Roman "Sjena Jantarnog mora" prvi je roman epske fantastike u serijalu "Anara". Nakon razornog potresa dolazi do raskola dvaju svjetova. Anara i Meres nastavljaju se razvijati na dva potpuno različita načina. U prvom nastavku serijala pratimo mladu djevojku Elin koja prelazi iz Meresa u Anaru, gdje upoznaje posve drugačije običaje, tradicije, pa i način vladavine. Odmah nakon prijelaza, Elin biva zarobljena i odvedena u hram carice Zeor gdje, na iznenađenje svih, postaje članicom vijeća. Uskoro se povezuje s obitelji kod koje je smještena, ali i saznaje kako Anara krije mnoge tajne, a svoj prosperitet skriva iza ne tako utopijskog postojanja.
4,5⭐ Sjena Jantarnog mora prvi je dio fantasy serijala Anara koji nam donosi priču o dva različita svijeta, Meresu i Anari, koje je odvojio veliki potres te se oni razvijaju svaki na svoj jedinstveni način, odvojeni teško premostivim Jantarnim morem. Djevojka Elin jedna je od rijetkih koji su uspjeli proći taj težak i opasan put te se našla na obalama Anare, gdje upoznaje tajanstvenog Kirana, ali i biva zarobljena i odvedena pred kraljicu Zeor koja je začudo proglašava članicom vijeća. Kroz Elinine razgovore s obitelji kod koje je smještena te s mnoštvom ostalih likova upoznajemo naizgled utopijsku Anaru, njeno društvo, običaje, način vladavine, elemente religije, a sve to odvija se povezanošću svih stanovnika s Heunidinim stablom anan'duom. Worldbuilding je odlično osmišljen i opisan kroz dijaloge što volim i preferiram, iako moram priznati da mi je nekada sve znalo biti i previše detaljno prikazano i odvajalo me od likova koji su zanimljivi, ali su podosta vremena proveli objašnjavajući stvari pa bi mi nekad promakle neke finese u njihovom oblikovanju koje bi mi tek kasnije došle do izražaja. To nikako ne znači da je to loše, nego samo moj mozak funkcionira na minimalnoj potrebi za opisima, dok je kod drugih možda suprotno. Po mojem dobrom starom običaju, zakačim se dosta za sporedne likove, a ovdje su mi nekako najzanimljiviji i najslojevitiji bili Kiran, Aiari i Timbrin. Poseban pozdrav ide Eubinu jer je super knjižničar koji prepoznaje ono što ljudi traže kada ni oni sami ne znaju. Ostali Anarijci (izuzev onih koje ne želim spojlati) se više-manje ponašaju prema istom anarijskom uzorku što i ne čudi s obzirom na kolektivnu povezanost sa stablom i svojim tipičnim načinom života. Autoričin stil pisanja mi se je baš "legao" i bilo mi je baš ugodno čitati dobri stari fantasy s poznatim elementima, ali novim pristupom. "Sjena" služi kao odlična podloga i uvod za buduće nastavke koje se veselim pročitati. Plus ima i mapu 🤓.
Kada sam počeo čitati, najviše me podsjetilo na Ursulu Le Guin. Ali, to me nije dugo držalo. Franka ima svoj pristup i stil. I baš mi leži. Svijet Anare i Meresa je nevjerojatno živopisan, prepun fantastičnih i originalnih detalja. A, tako i likovi u njemu.