Kratki rezovi Nataše Smirnov otrežnjujući je roman. Postavljajući na scenu problem tinejdžerskog suicida, Nataša Smirnov upušta se u napornu i dugu borbu, u kojoj i samo vreme poprima drugačije dimenzije – sekund traje satima, a samo je sekund dovoljan da se sve završi.
Ovu vremensku nelogičnost, a ipak sveobuhvatnost, ispuniće redovi pisani rukom majke koja svaki pomak kazaljke oseća na svojoj koži. Odnos roditelja i dece, uzrok i posledica, greška i krivica, prepliću se u nepretencioznom stilu, jer izostaje prilika za jezičko figuriranje.
Misli su jasne, misli su precizne, misli su opasne. Ko smo mi u unutrašnjem sukobu? Ceo život je kratki rez obeležen ožiljkom na koži. Ožiljak zarasta, ostavlja trag, preti, proverava, podseća – podseća da ustanove ne brinu, da su otežale i oronule i da je svega nekoliko ljudi, koji se ne igraju Boga, već pritiču u pomoć kao čovek čoveku. Na kraju, deca jesu ljudi, a želja za nepostojanjem prati svakog od nas; nepostojanje je neizbežno, ali ga valja odložiti.
Ovaj debitantski roman nateraće nas da osmotrimo osobu do sebe, posebno, ako je reč o nekom ko je tek počeo da raste.
Roman Nataše Smirnov bavi se problemom tinejdžerskog suicida.
Porodicu koju čine majka i dvoje dece (starija ćerka tinejdžerka i mlađi sin) potresa kćerkina namera da počini samoubistvo.
Teški i bolni razgovori između majke i kćeri, razgovori sa lekarima i lečenje, vreme koje jako sporo prolazi, konstantna briga i preispitivanje, ožiljci (rezovi) čine ovaj kratak, tužan i težak roman.
,,Kad bi da odustaneš, a ti se seti tog osećaja lakoće u stomaku koji imaš sada, pa nastavi dalje dok ga ponovo ne sustigneš."
Teška tema, a lako za čitanje. Realistično prikazuje zdravstveni sistem Srbije, pogotovo u Novom Sadu - zašto lako kad može komplikovano. Mislim da je autorka preuzela veoma tešku ulogu da se ne bavi samo mentalnim zdravljem kao što je depresija, samopovređivanje i suicidna ideacija (samoubilačka ideja po srpskom), već i poremećaj ishrane i dismorfije nastale nepotrebnim komentarima od strane naših bliskih, i više vrsta nasilja u vezi. Autorka je takođe sasvim jasno i glasno prokomentarisala stigmu i nerazmišljanje od strane Balkanaca na temu mentalnog zdravlja, stoga mislim da bi ova knjiga trebala biti popularnija i prisutna u svakom domaćinstvu kako bi se razbila ta stigma.
Sada, zašto je ocena 3 ako je knjiga tako važna i bavi se ozbiljnim temama. Jedna zamerka je prevelika poetičnost, što je naravno stvar ukusa. Kao neko ko je upoznat sa svim piscima pomenutim u knjizi, ponajviše Barnsa i njegovog divnog dela Floberov papagaj (ko zna zna), sve te silne reference su me terale da prosto pročitam te delove što brže mogu. A drugi razlog je sami kraj sa Nađom i Aleksom. Prosto mi nije jasno kako majci može da ne bude zabrinjavajuće što devojčica od 15 godina, prva srednje, da se dopisuje i izlazi sa momkom od 22 godine, što bi bila treća godina fakulteta. O čemu uopšte imaju da razgovaraju? Nema veze koliko je on divan prema njoj i što se ciklus zlostavljanja ne ponavlja, ali to je pedofilija, maloletna devojčica i muškarac. Sledeća tema, denormalizacija velikih razlika u godinama između parova na Balkanu, počnimo prvo od maloletnika.
Majčina ljubav ne poznaje granice. Kada dete pati, majka oseti. Ispovest majke čija ćerka tinejdžerka želi da izvrši suicid. Majčine misli su jasne, gađaju srž, direktne, bolne i otrežnjujuće. Često mame zadiru duboko u sebe, tražeći trenutak nepažnje, osećaj griže savesti ako su sebi posvetile vremena, nedovoljno razgovara, pitajući se kada je došlo do promene. Osećaj bespomoćnosti izjeda. Ovo nije samo priča o Nađi koja svoju bol leči povređivanjem. Kratkim rezovima, svaki novi rez je bliže smrti. Iako se bazira na tome, ovaj roman je više od toga. Ogleda se hrabrost majke, suočavanje sa problemom lice u lice. Od očaja, bespomoćnosti do sitnih pobeda. Kao beba kad prohodava. Provlači se prošlost koju ne možemo promeniti, nesrećni događaji na koje nikada nismo spremni i koji ostavljaju traga.
Ovo je priča o braku, nasilju, prevazilaženju trauma i slobodi. Nataša nam u trenucima kada ne priča o Nađi pripoveda o prošlosti koja nije bila jednostavna i srećna. Prolazak kroz brak i razvod. Periodi iz detinjstva. Za razliku od Nađe, Nataši niko nije ulepšao detinjstvo i olakšao težak period. Niti je koga bilo briga, svako je svoju muku nosio sa sobom. Na sopstvenom primeru ispravlja greške iz prošlosti.
Ovo je roman koji nam pokazuje na šta je sve spremna majka za svoje dete. Svi pokušaji su možda uzaludni, ali ljubav ruši sve barijere. Borba za preživljavanjem, svaki dan u kom Nađa nije odustala od života je nova šansa da će se oporaviti. Verujem da niko nikada ne pomisli da će njegovo dete završiti na psihijatriji. U tom trenutku sve se čini preteško. Deca majke neretko doživljavaju kao superheroje. One to i jesu, ali mogu biti ranjive, krhke i tužne. Jedina razlika što to čine kada njihova deca ne vide.
Mislim da su „Kratki rezovi” roman koji nas sve vreme drži na koncu. Borba života i smrti. Ali ljubav prevazilazi sve, jedino ona je u stanju da od nemogućeg sve postane moguće. Ako volite domaću književnost i priče vredne čitanja, preporuka!
Posle nepuna dva dana, upravo sam zatvorila korice knjige.
Izuzetno bitna tema (depresije i suicida kod tinejdžera) o kojoj se ne priča, provučena kroz prizmu pogleda jednog roditelja na iskustvo svog deteta, koje takodje introspekcijom sebe preispituje prolazeći kroz medjugeneracijske traume u njenoj porodici.
Veština pripovedanja i pitkost i sposobnost da u mračnoj temi uvek jasno budeš svestan mraka, da je opipljiv i beskrajan, a opet sve vreme neka blagost i tračak svetla koji je protkan kroz svaki red.
Potpuno random izbor u biblioteci do najbolje knjige koje sam ove godine pročitala, 5/5 od mene. Bravo.
“U mraku je lako pomisliti da si sam. Ne vidimo jedni druge, ali možemo da osetimo i čujemo.”
Moćna knjiga napisana lako "pitkim" stilom. Tema o kojoj se ne čuje tako često, a ipak sve je prisutnija u današnjem otuđenom svetu. Svakodnevna borba i strahovi jedne samohrane majke koja se snagom lavice na adrenalinu hvata u koštac sa svim problemima koje joj život zadaje. Topla preporuka svima kojima je tema tinedžerskog suicida bliska, kao i onima kojima ni najmanje nije, jer knjiga na vrlo jednostavan način prikazuje da ipak niste sami, da tabu ne sme da postoji i da sa pozitivnim stavom i velikom požrtvovanošću, sve je savladivo, čak i najveći strah. Nemojte zbog straha "teške tematike" da dozvolite sebj da propustite ovako dobru knjigu.
This is an incredible piece written by a woman who's experienced so much pain and suffering, but who's taken it like a true hero. Tackling the mental health stigma, Nataša reveals her story in such a captivating way. Not only is her writing impeccable, but also full of emotions and hope. As she tells us how she fought battles alongside her children, she inspires us to reflect, to open up, and take care of ourselves and those we love. She invites us to stand up, unashmed and brave, and not give up, whatever we might be facing. Yes, this is a story about a teenage girl experiencing mental health issues, about a mother and a brother learning how to cope and help, and the distorted system unable to effectively support them all - but, in between the lines, it is a story about and for almost everyone today. It goes beyond a single topic simply because we can all learn so much. The book can help literally anyone struggling. I read it in one breath.
Veoma je dirljivo jednostavna. Ne mogu da kažem da je jednostavna za čitanje, iako se lako prolazi kroz tekst. Nabijeno je lirskim tonovima, mogao sam se prepoznati u mnogim situacijama. Voleo bih da sam ovo čitao ranije, lakše bih prošao kroz brojne stvari. Izdvajam bolnu nemoć i iskrenu jednostavnost pripovesti naše junakinje. Kraj zaista nije patetičan, otvaranjem vrata se zaista neke stvari naziru, iako se mnogo toga neće rešiti. Poenta je da samoća ne mora biti izbor. A ima još toga što bih nabrajao. Za sada, toliko.
Jako lepo napisana knjiga, stil pitak i liričan, bez patetike i banalnosti. O temi se zna već sve iz sadržaja, njenu važnost i ozbiljnost neću komentarisati… Mislim da je dobro da je svi roditelji pročitaju.
Koliko je hrabrosti bilo potrebno da bi se ovako nesto napisalo? Ako izuzmemo tu cinjenicu, nacin na koji je ova knjiga napisana je u meni probudila nadu da postoje pisci na nasim prostorima koji su izuzetno kvalitetni. S obzirom da je u pitanju prvenac, zasluzeno dobija najvisu ocenu.
Extremely good book! It depicts the feelings, thoughts, struggles of a mother and a family facing the problem if teenage depression, selfharming. I recommend it to all parents of teenagers.