Prozni prvijenac Olje Savičević Ivančević "Nasmijati psa", zbirka je od 22 kratke priče. Pobrojati što se sve tu nalazi je kao pokušati prebrojati zube nasmiješenom, ovaj put morskom psu - rabota opasna i osuđena na neuspjeh - jer mu novi zubi stalno rastu, kao što na nova čitanja ove zbirke stalno rastu zazubice. Ali, na cijeni su samo nemoguće misije.
Naramak brzopoteznih Prozac priča za bježanje od kuće u kojima se naglo smjenjuju mediteranski humor i još mediteranskija melankolija, uokvirenih - bez obzira radi li se o homoseksualcu koji piše ljubavna pisma po narudžbi, okamenjenim krafnama, raku dojke ili super-junakinji s blagajne kinoteke - nikad završenom odisejom odrastanja. Njihovi akteri su najčešće zanesenjaci, s pomalo ironičnim i ležernim odnosom spram života, što ih ne lišava ljudskih drama, dapače. Kao da hoće reći: život je ozbiljna stvar pa mu ne treba tu ozbiljnost još i dodavati. Izgubio bi na vitalnosti.
Dobri pripovjedački duh Olje Savičević Ivančević kao da je iskočio iz (s)kuta svih onih Robija K. kojima je bila okružena, ali nije zastao u trećem a. Zadržao je duhovitost, premda je odrastao, feminizirao se, melankolizirao, profinio, pomalo ga već snalazi i nostalgija, pa sad, svejednako nedržeći do autoriteta, grabi bižuteriju života i slaže svoje minijature. Biža je je različita, njezin popis je provizoran, otvoren kao Mediteran. Nađe se tako u ovim pričama raspoloženja splitskog festivala, zasijaju posteri pop zvijezda, pa uleti Caveov motiv, ambijentaliziranje nas ponekad podsjeća na Flannery O'Connor, a ispod teksta se nazre Dorin dnevnik, strip-junakinje uvedu pravdu, putuje se filmovima ceste, u avanture, vješto pripovijeda, dok nam filigranski stil sve vrijeme pokazuje da autorica nije slučajno objavila tri zbirke poezije.
Olja Savičević Ivančević rođena je 16. rujna 1974. u Splitu. Profesorica je hrvatskog jezika i književnosti, apsolventica na Poslijediplomskom studiju iz književnosti u Zadru. Pisala je književnu i kazališnu kritiku, eseje, novinske članke i kolumne, pa i tekstove za glazbu; uređivala studentske časopise i zbornike: "Oblaci" (zbornik Studentskog književnog kluba u Zadru,1997.); "Na trećem trgu" (antologija nove kratke priče Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore, 2006.). Objavila zbirke pjesama: "Bit će strašno kada ja porastem" (1988.), "Vječna djeca" (1993.), "Žensko pismo" (1999.). Zbrirku priča "Nasmijati psa" zaslužila je pobjedom na natječaju novina za kulturu MH Vijenac i nakladničke kuće AGM kao najbolji mladi prozni autor. Završava pjesnički rukopis pod nazivom "Soundtrack za slijepe putnike", živi u Splitu, plovi na "Morskom čoviku".
Ако не бях срещнала случайно Русанка Ляпова на Панаира на книгата, вероятно никога нямаше да прочета тези разкази. Още едно доказателство, че понякога книгите те намират по неведоми пътища. От сборника струи лекотата и бунтарството на младостта, а дори безнадежните и мрачни разкази са като че ли огрени от слънцето на Адриатика, пълни с обещанието за лято и надеждата, че въпреки всичко, нещата ще се наредят.
One sister's poetic and sometimes less poetic search for the meaning of her brother's intentional death - suicide.Voyage through the other side of the touristic mediterranean coastal town, through the places more distanced from the sea, but closer to the hills, stones, sidewalks, ground.
Cijela zbirka je baš lepršava i ležerna, možda čak malo i kičasta. Iako većina priča tematizira djetinjstvo i odrastanje, zbirka sadrži i priče duboko usidrene u stvarnost, lišene eskapizma i nostalgije, ali sve to kao da je omekšano crnim humorom i cijepljeno protiv patetizacije tih “stvarnih i ogorčenih tema”
Занимљиви ликови, приче са неочекиваним обртима, маштовито написано, ко воли нек' изволи. Оља је споменула и Штулића: "Не продајем насмијешеног пса, заборави на то."