Sarajevski tabut / La bara di Sarajevo

by Abdulah Sidran

Sarajevski tabut jest svojevrstan Sidranov poetski best of i specifična summa cjelokupnog njegovog stvaralaštva. U najtežim danima Sarajeva, Sidran je združio svoje najbolje predratne pjesme sa onim novonastalim, načinivši tako ovu zbirku.

Genres: Poetry

318 pages

First published January 1, 1995

About the author

Abdulah Sidran, often referred to by his nickname Avdo, is a Bosnian writer and poet, who is renowned for his screenplays and dramas. His opus is characterized by a soft and soothing sensibility, where tragedy, meditativity and a specific and humorous irony change sides and play tricks on each other more often than not. After spending most of his life in Sarajevo, Sidran recently moved to a small village near Tešanj where he currently lives.

Reviews

[Fedjablpula · Rating 2 out of 5]

Govori ti molitvu za žive, njima je teže. Jer život je besmisao, kao i smrt.

[Minci (Ayurveda) Ahmetovic · Rating 5 out of 5]

Mora
Glasom koga nemam, u jeziku koga nemam, o kući koju nemam, ja pjevam pjesmu

Staklo
A puno volim da jauknem kad covjek čovjeku ljudski stegne šaku

Ženska
Rat je veliko zlo koje hoda, u kuću dodje, u dušu udje i kuću i dušu uzme

Sarajevska molitva
Neka preostane sve od mačijeg roda, moje sirotinjstvo neka preostane
Ali skloni - životinje

Nema im nigdje stana ni staništa
Na oba svijeta - kuće ni kućišta
Skloni ih Bože sa oba svijeta
Skloni i pomozi

Put kojim smo odlazili
Pamti put kojim smo odlazili
Vrata obalu, crnu majčinu ruku, osvit, drveno vedro
Pred kućom ovo bistro djetinje čelo
Pamti da san ti bude lijep i blag

Zapis o čudu
A još je napolju oluja, i jos traje veće, jednako kao sto traje život, kojeg eto kao da ne živim vec kao da ga se sjecam

Iz dnevnika 24.3.1987
Šta sam to činio izmedju?
Sa ljudima se družio, ljudska prebiro govna

Sarajlić se vraća u svoj grad
Na peronu bezbeli kiša, ko povratak neminovna, tako svoje bližnje vazda, grad ovaj dočekuje,
čemu se to raduje duša?
nju nikad nije milovao ovaj grad
Al udarci kojima je hranio, samoća strašna i plodotvorna, znakovi bjehu li višeg smisla, dok u njemu graditi kušao sam dom

Nespina
Hoće li ikad zaikad svanut Bogo milostivi

Čega smo zbir
Otuda možda i nešto jeze u glasu mujezina, koliko da podsjeti nas : traje neimaština i mrtvo medju nas pada srce ptice koje nas spaja

Jer napolju gladan je svijet, i ljudske su oči bunari prastari - prazno, žedj i tama.
Zar je to zbilja moguće? Putevima tako različitim, istom se cilju bližimo.

Sirotinjska

Sad ogrubjelo je srce. Puni me strahom zima što se bliži. Tako je nagal ovaj prelaz, prekonoć zaspe nas snijeg, nesreća i jad. Od čega ćemo čovječe živjeti? Čumur 75, drva 30, zimnica, kaputi, sipele, hljeb - od čega?
Oktobarsko sunce tu je - sirotinjska majka, preživjet ćemo nekako, dok djeca ne odrastu.

Šetnja sa Stevanom
Ovdje je trunuo bidermajer, tamo krepavala Evropa: tuga i leš prekriven zastavom: liberte, egalite, fraternite;
tj.mladost, siromaštvo i dobro raspoloženje

Ja sad vidim samo stvarnost; granice mog tijela su i granice mog duha, je li to kazna za dvostruki moj ateizam!
I mržnja se jednako koti, nisam li možda odviše sam? Nije to dobro, toliko sam svikao na samoću.

A malo je zdravih u gradu duša. I pravo je što je tako. Jer bolest, otkuda jasno mi je, al otkuda zdravlje? Ne znam, ja vjerujem u kismet. Vjerujem u višu silu koja odredjuje naše puteve. Ja vjerujem u tu moć.

I danas ja više o mrtvima mislim, nego o živim. Bliži su meni mrtvi, oni su moji bližnji, to je moja svojta.

Zašto Venecija tone
I jedan maleni narod dao u svijetu na kopnu što ga zovu Evropom, u plemenu Južnih Slavena.
Tu je Granica. Bosna, Bosna. Dodiruju se tu i tuku, Istočni križ i Zapadni križ od jednod Križa nastali. A bošnjački narod je pitom. Zato ga dotače ruka Vjere u Jednog Boga, koji nije rodjen, niti je rodio, a Gospodar je Svjetova i Vladar Sudnjeg Dana. Zemaljski su Gospodari namjerili da bošnjačkog naroda nema. Zašto ne treba na svijetu da ima naroda bošnjačkog? Medju bojama, jedna boja manje? Medju mirisima, jedan miris manje. Medju čudima - jedno čudo manje. Medju 7 milijardi vasionskih svjetova hoće da ostane siromašniji za cio jedan narod.
Takva je volja zemaljskih gospodara. Zato tone Venecija. Svemir bude siromašniji za cio jedan Svijet. Takva je Njegova volja.


Disput o Bogu
Ja postojim, Mene ima, Neka ti je duša čista!

Frapantna je sličnost izmedju oblika tabuta i konfiguracije tla prostora na kojem više od 500 g. postoji grad Sarajevo

[Dzeni · Rating 3 out of 5]

Naturalmente,velim.Ja sve svoje stihove
pamtim,io sono-come si dice KAZNJEN?
Ja sam...sjecanjem nagradjen i kaznjen,
ono je moje jedino imanje,i nicega
drugog nemam,bas kao ni razloga
za nelagodu i stid.

[Reader467 · Rating 3 out of 5]

jednaka pustoš
u domu njegovom da zjapi i sja,
nad stolom i knjigom, dok sabran,
i težak od tuge, svoje,
ovu moju bude razgrtao,
vlat po vlat,
mrak po mrak?