Šesti roman Emira Imamovića Pirkea Plan savršenog neuspjeha je drama o krhkosti žilavog čovjeka na poduzetničko-turističkoj podlozi, o imanju i nemanju, o kognitivnoj asonanci koja vodi prema – bazenu od blata.
Privučen oglasom kojim se građevinsko zemljište ili već postojeće, derutne kuće, nude za jedan euro pod uvjetom da postanu turistički kapaciteti, sredovječni sarajevski pravnik, nekad novinar, kasnije nevidljivi djelić glomaznog i korumpiranog administrativnog aparata, čovjek osigurane egzistencije i propalog privatnog života, odlučuje prodati imovinu, odseliti u Dalmatinsku zagoru i postati vlasnik apartmana s bazenom. Njegov, kao i identičan plan drugih stanovnika Zadomišta – sela koje je iz pitoresknog evoluiralo u odvratno – spektakularno propada. Nesuđeni turistički djelatnik živi s duhovima cijelog, opustjelog mjesta, ali i onima iz svoje prošlosti, dok se sadašnjost trudi da mu ionako upropašten život dodatno zakomplicira. San o lakoj zaradi i ugodnoj starosti pretvara se u moru suočavanja s pogrešnim izborima, pokidanim vezama, izgubljenim prijateljima i zakašnjelom drugom prilikom. Onom za koju bi glavni junak volio da se nikada nije dogodila i s kojom ne zna što bi.
Lik koji je Pirke stvorio je po mnogočemu atipičan i jedinstven, između egzistencijalizma i bliskog nihilizma proteže se čovjek koji kao da je sve što mu se dogodilo provocirao i sada sjedi i sijedi s ostvarenim željama, a bez novih koje bi mu dale smisao. Njegova kontemplacija i razorna iskrenost preispituju civilizacijske standarde i laži vremena u kojem su koktel društvenih normi i koncept života od nerada zapravo razorni kao i onaj Molotov.
Roman pun gorčine, o čovjeku koji je nakon raspada braka i obiteljskog života kupio kuću u dalmatinskom zaleđu (izmišljeno selo Zadomište, nadomak granice Hrvatske i BiH) i zamislio kako će živjeti od iznajmljivanja apartmana, kao i ostali stanovnici tog sela. U praksi, od turizma nije bilo ništa.
"Oni što su trebali doći, prvi su otkazali. Vjerovali smo da je to zbog Svjetskog prvenstva u nogometu. Idućeg ljeta, kada su otkazali i drugi, mislili smo da je zbog smirivanja situacije u Egiptu i Turskoj i čekali da se negdje zarati. Treće godine smo se spremali za one što znaju da je na moru najljepše kada djeca krenu u školu, a vrelina popusti, vjerujući da to što je more malo dalje od nas njima neće smetati. Četvrte su rekli da je nekakva recesija. Pete više nije bilo važno zašto smo propali, nego možemo li se nekako izvući."
Malo-pomalo, svi su stanovnici napustili selo, osim glavnog lika (zove se Emir, kao i autor knjige, iako ga žena zove isključivo Kreten), koji ostaje kao "čuvar apartmana". Ne radi ništa, puši travu i piša u tuđe bazene. Poglavlja o propasti turizma u Zadomištu ispresijecana su prisjećanjima na prošli život, posao i propali brak. I upravo ta gorčina i beznađe kojima je knjiga natopljena čini je sve napornijom kako stranice odmiču. Čak i duhoviti momenti ili dosjetke prestaju biti duhoviti. Razrješenje beznadne situacije izvedeno je deus ex machina i ne djeluje osobito uvjerljivo. Opći dojam - osrednji. Vjerojatno bi mi se roman više svidio da je fokusiraniji i da je u tom fokusu zaista tema napuštenog turističkog sela, a ne samosažaljenje i životni promašaji glavnog lika.
Emir je sredovječni Sarajlija, suprug i otac dvoje djece. Kada sazna za prodaju jeftinog zemljišta u Dalmatinskoj zagori, ostavlja posao pravnika i razoren brak te odlučuje okušati se u turizmu. Željan lake zarade na turistima, njegovo preseljenje u Zadomište isprva se čini kao dobra odluka. Ubrzana gradnja svih koji su kupili zemljište brzo oživljava malo mjesto, no jednako brzo i propada – entuzijasti poput Emira počinju odlaziti, ostavljajući mu ključeve kako bi im pazio na kuće. Ostavši potpuno sam, on obilazi napuštene vile, ljenčari, živi od novca koji mu rijetki još uvijek šalju, urinira ljudima u bazene, puši travu, pije i, koristeći tuđu imovinu kao svoju, besciljno krade dane bogu.
Plan savršenog neuspjeha šesti je roman Emira Imamovića Pirkea. Njegov jednostavan, prepoznatljiv stil, prožet britkom ironijom, donosi priču o glavnom junaku čiji život naglo kreće nizbrdo – no njemu to ne smeta. Imamović vješto razbija iluzije o brzom uspjehu i lakoj zaradi, slikajući portret čovjeka koji na sve odgovara poprilično pasivno prepuštajući se sudbini bez puno intervencija.
Iako se lako čita, roman ostavlja poseban dojam u kojem se, barem na trenutke, svatko može prepoznati. Emir, premda lišen svakodnevnog stresa, ne živi bajku – njegov život istovremeno je i slobodan i isprazan, ma koliko se izvana doimao idiličnim.
Ukratko, Plan savršenog neuspjeha intrigantna je knjiga autora koji zna kako kroz svoje likove prenijeti priču. Iako se na prvu može činiti da ova radnja ne vodi nikamo, Imamović nas, precizno i promišljeno, odvodi točno onamo kamo je i zamislio.
"Udaljenost je čuvala ljubav, poništavanjem udaljenosti izlažeš se riziku poništavanja ljubavi. Iz tog razloga već niz godina udaljenost uzgajam kao da zalijevam napola mrtvo cvijeće na prozoru".