Varnica sa istoka Kelinije rasplamsala je plamen uništitelja mira. Svet ljudi još uvek nije svestan posledica određenih pojedinaca i u sopstvenoj ušuškanosti se nada da će ga mimoići svaka nevolja. Međutim, istina se ogleda na sasvim drugačiji način.
Taratarn Vukov ne uživa u ulozi zapovednika gorštaka, a još manje kao marioneta religijskih profitera. Pored imena Krvavi Mač, pripisuje mu se i novo, Ofilinov Pomazanik. Ipak, on uspeva da trpi muke, od moćnika nametnute, zarad svoje porodice i svog sela. U teškoj borbi sa ovladavanjem poslušnosti prema nedostojnicima, Taratarn će osetiti težak udarac neprijateljevog napada sa dva sasvim različita fronta.
Dok se Burgubazov mir bude rastočavao u interes Ikarlota da zagospodari središnjim delom Obodaija, Alstirovi sledbenici započeće lov na rasilse. Taratarn je vlasnik jednog od četiri drevna artefakta i samim tim će sudelovati u obnavljanju sukoba između Tragača Senke i Vitezova Zapada.
U borbi za Alagondovo ime nići će novi neočekivani junaci različitih životnih pozadina. Taratarn neće ostati sam u borbi protiv probuđenog zla prošlosti. Savezništvo, ali i prijateljstvo, pronaći će u ričanskom koplju, redonskom maču i severanskom samostrelu. Družina, stvorena čudnim okolnostima, pobeđivaće i gubiće, ali nikada neće odustati, dok se u daljini budu osećala tektonska pomeranja eralinda i rastozida.
Veoma dobar nastavak prvog dela. Zaista sam fasciniran događajima koji su se desili i preporuka svima koji su pročitali prvi deo da nastave da čitaju, drugi deo je još bolji. Dok sam citao samo sam zamišljao kako bi bilo dobro da se snimi film ili da postoji jos neki vid ove price sem knjige, nadam se da ce se desiti u budućnosti.
Drugi deo serijala *DEKATON* bio je za mene jednako dobar kao i prvi. I dalje je čitljiv i motivišuć, sa bogatim svetom inspirisanim stvarnim svetom, ali smeštenim u fantastično okruženje. Iako početak deluje malo spor, a uvod u nove likove nije previše immersive, priča kasnije dobija punu snagu, posebno kroz likove poput Atonosa i Stagira.
Za mene je **Stagirov lik pravi highlight knjige**. On je realan, sa vrlinama i manama, princ sa tajnom, i nosi unutrašnje borbe koje čine njegov lik kompleksnim i zanimljivim. Volela bih da su ove unutrašnje borbe i motivacije likova bile još detaljnije razrađene, jer daju priči dubinu i emociju koju u prvom delu nekako nismo videli kod glavnog junaka.
Taratarn i dalje ostaje „vitez“ i ekstremno moralan, što ga čini odličnim junakom za epsku fantastiku, ali ne baš realnim za savremeni svet. Borbe protiv mističnih zala su, po mom utisku, malo kratke i deluju lagano, iako radnja u celini donosi nepredvidive i zanimljive događaje.
Ovo je epska fantastika sa ratovima, smrću i surovim scenama, i nije za ljubitelje fantazi-romanse ili tinejdžerske drame. Za fanove epske fantastike i one koji žele da otkriju nove autore iz Srbije — apsolutno preporučujem. Jedva čekam treći deo!
Mislio sam da ne može dinamičnije od prvog dela ali sam se prevario.
Pregršt novih i zanimljivih likova dalje širi ovaj svet i daje mu dubinu. Svidja mi se tempo kojim autor otkriva stvari u glavnom narativu a i konačno bitke velikih dimenzija (namig, namig).