada dođe do sudara dvaju kulturoloških svjetova.
Kroz kratke anegdotske priče, autorica opisuje događaje iz svog trogodišnjeg života u Kopenhagenu. Spomenute priče definitivno nasmijavaju čitatelja, ali u prvom planu izazivaju čuđenje. Pa su tako činjenice da je vrtić u baraci, da se djeca ostavljaju spavati vani u kolicima u svim vremenskim uvjetima, da se djeca ostavljaju u kolicima vani kao parkirani auto dok majka ruča u restoranu, da plaćaju debele kazne za nedolaženje na zakazani termin fitnessa ili joge, da je Danska država bez posluživanja, da si i kavu u kafiću sam moraš poslužiti i naravno – sam i platiti žutom karticom jer osoba preko puta tebe kojom si ‘kafenisao’ će platiti samo svoju kavu. Fifty-fifty. Najpoštenije, zar ne? A kad se već kreće za dostavljanjem računa za pojedenu večeru na druženju kod prijatelja, zašto stat samo na tome? Autorica opisuje kako su i roditeljske uloge fifty-fifty podijeljene i postoji raspored tko kada dovozi/odvozi dijete iz vrtića, tko i kada se igra s njim, tko i kada ga mora voziti na ne-znam-ni-ja-sama-što… Čak i kada dođe do rastave roditelja – dijete se seli na tjednoj razini. Fifty-fifty. Najpoštenije, zar ne. Totalno nebitno kako se tako djelovanje odražava na dijete. Autorica nam otkriva da Danci uopće nisu toliko vrijedni koliko ih mi percipiramo, već da samo opako štede. Ako ste dolaskom na rođendanski parti u Danskoj očekivali tortu, kiflice, kolače ili sendviće – uzalud ste se nadali. A ako vam i ponude npr. suši – očekujte račun kroz par dana na kućnu adresu. Svjetsko je prvenstvo i htjeli biste ići na neko javno gledanje utakmice, feštu, bar ili sl. E, ne može! Zašto! Vrlo jednostavno – sve je zatvoreno. Život prestaje teći u 18.00. I ne samo kafići. Restorani isto. Možda je tako i bolje – svejedno bi si pivo morala sama poslužit.
Ako su Vas već ove stvari nasmijale/iznenadile/šokirale/potakle da se zahvalite Bogu što ne živite u Danskoj i sl. – svakako preporučam Dance i strance!!!
Istaknula bi jedan ulomak iz knjige: ‘’Sjever i jug su dvije suprotnosti, dva pristupa životu. Nema tu lošeg i dobrog, samo je pitanje ukusa navike i mjere. Jug je potrošačko društvo, što mu može biti dok ima obitelj kao bazu, dok na sjeveru vlada individualizam i nema mjesta konzumerizmu. Eto, tako ja doživljavam korjenite razlike izmežu sjevera i juga. Sve ostalo su samo posljedice.’’ Bez priklonjavanja samo konzervativom Jugu ili samo liberalnom Sjeveru – autorica nastoji dati što objaktivniju, nepristranu sliku usporedbi spomenutih krajnosti naglašavajući da nedostataka ima i kod nas, konzervativnih južnih balkanaca kao i kod Danaca koji se vode jednim jedinim načelom: ne diraj me – ne diram te, sve je ok dok moje djelovanje ne ugrožava tvoje i u tom prostoru je SVE dopušteno.
Ono što se pak prepoznaje u rečenicama autorice je to da je teško biti tuđinac u stranoj državi koja je toliko kulturološki različita od onoga u čemu si provodio svoj dosadašnji život. Knjiga dobiva još dodatan plus kada autorica progovara i o samom novcu, zaradi – pa i tu rušu sliku kakva se često prezentira javnosti.
Teško mi je prešutjeti i osobni stav prema svemu opisanome pa bi tu još nadodala da konzumerizam svakako predstavlja jednu opasnost današnjeg društva, ali opisani individualizam u ovoj knjizi koji širom otvara vrata i moralnom relativizmu je svakako gore. Često putujem, ali provodeći u nekoj zemlji/gradu deset, petnaest dana – nemoguće je spoznati niti četvrtinu ovakvih stvari. Zato, iako na književnoj razini ova knjiga ne može predstavljati vrijedno djelo, svakako je djelo koje otvara nove spoznaje, ruši idilične slike, progovara o onome o čemu mnogi naši izvan granica šute i na jedan zanimljiv način daje usporedbu dviju kultura. Bilo bi zanimljivo pročitati ovakva štiva i s perspektive nekih drugih naših izvan granica o nekim drugim granicama (Irska, Njemačka, Švicarska …). Tko zna – možda bi to i napravilo neki mali doprinos smanjenju aktualnog iseljavanja iz Lijepe naše.
July 5, 2016
Nakon ove knjige osjećam ogromno domoljublje i sretna sam što sam tu gdje jesam i što ne osjećam nostalgiju za domom, kao mnogi koji su potražili sreću van granica lijepe naše (ma koliko šutjeli o tome). Nakon ovakve jedne priče, bazirane na vlastitom iskustvu, shvatiš koliko novac je, ali nije bitan. Sva ta kriza pada u vodu i sretan si što imaš to što imaš, samo da si tu gdje jesi i da ne moraš otići dalje od svojeg doma, obitelji, prijatelja, običaja i navika, jer ostatak svijeta potpuno je drugačiji, pravila i običaji su drugačiji, a mi nikada nećemo biti u potpunosti spremni priviknuti se na nešto nama toliko strano i neobično kao što je neispijanje kave u društvu prijatelja, neokupljanje obitelji i prijatelja kod kuće, dijeljenje računa (npr. u restoranu), čak i kod bračnih partnera, davanja 40%-75% poreza državi na nasljedstvo...na toliko toga, na prvi pogled nebitnog, a ustvari šokantno različitog. Nakon ove knjige ne mogu se oteti dojmu da sam sretna što živim u ovoj državi, kakva god bila, jer ipak je u mnogočemu logičnija i toplija od jedne Danske, iako je Danska 35 svjetlosnih godina tehnološki ispred nas.
Itetekako preporučam čitanje ove knjige. Obećajem da ćete, pri gotovo svakom poglavlju, svjesno širiti oči, u potpunom šoku zbog pročitanog. Bar je tako knjiga utjecala na mene.
Itetekako preporučam čitanje ove knjige. Obećajem da ćete, pri gotovo svakom poglavlju, svjesno širiti oči, u potpunom šoku zbog pročitanog. Bar je tako knjiga utjecala na mene.
January 9, 2016
Odlična!
May 31, 2016
Zamislite da imate frendicu koja se preselila u Dansku i na kavi vam priča svoje subjektivne doživljaje i dobili ste ovu knjigu.
December 19, 2015
Ova knjiga je dokaz da liste najboljih treba raditi u siječnju, a ne prosincu kao što je praksa na GR. Nije ovo literarno remek dijelo, ali me više puta nasmijalo naglas što već dugo nije uspjelo nijednoj drugoj knjizi. Čita se brzo i lako. Autorica ne pametuje, iznosi činjenice onako kako ih vidi i čitatelju prepušta donošenje zaključaka. Čak se može reči da ne forsira donošenje zaključaka, već nas jednostavno prilagođava na različitosti (kojima je Danska bogata, a mi siromašni). I nema onog stava ''vani je sve bolje'' koji je tako često prisutan u našoj kolektivnoj svijesti (i sama svaki puta kad poludim zbog 'ko zna koje gluposti vičem kako ću se odseliti u Švedsku) i sličnim literarnim uradcima. A prisutna je i zdrava doza humora na vlastiti (osobni, ne nacionalni) račun te kritike i preispitivanja vlastitih stavova. Uopće me ne čudi da je knjiga doživila drugo izdanje i jako mi je drago da ju je moj ''mužić'' kupio.
February 20, 2016
Brzo se čita, jednostavno, čitljivo, ali pomalo autorica mi se dopala poput prosječne i primitivne.
April 21, 2019
3.5 Towards the end it felt too bitter, although I did get a gliimpse of the cultural shock and differences. I would like to read more by other authors in a similar situation to compare and contrast.
September 11, 2015
Ova knjiga, zbirka zgodnih pričica iz stvarnog života, poprilično me fascinirala. Način života, toliko različit od našeg...nije ni čudo. Najviše me iznenađuje kako i gotovo tri mjeseca nakon pročitanog, kad god netko spomene Dansku, sjetim se ove knjige i impresija koje mi je ostavila.
Dakle, što sam iz ove knjižice doznala:
Dakle, što sam iz ove knjižice doznala:
January 26, 2019
Pokušavam da objektivno sagledam ovu knjigu, ali ne znam da li će mi uspjeti.
Naši ljudi (iz ex-Yu) bi najradije da pobjegnu sa ovih prostora, ali da nekako ponesu i zemlji iz koje odlaze, a čije uređenje prethodno kritikuju na sve moguće načine. Uglavnom iz nekog inata neće da se prilagođavaju običajima zemlje u koju dolaze.
Pri tom ne smatram da je sve u toj zemlji dobro jer nije niti može biti, ali stičem utisak da je autorka malo pretjerala.
I meni je čudan njihov način liječenja, ali se očigledno pokazao funkcionalan. Prvo što mi uradimo je da potrčimo za tabletom. Čemu biti rob farmaceutske industrije?!
Svako plaća svoje piće? A u Sloveniji nije tako?!
Upisati jogu, ne ići na nju i dobiti kaznu? Strašno! To što su se neki ljudi zaposlili i računali na taj prihod vjreovatno nema veze jer ako smo raspuštena banda u svojoj državi zašto ne bi bili i u tuđoj.
I moglo bi ovako još...
Sve smo imali (besplatno zdravstvo, školstvo, slobodu, mir...), ali nije valjalo. Rječju, knjigu kao da je napisala ne baš pretjerano bistra tinejdžerka tako što je razgovor sa svojom prijateljicom iz kafića prenijela u knjigu.
Naši ljudi (iz ex-Yu) bi najradije da pobjegnu sa ovih prostora, ali da nekako ponesu i zemlji iz koje odlaze, a čije uređenje prethodno kritikuju na sve moguće načine. Uglavnom iz nekog inata neće da se prilagođavaju običajima zemlje u koju dolaze.
Pri tom ne smatram da je sve u toj zemlji dobro jer nije niti može biti, ali stičem utisak da je autorka malo pretjerala.
I meni je čudan njihov način liječenja, ali se očigledno pokazao funkcionalan. Prvo što mi uradimo je da potrčimo za tabletom. Čemu biti rob farmaceutske industrije?!
Svako plaća svoje piće? A u Sloveniji nije tako?!
Upisati jogu, ne ići na nju i dobiti kaznu? Strašno! To što su se neki ljudi zaposlili i računali na taj prihod vjreovatno nema veze jer ako smo raspuštena banda u svojoj državi zašto ne bi bili i u tuđoj.
I moglo bi ovako još...
Sve smo imali (besplatno zdravstvo, školstvo, slobodu, mir...), ali nije valjalo. Rječju, knjigu kao da je napisala ne baš pretjerano bistra tinejdžerka tako što je razgovor sa svojom prijateljicom iz kafića prenijela u knjigu.
November 17, 2018
Od silnih ponavljanja ''kavice'', ''mužića'' i ''to je tak' strašno !!!'' me zaboljela glava. Ova knjiga nije ispunila moja očekivanja iako su je svi hvalili. Imam osjećaj da je autorica željela pokazati kako se tipičan/a Balkanac/ka (napisat ću Balkanac, iako Hrvatska, parafrazirat ću autoricu nije na Balkanu i to vrijeđa Hrvate) ponaša i želi pokazati da je bolji od drugih i osuđuje/ismijava/whatever druge kulture i običaje i ne nastoji ih razumjeti (slučaj s božićnim kolačem, izlazak u restoran). Autorici bi bilo bolje da se bavi svojom strukom jer joj očigledno ide odlično pa si može plaćati odlaske frizeru u Zagreb svaka tri mjeseca umjesto što se ''igra'' pisanja.
P.S. Ovo je moje mišljenje i ne znači da ne preporučujem ovu knjigu. Preporučujem je,ali ne zbog toga što je toliko dobra. Smatram da ovakva tematika ima potencijala jer je ''sudar'' kultura uvijek aktualna tema, ali ne na način na koji to autorica radi banalizirajući stereotipe i predrasude o Dancima.
P.S. Ovo je moje mišljenje i ne znači da ne preporučujem ovu knjigu. Preporučujem je,ali ne zbog toga što je toliko dobra. Smatram da ovakva tematika ima potencijala jer je ''sudar'' kultura uvijek aktualna tema, ali ne na način na koji to autorica radi banalizirajući stereotipe i predrasude o Dancima.
November 17, 2024
Imala sam doticaja s Dancima i Danskom, i ovu knjigu treba uzeti kao jedno jako subjektivno viđenje uz to iskarikirano do jaja kako bi bilo bliskije i humorističnije čitatelju.
Sam stil pisanja je u 50% knjige kao da prolazim Tkalčom ili Cvjetnim u nedjelju prijepodne i slušam 4 graktave kokoši s akrilnim noktima kako grakću i kokodaču. Pretpostavljam da je cilj takvog pisanja bio comic relief, ali dobili smo samo iritaciju i svrbež.
Sam stil pisanja je u 50% knjige kao da prolazim Tkalčom ili Cvjetnim u nedjelju prijepodne i slušam 4 graktave kokoši s akrilnim noktima kako grakću i kokodaču. Pretpostavljam da je cilj takvog pisanja bio comic relief, ali dobili smo samo iritaciju i svrbež.
April 2, 2019
Gospođa Kristina je napisala predivnu knjigu o Hrvatima i hrvatluku. Priznajem da nitko to nije bolje uspio predočiti. Kroz cijelu knjigu se primjećuje intelektualna osiromašenost autorice knjige. Knjiga je jeftina, i doslovno i metaforički, nema veze sa zdravim razumom, a autorici i njenim stavovima i razmišljanjima mogu poručiti samo jedno: Bog joj pomogao!
February 8, 2024
Odlične autobiografske crtice, opisi života u Danskoj koji nije viđen kroz ružičaste naočale, već prikazan kao sudar svjetova, sjevernog i južnog (ili pak istočnog i zapadnog) mentaliteta. Knjiga mi se svidjela, nasmijala me i dala na razmišljanje. Na početku već spisateljica kaže, bez obzira na otpor koji osjeća prema svemu patrijarhalnom u našem društvu u Danskoj nailazimo na drugu krajnost egocentričnog individualizma i zbilja navodi puno primjera istoga. Obe krajnosti nisu dobre i svakom je društvu potrebna svojevrsna ravnoteža. Spisateljica je svoju ipak pronašla povratkom u Zagreb, jer u Kopenhagenu je bila i ostala ipak samo stranac.
May 15, 2020
Možeš ti s Balkana, ali Balkan iz tebe ne... Kada takav jedan Balkanac, u ovom slučaju Balkanka, ode u svijet, onda nastane ovakva knjiga - tipično balkansko naklapanje kako nigdje nije kao doma. A to bi možda čak i bilo u redu da usput ne popljucaš sve što si tamo vani vidio. Autoričini doživljaji mogli su biti jako zanimljiva knjiga da se samo potrudila zaista upoznati kulturu koju opisuje.
December 8, 2015
Anegdote iz života Hrvatice u Danskoj. Kroz iskustva života u Danskoj spisateljica pokazuje razlike između života na sjeveru i mediteranu. Razlike u svakodnevnici, odgoju i poslu nisu objašnjene već ih prenosi kako ih je doživjela. Kroz tu prizmu, na kraju saznamo više o sebi, nego o Dancima. Zabavna i poučna knjiga.
June 18, 2016
Simpaticno i zanimljivo, volim da citam o tudjim iskustvima adaptacije na novu sredinu :)
December 8, 2023
tesko za povjerovati da zena s dvije stem diplome moze imati ovako plitko razmisljanje i svoje misli pretvoriti u knjigu. tuga i jad.
October 7, 2020
Jako interesantna knjiga lijepo opisuje razlike života u inozemstvu i u Hrvatskoj i ističe neke naše navike i običaje kojih uopće nismo svjesni da su drugima čudni. Preporučam!
April 2, 2023
Unatoč negativnim recenzijama, knjiga mi je bila izrazito zanimljiva i poučna, pa čak i s obzirom na negativan stav autorice. Opisuje se život u Danskoj u raznim aspektima te se čitatelju približavaju danski običaji i način života. Uz ovu knjigu, preporučila bih i čitanje "Lykke", koja na objektivniji način, uz pomoć istraživanja i statistike, čitatelja upoznaje s raznim danskim tradicijama, stanovništvom i načinom života, ali i objašnjava zašto se baš Danska smatra najsretnijom državom na svijetu.
March 1, 2019
Bilo je zabavno kroz kratke pričice dobiti malo uvid u danski život ali ujedno vidjeti i teškoću našeg naroda ukalupljivanja bilo gdje. Ponekad mi je autorica išla na živce s izrazima moj mužić, kavica i slično i zamjerila mi se s onom pričom o večeri za dan žena. To se ne radi, to ne bi napravila doma, pa zašto vani? Da i teško je preseliti se, ostaviti jedan način života, prijatelje, obitelj i to nema veze s Danskom jednostavno si stranac ali do one mjere do koje to dopuštaš i želiš. I meni je bilo neugodno kad su me u Beču lijepo zamolili da napustim Muller jer je 18:04 i oni su zatvorili trgovinu a ja nisam pojma da trgovine ne rade kao u Hrvatskoj. I bilo mi je čudno radna vremena raznih institucija, banaka itd ali nakon nekog vremena prihvatiš kao što drugi prihvate naša ispijanja kava, radna vremena itd kad se dosele u Zagreb
August 25, 2022
Mislim da sam više očekivala. Da, da ja Danska uređena država, ali da u 17h sve staje, neznaju slaviti rođendane (barem po našim standardima), ni malo fleksibilnosti i nekako su mi ispali licemjerni. Lijepo što promiču jednakost, ravnopravnost, ekol.osviještenost, ali ako već dopuštaš i potičeš ljude da budu svoji i slobodni zašto "ne smiju" nositi javno bundu i zašto se u avionu iz Italije moraju presvlačiti iz markirane robe u običnu trenirku???nego to smiju u svoja 4 zida, da ne bi koga uvrijedili. I ne kupuju svi skupocijene stvari da bi se šepurili njima, neki štede da bi si mogli priuštiti i veliki su zaljubljenici u modu.
November 13, 2020
Zanimljivih stvari o Danskoj i dancima se moze naručiti iz ove knjige. Na žalost puno toga se može naručiti i o hrvatskom, balkanskom ili mediteranskom(kako god ga želite zvati) mentalitetu. Očekivala sam da će knjiga biti subjektivna jer ipak autorica opisuje svoje iskustvo, ali knjiga je previše subjektivna. Kako se ja osobno očito ne slažem baš s autoricom, bilo mi je tragikomično kako ona neke događaje opisuje kao strašne i kako se u nekim slučajevima odbija prilagoditi situaciji. Ok, svatko ima pravo na svoje mišljenje, za sada naša se razlikuju.
June 10, 2017
... Vesela i zanimljiva, za sve one koje zanima kako je to živeti izvan domovine. ...
Displaying 1 - 30 of 46 reviews