Roman o Kseniji Atanasijević, našoj prvoj ženi filozofu
– A da li biste mogli nešto da prevedete za nas? – brzo je skrenuo na drugu temu Geca Kon. – Nešto sa latinskog možda?
Ksenija je uperila pogled ka tavanici. – Možda Spinozu, Etika me privlači još više u poslednje vreme.
Geca Kon se blago osmehnuo.
– Etika? Može, može, svakako – zatim je zastao i značajno je pogledao. – To nam nedostaje, zar ne?
Ksenija Atanasijević (1894–1981) bila je prva žena doktor nauka i prva žena docent u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Elegija o beloj devojčici je roman o njenom životu koji se inventivno plete oko njene istoimene prve objavljene priče i u formi je fragmenata po uzoru na njeno najpoznatije delo Filozofski fragmenti.
Ova priča o trijumfu misli u haosu postojanja i o pobedi istrajnosti u svetu punom nepravdi umetnički uspešno nadograđuje puku biografiju značajne ličnosti nepokolebljivih moralnih načela. Uz vešto utkane istorijske ličnosti, izuzetne opservacije Ksenije Atanasijević o svom vremenu i čovekovoj egzistenciji, roman briše granice između njenog filozofskog svetonazora i autorskog teksta, pružajući čitaocu jedinstvenu priliku da se uživi u svet njenih ideja. Pritom, suptilni paralelizmi sa današnjim stanjem duhova kod nas potvrđuju da je i žensko pitanje ovde aktuelno kao i pre jednog stoleća.
Rastko i Nadežda Petrović, Uroš Predić, Dimitrije Mitrinović, Branislav Petronijević, Dušan Nedeljković, masoni, čaršija, Geca Kon i mnogi drugi stvarni likovi, kao i temeljan piščev uvid u Ksenijina dela, čine ovu u „elegiju“ uverljivom i doprinose osvetljavanju sudbine značajne a neshvaćene žene koja je išla ispred svoga vremena.
Nežan, ali i surovo iskren roman. Ksenijin put i sudbina dožive se kao da nam je savremenica. Promišljanja o odnosu autora i dela, protkana kroz ceo roman, izuzetna su.
~ Nesmelost žene da duboko poveruje u svoju samostalnu važnost neobično pojačava javno mišljenje, koje uvek vidi nepotpunoga stvora u ženi, nenadovezanoj na muškarca. ~
~ Postajemo svetli i oslobođeni kad se nađemo pred najvišim merilima. ~
~ Život se lakše podnosi kad je na papiru, kad izlazi iz šake, kad ističe iz pera i ostaje zarobljen kao osušeni rukopis. ~
~ Svaka od tih pahulja, jedinstvenih kristala znanja, slegala se na dnu duše čineći mali beli pokrov koji je u njoj zračio čistoćom jer je svaka od njih predstavljala zadovoljstvo, porciju sreće. To je osetila kao svoj život. Život je taloženje ispunjenosti. ~
"-Hoćete da kažete da ja mislim ono što mislim, živim ono što živim i stvaram ono što stvaram na ovaj način i sa takvim dometima samo zato što sam rođena sa ovim moćima u ovom životu, ovde, što sve zajedno tvori prostranstvo u kojem sad egzistiram? I da to ne može biti nikako drugačije? - Najkraće rečeno: biće prostora određuje prostor bića. "
Našla sam ovo knjigu poslije čitanja članka "Prva Srpkinja doktor nauka i profesor u okovima patrijarhalne sredine i Gestapoa: Zaboravljena Ksenija Atanasijević" i fascinantno mi je bilo da do sada nikada nisam čula za nju.
This entire review has been hidden because of spoilers.
4.5/5 Neverovatno koliko je bila značajna ličnost, a koliko malo ljudi zna za nju danas. Svaka čast autoru, i ostalim autorima koji pišu ovakva dela, za održavanje sećanja na velike ljude!
Prica o zivotu devojcice koja se borila u svetu patrijarhata i koja je bila akademski filozof. U kratkim poglavljima po znacajnim razdobljima i prekretnicama u njenom zivotu.