Ivar Lo-Johansson (23 February 1901, Ösmo - 11 April 1990, Stockholm) was a Swedish writer of the proletarian school.
He described the situation of the Swedish land-workers, statare, in his novels, short stories and journalism, which encouraged the adoption of certain land reforms in Sweden. He also caused much controversy with his features on old-age pensioners, Gypsies and other non-privileged people.
Lo-Johansson is however best known for his vivid recollections of the life in Swedish trade-unionist and literary circles of the twenties, thirties and forties. He also continued throughout his long life to insist that literature should face the world from the under-dog's perspective.
Pomalo se čudno osjećam sad kad sam "Sreći" dala samo tri zvjezdice. Jer, to je knjiga koju sam jako, jako voljela. Prije. Prvi put pročitala sam je dok sam imala samo šesnaest godina i bila sam tako impresionirana - svime! Njezin autor, Ivar Lo-Johansson, bio je Šveđanin (umro je 1990.), a moja zainteresiranost i naklonost prema Švedskoj i svemu povezanom s tom zemljom i ljudima, učinila je da me se knjiga jako dojmi. Uostalom, dok imate šesnaest godina, pa čitate knjigu u kojoj se, osim o zemlji koja vas zanima i o njezinim ljudima i njezinoj povijesti, vrlo jasno, otvoreno i bez ustezanja opisuje i tjelesna ljubav između muškarca i žene - onda i jeste impresionirani. Na koricama knjige piše da je to "roman om kärlek pa jorden", što znači "roman o ljubavi na zemlji". Kako god možda čudno zvučalo, to je dobar opis upravo te ljubavi, između to dvoje ljudi u knjizi, Ivara i Pine. Jer, on svoju ljubljenu ženu dovodi u svoj rodni kraj, na svoju zemlju, gdje nije bio već jako mnogo godina, pa se njihova ljubav "razvija" upravo na toj zemlji. I doslovno. :) Drugi put sam knjigu pročitala prije dvadeset godina - tad sam je dobila za rođendan i bila sam strašno sretna što je taj netko to meni poklonio. Čuo me je i našao knjigu (knjiga je, inače, tiskana moje, 1968. godine) i ja sam je konačno imala. To drugo čitanje bilo je divno. Uživala sam potpuno i okupirala me svaka sitnica iz knjige. Nisam je, dakle, taknula dvadeset godina. Do prije neki dan, kad mi se učinilo da bih se opet mogla malo družiti s njom. No, nisam očekivala da će me samo ovlaš dotaknuti. Ovaj put su mi čak i zasmetale neke stvari. Ljubav mi se u knjizi ovaj put učinila strašno sebičnom, posebno s njegove strane. Možda više isključivom, nego sebičnom. Je li ljubav uvijek takva? Ja sam svjesna da i sama znam biti isključiva, posebno kod voljenja (nekog ili nečeg). Ali toliko da gotovo mrziš sve ostale? To sam ovaj put snažno osjetila i taj mi se osjećaj nije dopao. Također, prijevod pokojnog majstora Josipa Tabaka (uza svo veliko poštovanje) malo mi je išao na živce. Kao da me netko naglo bacio u neko drugo, nepostojeće vrijeme. Ne znam, možda sam pogriješila "tajming" ovim čitanjem. A možda sam samo postala drukčija. Ipak, i dalje preporučujem knjigu svakome tko želi malo pročačkati "roman o ljubavi na zemlji".
An interesting novel and, considering the date of first publication, probably a shocking one too at the time.
According to the back cover of my Dutch translation, D.H. Lawrence can be seen as a predecessor to one of the most profound movements of western literature in our days. Lawrence has had many followers, both important and less important ones, and with the publication of Lyckan its author, Ivar Lo-Johansson, can be considered to be one of the greatest among these.
Against the backdrop of the Swedish scenery, the reader is given the 'ins and outs' so to speak (excuse the pun), of the love between two mature people. The author's proletarian background is clearly seen in Lyckan, as the situations of working class families in the past are described several times when the lovers move to a small place south of Stockholm, where the I-figure in the novel grew up.
Lyckan was first published over 50 years ago, in 1962, and the novel went on where Lawrence left off, in my opinion. Considering the stir Lady Chatterley's Lover caused when it was first published, Lyckan most likely caused a similar stir several years later. Nowadays the novel just raises questions, at least it did for me, as it gave me something to think about.